Razgovarala Mersiha Drinjaković
Snimci Privatni album
Iza Udruženja za art-terapiju, korektivnu gimnastiku, klimatoterapiju i terapiju plesom i pokretom “Pomozimo djeci” stoji predani rad jedne vrsne i energične Banjalučanke, Maje Balaban-Lolić, koja u decembru puni 40 godina.
Majina životna priča prepuna je preokreta i hrabrih odluka. Rođena je dok su njeni roditelji još studirali medicinu (“Mnogi kažu da sam bila maskota Medicinskog fakulteta u Banjaluci”), pa su brigu o njoj većim dijelom preuzeli baka Nada i deda Smail. Nakon rata, seli se u Poreč, pa na Kipar, a zatim u Ameriku, gdje je 2004. diplomirala međunarodne odnose na Univerzitetu u Indianapolisu. U domovinu se vratila puna entuzijazma, te dobila posao kao politička savjetnica Glavnog pregovarača za Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju BiH Evropskoj uniji. Radila je potom kao sekretar Komisije za koordinaciju pitanja mladih u BiH, a zdravstveni problemi vodili su je 2009. godine ka odluci da se iz Sarajeva vrati u rodnu Banjaluku. Tamo je 2010. rođena i njezina kćerkica Leona. “Nakon toga, radila sam na različitim projektima i u našoj porodičnoj ambulanti.”
Proteklog ljeta magistrirala je na zajedničkom master studiju “Međureligijski studiji i izgradnja mira”, i to na temu “Koncept oprosta i njegova religiozna tumačenja: Uloga i značaj u izgradnji mira”. Pitanje oprosta je nešto što je Maju dugo zanimalo, pa je to odlučila produbiti kroz master studij. “U bh. društvu nedostaju aktivna tolerancija i oprost, koji po mom mišljenju predstavljaju osnovu za fizičko, psihičko i socijalno blagostanje.”
Na pokretanje udruženja koje će napraviti pomak ka boljoj budućnosti motivisalo ju je njezino bogato životno i profesionalno iskustvo, ali i kreativne ideje njenog oca, pedijatra. “Kroz rad Zdravstvene ustanove ‘Pedijatrijska ambulanta dr Lolić’, osnovane 2003. godine, radili smo sa više od 2000 porodica. Međutim, kroz sam rad u zdravstvenoj ustanovi nismo u mogućnosti da organizujemo sve aktivnosti koje smatramo neophodnim za unapređenje zdravlja, imajući u vidu da zdravlje ne predstavlja samo odsustvo bolesti, nego stanje fizičkog, psihičkog i socijalnog blagostanja”, govori Maja te dodaje da su joj posebnu motivaciju predstavljale njezine unutrašnje borbe: “U jednoj fazi su mi predstavljale veliko opterećenje, sve dok kroz učenje i kreativni rad nisam uspjela da kanališem energiju.”
Tim entuzijasta i profesionalaca
I tako je prije četiri godine nastalo Udruženje građana “Pomozimo djeci”, čije aktivnosti obuhvataju tri oblasti, a to su: dopunski vidovi liječenja respiratornih oboljenja, prevencija maloljetničke delinkvencije te međureligijski dijalog i izgradnja mira. Sve ono što se osmišljava u ovom udruženju namijenjeno je djeci i adolescentima, roditeljima i starateljima, kao i ljudima koji rade sa djecom i adolescentima. “Okupila sam tim entuzijasta i ljudi s profesionalnim iskustvom kako bismo kroz edukativne sadržaje o zdravom odrastanju djece i mladih osnažili kapacitete djece, roditelja i vaspitača te razvili protektivne faktore kada je riječ o rizičnom ponašanju djece i adolescenata.”
Kroz dobro osmišljeno korištenje slobodnog vremena, djeca razvijaju kreativnost, usvajaju nova znanja, razvijaju timski duh, a istovremeno im se pruža mogućnost da razviju i kritičko razmišljanje i empatiju. “Koncepti koje promovišemo su aktivna tolerancija, empatija, demokratija, pravednost, solidarnost i nenasilna komunikacija. Uz ovakvu edukaciju i način rada nastojimo da utičemo i na prevenciju svih rizičnih oblika ponašanja, što će osim zdravog odrastanja djece i adekvatne socijalizacije imati pozitivnu refleksiju i na samu lokalnu zajednicu kada je u pitanju problem maloljetničkog prestupništva i ostalih vidova socijalno neprilagođenog ponašanja djece i adolescenata.”
Maja i njezin tim svesrdno pokušavaju da probude znatiželju i talente kod djece koja dolaze u njeno udruženje. Najsretnijom je čini kad vidi kako su detaljno razradili i usavršili ideje proizašle iz učešća u nekoj od aktivnosti i potom ih svakodnevno primjenjuju.
Sadržaje osmišljava uglavnom Maja, praveći kompilacije onoga što vidi, čuje i nauči, a svakog dana čita najmanje dva sata. Kad procijeni da je nešto zanimljivo njoj, njenoj kćerki i prijateljicama, istražuje, kontaktira stručnjake, te je na redu – novi projekat. “Sve svoje honorare ulažem u aktivnosti udruženja, a moj otac dva sata dnevno dolazi i radi za nas.” Za svoj angažman u nevladinom sektoru, Maja veliku zahvalnost duguje prijatelju Goranu Bubalu, koji je do svoje prerane smrti bio na čelu Mreže za izgradnju mira. “Kako su moja interesovanja usko vezana za unapređenje zdravlja, odlučila sam se posvetiti psihičkom i socijalnom blagostanju. Tako je i osnovano Udruženje ‘Pomozimo djeci’. Zanimala su me ‘pitanja duše’.”
Gracija 417, decembar 2021.
