DINO KONAKOVIĆ I DALIJA HASANBEGOVIĆ KONAKOVIĆ: Bolnica je rješenje, ali mi smo je odbili

Napisala Mersiha Drinjaković
Snimio Nikola Blagojević/Spektroom

Od polovine juna, život političara Dine Konakovića (45), zastupnika u Skupštini Kantona Sarajevo, i Dalije Hasanbegović Konaković (39), novinarke i voditeljice na televiziji Al Jazeera Balkans, zakomplikovao se zastrašujućom spoznajom da je koronavirus ušao u njihov dom.
Dino je nakon testiranja 19. juna saznao da je pozitivan na Covid-19. Iako je to njegovo stanje zahtijevalo, s obzirom da je dobio upalu pluća, nije htio otići u bolnicu. “Da bi se čovjek izborio s bilo kojom bolešću, mora imati dobro psihičko zdravlje”, kaže. “To je preduslov za borbu protiv bilo kakvog stranog tijela. A ja se ne bih osjećao komotno i ne bih bio miran u bolnici kojom komanduje Sebija Izetbegović. Naravno, prije svega iz ličnih razloga, ali i razloga njene stručnosti i načina upravljanja cijelim sistemom. S druge strane, kod kuće, u svom okruženju sa porodicom, bilo mi je ugodnije, a stalno sam bio u telefonskom kontaktu sa ljekarima. Ne bih im navodio imena da ih ne izlažem pritiscima.”
Ipak, dva imena navodi: dr. Nataša Trifunović i prim. dr. Amra Junuzović-Kaljić, koje su bile koordinatori njihove borbe protiv virusa. “Uspjeli smo doći do mnogih ljekara širom svijeta, čak i do šefice odjela za Covid u Istanbulu koja je i sama prebolovala koronu, pa su ti savjeti u kombinaciji sa savjetima naših vrsnih ljekara bili dovoljni da pratimo situaciju iz dana u dan”, govori Dino.

Napadi kašlja

I Dalija se slaže da je zajednička procjena o ostanku kod kuće bila dobra: “Znamo da na KCUS-u i u Izolatoriju na Podhrastovima ima odličnih ljekara, ali nismo se osjećali ugodno da donesemo odluku da Dino ode na Koševo. Čak i kad su nam svi ljekari s kojima smo bili u kontaktu rekli da se Covid-19 upala pluća mora hospitalizirati. To je već srednje teška klinička slika. Govorili su nam da se ne može liječiti kući jer se stanje jako brzo može pogoršati. No, imali smo sreću što znamo sve te ljekare, što smo s njima u direktnom kontaktu, to nam je ulijevalo osjećaj sigurnosti.”
Dino je uz pomoć pulsnog oksimetra, aparata za mjerenje količine kisika u krvi, sam sebi očitavao rezultate, imajući, kako kaže, u svakom trenutku parametre koji bi ga alarmirali u slučaju neke promjene. U 23 dana bolesti i samoizolacije, dvije noći će i on i njegova supruga naročito dugo pamtiti. One u kojima je imao jake i neprekidne napade kašlja. Tih noći nije uopšte spavao, čak ni u sjedećem položaju napadi kašlja nisu prestajali, kako je to inače sa ovom upalom pluća slučaj. “Spava se sjedeći. Kada možete zaspati u vodoravnom položaju, kažu da ste počeli da se oporavljate”, govori Dalija. “U jedan ujutro razgovaram s doktoricom i shvatim da ne želi da me prepada, ali me konstantno upozorava da Dino ujutro pod hitno treba otići na pregled, jer je s takvim napadima kašlja opasno da bude bez ljekarskog nadzora. Rekla mi je da to može biti znak da se stanje pogoršava. Te su noći bile užasno stresne, pune dilema, pitanja koja sebi postavljaš, jer nije isto biti s ljekarom u telefonskom kontaktu i pod stvarnim nadzorom u bolnici i u blizini boce sa kisikom ako je hitno potrebna”, priča nam Dalija, koja se za to vrijeme bacila na istraživanje, tražila je i dobijala savjete od ljekara širom svijeta, od pouzdanih i relevantnih izvora.

“Labirint pacijenta”

“Kad smo otkrili da je Dino pozitivan i bili sretni da je prošao s manje od tri dana vrlo blage temperature, saznali smo za obostranu upalu pluća. Kad smo se obradovali jer uprkos tome dobro diše i ne kašlje puno, uslijedila su dva dana i noći gušećeg zastrašujućeg kašlja. Kad smo odahnuli jer smo kćerkica Kiana Aja i ja nekoliko uzastopnih testova bile negativne, stigao je moj pozitivan nalaz. Pozitivna sam na virus, ali nemam Covid-19, odnosno nemam simptome. Nadam se da će tako i ostati”, napisala je Dalija u emotivnoj poruci na Facebooku, u kojoj je detaljno izvijestila o svemu kroz šta ona i Dino prolaze, ali uz posebno upozorenje da se sve ono što oni poduzimaju ne smije uzimati zdravo za gotovo jer nisu medicinski stručnjaci i govore na osnovu vlastitog iskustva. “Ono što zasigurno znamo jeste da svako ko ima upalu pluća izazvanu Covidom-19 treba biti smješten u bolnicu, jer tako protokol nalaže. A ono što je meni jasno, jeste da ne postoji ‘put pacijenta’, već ‘labirint pacijenta’.”
Kaže kako joj nije jasno zašto, kad se već dičimo da imamo odlične odnose sa Turskom, ne kopiramo njihove protokole u borbi protiv koronavirusa, pogotovo jer su, kako navodi, BBC, Economist te stručnjaci iz cijelog svijeta pohvalili turski način borbe s pandemijom. “Imaju jako nisku stopu smrtnosti, a upravo zato što su među prvima razvili protokol liječenja pacijenta koji se prati čim je neko pozitivan bez obzira kakve simptome ima. Njihova terapija uključuje antibiotike, sredstva protiv zgrušavanja krvi i pojačane doze vitamina, i nju turski ljekari daju inicijalno, čim osoba ima pozitivan test na koronavirus. Tako se sprečavaju najveće dosad poznate komplikacije korone koje ubijaju ljude. Mi smo imali sreću da smo mogli doći do šefice Covid odjela u Istanbulu i dobiti od nje terapiju.”

Korona nije gripa

Dalija je prošla skoro potpuno asimptomatično kroz period zaraze; imala je manju groznicu, bez temperature, manju grlobolju i glavobolje. Ipak, i nju su, potpuno razumljivo, opsjedale razne misli, pogotovo jer je ranije imala dvije upale pluća, koje su ostavile posljedice. “Razne stvari vam prolaze kroz glavu: suprug je pozitivan, stanje mu se pogoršava, možda treba u bolnicu, a pritom imamo troipogodišnje dijete – šta ćemo s Kianom ako se i ja razbolim?! Užasno je to stresan period. Srećom, Kiana Aja je prošla bez zaraze. I stalno ponavljam: ljudi, bez obzira na godište, ne možete sami sebe liječiti i čekati u kući da prođe. Korona nije gripa! Svojim očima sam gledala tok ove bolesti i preklinjem vas sve: ne liječite sami sebe, ne čekajte da prođe, odmah budite dosadni, uporni i tražite terapiju.”

Na desetine, možda i stotine poruka, Dalija je dobila što od poznatih što od nepoznatih ljudi: svi su zatražili savjet na osnovu njenog i Dininog iskustva. “Teško je ljudima reći šta smiju a šta ne smiju. Nezahvalna je to pozicija. Ostala mi je misterija zašto svaki doktor opšte prakse, koji treba da je u kontaktu sa pacijentima oboljelim od Covida-19, nije dobio protokol liječenja, odnosno koja je osnovna terapija, kao i uputstva šta dalje, u zavisnosti od razvijanja simptoma. Zašto se taj osnovni protokol koji uključuje jake antibiotike da spriječe bakterijsku superinfekciju, sredstva protiv zgrušavanja krvi i visoke doze vitamina C i D, selena i cinka, ne dostavi kao protokol ljekarima po domovima zdravlja, koji ga onda samo prilagođavaju u skladu s prijašnjim bolestima pacijenta”, pita se Dalija. Dodaje da je bila zatečena kada su je medicinari iz Covid ambulanti iz dva kantona kontaktirali na društvenim mrežama da je pitaju o terapiji koju je Dino koristio, jer njih niko nije informisao da postoji kombinacija koja se pokazala uspješnom u sprečavanju komplikacija. “S jedne strane je nevjerovatna požrtvovanost tih premorenih ljudi na prvoj liniji borbe s koronom koji žele pomoći svojim pacijentima, a sa druge je nevjerovatno da ni nakon četiri mjeseca epidemije u Bosni i Hercegovini oni nemaju konkretne upute.”

Kanton Sarajevo je jedini kanton, dodaje Dino, koji ima 13 zdravstvenih ustanova, a svaka od njih ima svoje nadležnosti, koje su često suprotne zakonu i time zbunjuju ljude, otimaju pacijente jedni drugima, pružaju usluge koje nisu zakonom dozvoljene. “To se posebno primijeti u ovakvim vanrednim situacijama, kad morate djelovati brzo, sa jasnim odlukama. Sistem zdravstva trenutno funkcioniše tako da se udovolji željama KCUS-a, a i prije je tu više bilo lobija pojedinaca nego želje da se pruži usluga pacijentu. To je dugogodišnji problem. Kad je riječ o Covidu-19, bukvalno se radi o lutriji – da li ćete naletjeti na ljekara koji zna šta radi, kao što smo mi imali sreću pa u domu zdravlja naišli na vrhunske doktorice, i imali telefonske kontakte najboljih sarajevskih ljekara koji su nam pomogli da uzmemo pravu terapiju. I opet treba reći: morate poznavati anamnezu pacijenta i ne smijete dati lijek koji će izazvati neki drugi problem”, govori Dino.
Njihov zajednički savjet glasi: “Bolnica je rješenje! Pogotovo za ljude koji ne mogu, kao što smo to mi mogli, doći do savjeta vrhunskih ljekara i adekvatnih uputa, niti si priuštiti neke lijekove.”
Ali, kako u bolnicu kad je većini ljudi s pozitivnim nalazima savjetovano da ostanu kući, u samoizolaciji? “Imam vrlo pozitivna iskustva sa Covid ambulantom u Saraj Polju – ljudi rade vrijedno, zaista su dobri. Tamo se mogu dobiti sve vrste usluga potrebne za tretman pacijenata. U tu ambulantu vas šalje vaš doktor opšte prakse, sa uputnicom. To je dobro funkcionisalo i s lijekovima: naša doktorica bi elektronski poslala uputu u apoteku, a naši prijatelji bi lijekove onda preuzeli i dostavljali nam na kućna vrata. Ima sistema kad naiđete na dobrog ljekara, a zastrašujuće je kad naiđete na lošeg”, govori Dino. 
Danas, kada je bolest iza njega, kaže da je dobro, nema nikakvih komplikacija, ali ipak osjeća kako mu je organizam potrošen od borbe s koronom. Rekli su mu da će mu se pluća oporavljati mjesecima. “Nisam nikad u životu ovo doživio. Sad uočavam koliko se lakše zamaram. Ovo nije prosječna, niti jača gripa, niti obična upala pluća. Covid-19 je vrlo ozbiljna bolest i svima je neophodna pravovremena terapija da se spriječe komplikacije. Nije bitno koliko godina pacijent ima, bitno je da se ljudi ne liječe sami i da što prije dobiju adekvatnu terapiju.”

Gracija 394, 24.7.2020.