Kako se oprostiti od godine koja nam je uzela toliko, godine koju je pojela pandemija od prve do zadnje minute, kako je ne nazvati najpogrdnijim imenima, jer smo naivno u njenoj prethodnici vjerovali kako je najgore iza nas. A onda nas ona – ta 2021. – iznevjerila. Mogla bih vam, kao i vi meni sigurno, satima, ma danima, pričati o svim mukama na koje nas je stavila. Ali i ona, kao i sve drugo, neumitno prolazi i ostaje u prošlosti. Zato ćemo je adaktirati.
No, treba biti realan, pa joj, ipak, odati i priznanje: bila je to i godina velikih uspjeha, nevjerovatnih postignuća i ogromnih radosti. Jasmila Žbanić je umjesto američkog, dobila evropskog Oscara – tri čak; naše zmajice, sjajne košarkašice, od potpunih autsajderki zasjele na peto mjesto Eurobasketa i osigurale kvalifikacije za Svjetsko prvenstvo; Damir Imamović, mag sevdaha, postao najbolji umjetnik Evrope; pa tek Lana Pudar, divna petnaestogodišnja Mostarka, koja je, evo, osvojila bronzanu medalju u utrci na 200 metara leptir stilom na Svjetskom prvenstvu u Abu Dabiju…. Skijašica Elvedina Muzaferija zauzela je 18. mjesto u superveleslalomu u St. Moritzu u okviru Svjetskog kupa i postigla najbolji uspjeh u historiji bh. skijanja. Reprezentacija BiH u sjedećoj odbojci postala je opet prvak Evrope, po deseti put! Naši rukometaši idu na Evropsko prvenstvo 2022. Tim mladih robotičara iz Bosne i Hercegovine (ako ćemo pošteno – iz Hercegovine) osvojio je prvo mjesto na Međunarodnoj robotičkoj olimpijadi, a tamo ih je odveo profesor koji je podigao kredit da bi djeca išla na takmičenje. Niz se nastavlja, malim i velikim sportskim, filmskim, inovatorskim i svim drugim uspjesima.
Prokleti smo i blagoslovljeni mi hroničari vremena sa svim ovim čime se bavimo: bilježimo nova dna koja uvijek imaju podrume kad je o politici riječ, ali i pišemo o staklenim plafonima koji svaki dan pucaju pomičući granice uspjeha onih koji s politikom nikakve veze nemaju, ali su ono najbolje što zemlja može ponuditi. Najbolje je često skromno i skriveno, najglasniji su, obično, oni koji nemaju puno za ponuditi, a neka mi bude dozvoljeno ovdje i da se zahvalim što prostor još uvijek dijelim s onima čija su srca otvorena, koji razumiju, empatični su i pomažu, i čija desna ruka ne zna šta radi lijeva. Iako ih je sve manje, jer odlaze, odlaze da se ne vrate.
Zemlja smo apsurda i paradoksa čija djeca, prije nego se, kao ona rakova mladunčad, razmile po svijetu, nađu načina da, uprkos svim preprekama, postignu najbolje. Kako? Mi samo bilježimo te uspjehe, a historija će valjda naći odgovore.
Mi u Graciji smo i dalje tu da postavljamo pitanja, insistiramo na odgovorima, slavimo sve vaše uspjehe, ponosni na njih kao da su naši, radosni što imamo o čemu pisati, sretni što nas ima ko čitati, zahvalni što imamo podršku i što smo prepoznati kao medij od ugleda sa snažnim osjećajem za društveni angažman. I što još vjerujemo da naše “malo” čini razliku.
A 2022.? Njoj ćemo se nepovjerljivo približiti, oprezno odškrinuti vrata u neizvjesnost, sa umjerenom nadom da će nam donijeti jednake uspjehe kao u ovoj, a da nam neće odnijeti… ono što 2021. jeste. Neka vas prati zdravlje. Sve drugo će se nadoknaditi, barem nas je na to, na teži način, podsjetila 2021. I da je više ne spominjemo, samo po sjećanjima na ljude kojih više nema među nama.
