Napisala Mersiha Drinjaković
Snimio Nikola Blagojević/Spektroom
Holanđanka Sophie Hooymans (31) je prvi put u BiH došla 2009., u sklopu drugog modula studija, trebali su joj poeni da upiše treću godinu, i odlučila je posjetiti našu zemlju. “Tri kursna kredita za jednu sedmicu – renoviranje osnovne škole u BiH”, prisjeća se danas s osmijehom. Bosna i Hercegovina ju je zemlja privukla, kaže da ni sama ne zna šta sve i šta prije: priroda, kultura, historija, solidarnost…“Sve mi je bilo jako privlačno, a i htjela sam nešto uraditi, samo su mi nedostajali alati i iskustvo”.
U sebi je pronašla dovoljno snage i znanja da osnuje Fondaciju Just Sophie, a ona i njen tim su posvećeni misiji da pokreću projekte usmjerene ka samorazvoju u saradnji s drugim partnerima s ciljem samoodrživog razvoja ljudi i kompanija. Pitamo je zašto baš ime “Just Sophie”. “Just Sophie znaci jednostavno Sophie. Jednostavno jer meni to ne predstavlja ništa posebno. Ne moraš biti poseban da bi pomagao drugim ljudima. To je jednostavno dio mene, i volim to. Isto kao što volim BiH.”
Fondacija Just Sophie koju vodi uradila je izvrstan posao u posljednjih petgodina, radeći na 12 projekata u Mostaru, dovodeći grupe mladih kreativnih volontera koji su izgradili trpezariju Lonato, pripojenu Los Rosalesu, mostarskom Centru za djecu i omladinu sa posebnim potrebama. Trenutno Just Sophie ima tri aktivna projekta u BiH. Jedan u Mostaru i druga dva u dva izbjeglička kampa, u Višći i Banovićima. “Sa svakom posjetom BiH, dođemo sa nekim donacijama, te nudimo pomoć i relaksaciju kroz sport i zabavne aktivnosti – i jednostavno samim tim što smo tu. Projekat u Mostaru je veceg obima. Traje par sedmica i usredsređen je na renoviranje i obnovu dio Los Rosales centra. Krajnji cilj projekta bio je da otvorimo trpezariju, gdje mladi ljudi mogu da rade. Ostvarili smo to. Lonato je moj brend, moja kreacija.”
Kad je u posjeti BiH, Sophie ima svoje rituale, neizostavno ode do svoje drage prijateljice Alise koja živi u Banovićima. Dosta često je i u Tuzli, jer tamo živi Tare, njezin omiljeni tattoo umjetnik. “A ja jako volim tetovaže”. Uz Sarajevo, često navrati i u Mostar. “Tamo uvijek radim zajedno s Mirnom Mezit. Dijelilmo istu viziju i s pravom se, a i sa skromnošću, možemo nazvati vizionarima.”
Njezina fondacija radi na uspostavi kreativnih laboratorija u Sarajevu, koje bi omogućile mladim ljudima, srednjoškolcima i studentima, da imaju prostor u kojem mogu učiti, upoznavati se, družiti. Sophie je ovog ljeta bila u istraživačkoj misiji, prikupljajući informacije, obilazeći lokacije i upoznavajući ljude, kako bi realizirala ovu ideju.
U Holandiji postoji firma koja je nazvana po Los Rosalesu – Rosale’s Care, osnovana je prema idejama iz BiH. “Ovdje u Holandiji dominira birokratija, imamo sredstva i tehnike, ali zaboravljamo pažnju i strast. Rosales daje pažnju i strast. Sljedeća razmjena održat će se na proljeće 2022.”
“Mislim da sam u BiH bila 60 puta za proteklih osam godina, ovdje dolazim čak i na odmor, a u proteklih pet godina sam sa sobom dovela ukupno stotinu volontera. Ne znam kakva je to povezanost… Možda sam bila ovdje u prošlom životu, možda imam staru dušu. Znam da mi je to drugi dom. Čeznem za domom kad nisam u BiH”
Na kraju nam Sophie otkriva i neke detalje iz privatne sfere života. Kaže da živi u blizini holandskog mjesta Nijmegen. “Odrasla sam zaštićena i voljena na farmi, daleko od haotičnog tempa užurbanog života.”
Kad je napunila 18 godina, krenula je na fakultet ali i u otkrivanje svijeta. Ubrzo je shvatila da joj srce pripada pomaganju drugima. “Pridružila sam se hitnoj službi kad sam imala 19 godina. Sad radim privatno u forenzičkoj psihijatriji. Volim ljude, njihovo ponašanje koje može biti tako promjenjivo, a volim i ples i pozoriste. Već nekoliko godina ozbiljnije se bavim duhovnom stranom života. To mi daje mir i bolju perspektivu na život.”
Žao joj je kad vidi koliko mladih ljudi odlazi iz Bosne i Hercegovine, tako se, veli nam, gube mnoge ideje, uvezivanja, kreativnost. “Želimo pomoći mladim poduzetnicima da započnu svoj san u Bosni i Hercegovini”.
Kaže da uvijek nastoji što češće dolaziti; bar pet-šest puta godišnje. “Mislim da sam u BiH bila 60 puta za proteklih osam godina, ovdje dolazim čak i na odmor, a u proteklih pet godina sam sa sobom dovela ukupno stotinu volontera. Ne znam kakva je to povezanost… Možda sam bila ovdje u prošlom životu, možda imam staru dušu. Znam da mi je to drugi dom. Čeznem za domom kad nisam u BiH”.
I najbliži saradnici su zaraženi njezinim entuzijazmom i vezanošću za BiH. “Stijn, Chinon i ja vratili smo se zajedničkom radu na projektima za sljedeću godinu. Stijn je nakon prve posjete BiH postao posvećen ovom poslu i projektima koje imamo ovdje u BiH. Chinon je već išla s projektom Out Of Area i ima iste planove – vremenom započeti nešto za sebe u BiH”.
