Veliki broj istraživanja u posljednje vrijeme sugeriše povezanost nosa, odnosno čula mirisa i onoga što se dešava u mozgu. U najnovijoj studiji istraživači su ustanovili kako jednostavan test mirisom može predvidjeti rizik od obolijevanja od demencije. “Sposobnost da mirišete je zapravo prozor u dio mozga koji kontrolira najrazličitije funkcije: osjećaj zadovoljstva, emocije i pamćenje”, kaže doktor Jayant Pinto, autor studije, otorinolaringolog sa Medicinskog univerziteta u Chicagu. Jednostavan test mirisanja, kaže on, omogućuje doktorima da vide i najranije probleme koji se možda odvijaju u mozgu.
U studiji, istraživači su posjetili domove više od 2.900 ispitanika u dobi od 57 do 85 godina, kako bi testirali koliko dobro mogu razlikovati pet mirisa: pepermint, ribu, narandžu, ružu i kožu. Pet godina kasnije, na nekolicini starijih ispitanika ponovljeni su testovi kako bi se utvrdilo da li je ikome od njih dijagnosticirana demencija od trenutka kad su bili podvrgnuti prvobitnom testiranju. Ustanovljeno je da je kod onih koji nisu mogli identificirati bar četiri od ponuđenih pet mirisa utvrđen dvaput veći rizik od pojave demencije. Što gori rezultat na testu s mirisima, veće su šanse za dobijanje demencije. Ovo odumiranje ćelija i gubitak sposobnosti razmišljanja dolazi u nekoliko oblika: Alzheimerova bolest, Parkinsonova bolest, te Lewy body demencije, među ostalim.
Pintova studija nije jedina koja povezuje sposobnost odnosno nedostatak sposobnosti prepoznavanja mirisa sa oboljenjima mozga. I gojaznost, koja također povećava rizik od Alzhemierove i Parkinsonove bolesti, prepoznata je kao stanje koje otupljuje čulo mirisa, a istraživaja su pokazala kako redovno vježbanje smanjuje mogućnost gubitka čula mirisa. Ali, šta je zapravo veza između toga koliko uspješno detektujete i identificirate neki miris i sveukupnog zdravlja? Doktori i naučnici pokušavaju “namirisati” odgovor na ovo krucijalno pitanje.
Prozor u mozak
Vaš nos može poslužiti kao direktan put da štetne supstance iz okoline dospiju do mozga. “Vaš mirisni odnosno olfaktorni živac je tu kako bi uzimao uzorke iz zraka”, kaže dr. Pinto. “I to jeste ono što on radi, ali tako unutra dospijevaju virusi, bakterije i sve što završi u vašem nosu.”
Ćelije u nosu emituju direktno prema mozgu; neuroni hvataju mirise i šalju signale centru za miris u mozgu. Ti signali onda putuju u različita područja mozga, objašnjava Marie-Elyse Lafaille-Magnan sa Univerziteta McGill iz Montreala, koja istražuje povezanost čula mirisa sa šansama za dobijanje Alzheimerove bolesti.
Neka od područja na koja se ti signali reflektuju povezana su sa pamćenjem, a naučnici su utvrdili čak i kako neki virusi, koje istraživaču smatraju direktnim uzročnicima Parkinsonove bolesti, dospijevaju u mozak direktno nazalnim putem.
