Petnaestog novembra 2022. broj stanovnika na Zemlji dostigao je osam milijardi. Prema procjenama Ujedinjenih nacija, taj broj bi se u 2050. trebao popeti na 9,7 milijardi, a granicu od 10 milijardi preći će 2080. godine. S porastom brojki iscrpljuju se prirodni resursi planete i tla. U tom kontekstu, preispitivanje naše ishrane postaje pitanje opstanka. Dobra vijest je da istraživači i poduzetnici već provode genijalna rješenja, koja obećavaju iznenađujuće okuse.
Regenerativna poljoprivreda
“Najvažnije pitanje kada govorimo o budućnosti naše planete jest: šta jedemo? Koju poljoprivredu podržavamo? Regeneriramo li ili uništavamo Zemlju?”, kaže u Netflixovom dokumentarcu “Kiss The Ground” američki aktivist David Bronner. Konvencionalne poljoprivredne tehnike iscrpljuju tlo (i hranu) teškim oranjem i izlijevanjem hemikalija. Ovi se procesi prekomjernog iskorištavanja intenziviraju kako prinos opada sve dok se ne utvrdi da su ta tla neupotrebljiva i potpuno beživotna. To je, ukratko, ono što se naziva fenomen dezertifikacije, odnosno širenja pustinjskog okoliša u sušna ili polusušna područja zbog klimatskih promjena. “Dvadeset pet posto tla na planeti uništili su ljudi”, objašnjava američki ekolog John D. Lui. I ako ovako nastavimo, za 60 godina obradiva zemlja će potpuno nestati. Drugim riječima: više ništa nećemo moći uzgajati.
Da bismo popravili već učinjenu štetu, trebamo se okrenuti regenerativnoj poljoprivredi, čiji je jedan od ključnih principa diversifikacija nasada, tj. razbijanje jednoličnosti na istoj zemlji. Sva biološka raznolikost tada se ponovno rađa, ponovo počinje berba, s izgledom boljih nutritivnih kvaliteta. Ova tehnika koja poštuje prirodu, čovjeka i životinje obećava zdravo tlo, koje ne samo da apsorbira CO² koji ispuštamo u atmosferu već ga i trajno pohranjuje. Stoga bi to bilo tajno oružje za hlađenje Zemlje, preokret u globalnom zagrijavanju.
Ekološki prihvatljivi proteini
Međuvladin panel o klimatskim promjenama (IPCC) je kategoričan: proizvodi životinjskog porijekla odgovorni su za više emisija stakleničkih plinova nego bilo koji drugi izvor hrane. Da ne spominjemo da monopoliziraju 83% eksploatisane zemlje u svijetu, što dovodi do krčenja šuma (uzgoj stoke odgovoran je za 90% krčenja šuma u Amazoniji) ili iscrpljivanja vodenih resursa (1 kg govedine zahtijeva 13.000 litara vode naspram 500 za 1 kg kukuruza). Zato proizvodnja i konzumacija mesa u svim smjerovima, kao što to radimo danas, više nije opcija u budućnosti. No, ljubitelji mesa mogu biti mirni, ono neće sasvim nestati. “Ako se jede meso, ono mora biti od životinja koje se hrane travom s pašnjaka”, kaže producent dokumentarca “Kiss The Ground” Ryland Engelhart. Druge više futurističke opcije već se pojavljuju s “kultiviranim mesom”. Odresci iz laboratorije, napravljeni na bazi životinjskih ćelija, mogu se čak obogatiti vitaminima i mineralima kako bi se nadoknadili nedostaci. Kukci koje azijsko stanovništvo već visoko cijeni nastavit će osvajati mjesto u zapadnim zemljama kao alternativni izvor proteina. Riba biljnog porijekla uskoro će se naći uz odreske biljnog porijekla na policama supermarketa, zajedno s prezlom stvorenom od algi i biljaka. Po svemu sudeći, u sljedećih nekoliko decenija na tanjirima će vladati biljke. U svom izvještaju, IPCC savjetuje unos više biljnih nego životinjskih proteina, putem fleksitarne ishrane – koja potiče uglavnom hranu biljnog porijekla, a meso i druge životinjske proizvode dopušta umjereno. Jedna studija sa Oxforda, objavljena u naučnom časopisu Nature, preporučuje 90% smanjenje konzumacije mesa i 60% mlijeka i jaja do 2050. godine. Prema istraživanjima, biljni proteini će uskoro osiguravati dvije trećine našeg unosa proteina, a mi ćemo konzumirati više voća, povrća i sjemenki.
Kraljevstvo algi
Izazov je pronaći izvore hranjivih tvari u hrani čija proizvodnja zahtijeva manje resursa i koja ima manji uticaj na okoliš. To je slučaj s morskom travom, koja je puna vitamina, proteina, minerala, joda, a vrlo je niskokalorična. “Osim što je superhrana za ljude, morska trava je pravi superheroj za planetu: hvata CO² brže od kopnenih biljaka i ne trebaju joj pesticidi, gnojiva ili voda za uzgoj”, izjavljuje Francuskinja Cécile Bury, suosnivačica brenda Neptune elements, koja je napustila advokatski posao kako bi se posvetila uzgoju ove male jodirane prehrambene bombe izvučene s obala Bretanje. “Trenutno se smatra jedinom hranom koja je sposobna preokrenuti globalno zatopljenje, a UN je čak učinio razvoj ovog sektora globalnim problemom. Proizvodnja tone proteina morske trave emitira 140 puta manje CO² nego proizvodnja tone goveđeg proteina.” Dobra je vijest da postoji mnoštvo sorti čiji okusi i teksture već inspiriraju velike kuhare. Hrana budućnosti obećava velika otkrića.
