Razgovarala Mersiha Drinjaković
Snimio Nikola Blagojević/Spektroom
Osmog aprila 2021., na svoj 30. rođendan, Benjamina Londrc Karić postala je gradonačelnica Sarajeva. Javnost je njenu kandidaturu dočekala s dozom opreza, budući da je neslavno propao pokušaj da na čelo Sarajeva dođe Bogić Bogićević, čovjek od ugleda i s velikim političkim iskustvom. Ipak, nakon prvih poteza, među kojima je prodaja službenog automobila, Benjamina Karić pridobila je simpatije velikog broja Sarajlija i Sarajki. Docentica Pravnog fakulteta u Travniku, Benjamina je potpredsjednica SDP-a i politički je aktivna od svoje 18. godine, ali je sve podredila akademskoj karijeri. U maju prošle godine udala se za sarajevskog kardiohirurga Alena Karića, a prije pet mjeseci postala majka dječaka Natana.
Za početak, ko je Benjamina?
– Benjamina je dijete Sarajeva, na koju je ovaj grad ostavio neizbrisiv trag. Ambiciozna sam, željna znanja i uvijek voljna pomoći drugima, posebno socijalnim kategorijama. Ja sam neko ko voli ljude i ko nastoji vidjeti ono najljepše u svakom trenutku.
Iz kakve porodice dolazite?
– Moja porodica je savršena kombinacija različitih nacionalnosti, komunista, ali, prije svega, antifašista. Svako od njih je dao doprinos širini mojih životnih stavova i ljubavi i otvorenosti za sve ljude bez obzira na razlike. Citirat ću Senada Hadžifejzovića koji je za mene rekao da ja nisam Ostala, već da sam ja “Sve”. Ljudi koji ne osjećaju nacionalnu pripadnost samo jednom narodu se nepravedno nazivaju Ostalim, a oni su u suštini više od toga. Oni prvenstveno osjećaju pripadnost Bosni i Hercegovini, tako da oni nisu Ostali, oni su Svi.
Šta ste željeli biti kad odrastete?
– Uvijek sam voljela cvijeće, pa sam ponekad sebe zamišljala kao cvjećarku koja pravi dekoracije od puno prekrasnog cvijeća.
Ko je ostavio najviše traga u vašem životu?
– Moja baka Anka, moja velika ljubav koja je izgradila čvrste temelje na kojima sam izgradila ostatak života. Njena smrt mi je preteško pala i ona je neko s kim bih i danas analizirala i prepričavala svoj dan iščekujući njen komentar na to. Mnogo mi nedostaje.
Kako je tekla vaša karijera dosad?
– U fokusu moje karijere bili su nauka i učenje. Pravo je bilo okosnica oko koje se sve vrtilo, a moja najveća ljubav je bilo i ostalo rimsko pravo, mnogo godina sam posvetila izučavanju svih njegovih segmenata. Iz toga se izrodila i knjiga koja je objavljena krajem 2020. godine pod nazivom: Pretium – cijena u klasičnom rimskom pravu, na koju sam jako ponosna.
Jeste li se ikad vidjeli na nekoj funkciji?
– Radila sam upravo ono što sam i željela, a to je da sam univerzitetska profesorica. Sve što sam dobila preko toga je dodatna vrijednost. Nisam razmišljala ni o kakvoj funkciji, ali sam s radošću prihvatila taj izazov. Željela sam i na taj način dati doprinos razvoju društva i posebno našeg prelijepog grada.
Šta ste prvo pomislili kad ste saznali za kandidaturu za gradonačelnicu Sarajeva?
– To nije baš ponuda koju dobijate svaki dan i ne želim se pretvarati da to za mene nije bilo iznenađenje, ali veoma pozitivno iznenađenje. Osoba sam od akcije koja u svemu traži rješenje i prvo što sam pomislila bilo je: šta bih sve željela uraditi za svoj grad. O svemu što se dešavalo oko Bogićevića je već rečeno toliko mnogo da ne bih to željela ponavljati. I sama sam bila sretna kada sam saznala da bi on mogao biti gradonačelnik Sarajeva i s nestrpljenjem sam iščekivala njegov izbor. Nismo smjeli dozvoliti da dođe do njegovog odustajanja, bila sam nesretna i tužna zbog toga. Međutim, život ide dalje i bitno je da iz ovoga izvučemo lekcije kako nam se slične situacije ne bi ponavljale.
Zašto ste odlučili prihvatiti kandidaturu?
– Biti gradonačelnica Sarajeva je velika čast za svakog građanina i građanku i sa zadovoljstvom sam prihvatila kandidaturu. Sve ono što sam do sada u životu radila me pripremilo za ovo. Uvijek sam se trudila da mnogo učim i da još više radim. Doktorirala sam u 26. godini i jako mlada sam počela raditi kao profesorica na fakultetu; pored toga, članica sam brojnih udruženja, u kojima sam aktivna. To iskustvo mi je pomoglo da smognem hrabrosti da se prihvatim i ovog jako odgovornog posla.
“Alen me je osvojio čestitošću, ljubavlju, odlučnošću, pažnjom i neupitnom podrškom onome što radim. Vrlo brzo nakon upoznavanja smo shvatili da jedno drugo usrećujemo i da jedno drugom život činimo ljepšim i ugodnijim”
Vaši prvi potezi privukli su ogromnu pažnju javnosti, da spomenemo automobil Gradske uprave koji ste odlučili prodati. Vraćate li to ugled politici?
– Politika je na lošem glasu u BiH i zbog toga je to područje od kojeg mnogi bježe. Međutim, smatram da svi mi imamo određene obaveze prema zajednici i da se ne možemo povlačiti samo zato što nam se nešto ne sviđa, već da se moramo uhvatiti u koštac s problemima i mijenjati ono što nije dobro. Ja poduzimam korake koje bi poduzela većina nas, odričem se luksuza i svega onoga što nije u skladu sa standardom života većine stanovnika. Činjenica da moji potezi privlače veliku pažnju javnosti samo pokazuje koliko su brojni političari zastranili i izdigli se iznad naroda pa potezi koji bi trebali biti uobičajeni, postaju spektakl.
Kakav Grad ste preuzeli od vašeg prethodnika Abdulaha Skake?
– Nisam od onih koji će kritikovati sve što je bilo prije njih, dok sa njima sve postaje savršeno. Gradonačelnik Skaka je imao svoj plan rada, kao i svako od nas. Već sam pohvalila sve ono što je uradio za ovaj grad u prethodne četiri godine. Kao pravnica, poštujem presumpciju nevinosti svake osobe, a ako je bilo ko radio nešto što nije u skladu sa zakonom, to će utvrditi nadležni organi.
Kako sada izgleda jedan vaš dan?
– Moj svaki dan je bio i ostao turbulentan i ispunjen brojnim obavezama. Ranije su to bila predavanja, ispiti, sastanci, a sada su to obilasci značajnih institucija, birokratski poslovi i mnogobrojni sastanci. Sve to na početku oduzima mnogo vremena, a svaki dan mi je prekratak. Nastojim napraviti balans kako bih sve obaveze završila na vrijeme. Uživam u svakodnevnim razgovorima sa sugrađanima, s općinskim načelnicima, predstavnicima različitih udruženja, diplomatskim predstavnicima i svim ostalima. Žao mi je što nemam više vremena jer mi svaki sastanak prebrzo završi, no tako ostane razlog za naredni susret. Moj prioritet su interesi građana i tome podređujem sve ostale obaveze.
Djelujete nestvarno, netipično za političare ili javne zvaničnike na kakve smo navikli. Znate li da od vas imamo velika očekivanja, čak iako se radi “samo” o Gradskoj upravi?
– Drago mi je čuti da me smatrate netipičnom političarkom. Možda je to zato što se postavljam kao jedan od građana ili građanki, a ne kao političarka. Znam da su očekivanja velika, ali me to ne plaši, već dodatno motivira da pokažem da je moguće i drugačije upravljanje, vođeno isključivo interesima građana.
Aktivisti pozivaju na vraćanje Vijećnice njenoj prvobitnoj namjeni, a to je Nacionalna i univerzitetska biblioteka. Kakav je vaš stav?
– Dolazim iz nauke i za mene su biblioteke magična mjesta na kojima sam provela sate i sate uživajući u stjecanju novih znanja. Uradit ću sve što je u mojoj moći da se bar jedan dio Vijećnice posveti knjigama, nauci i mladim ljudima željnim znanja.
Šta ste po političkom opredjeljenju?
– Odrasla sam u antifašističkoj porodici, a članica SDP-a sam od punoljetstva. Radom, zalaganjem i pomoći kolegama i partiji postigla sam to da me predlože i izaberu za potpredsjednicu SDP-a. To je za mene bilo veliko priznanje. Ali imam mnogo prijatelja i u drugim strankama i smatram da je za svako društvo neophodno da postoji više političkih opcija kako bi jedne drugima bile kontrolni mehanizmi.
Po čemu biste željeli da se pamti vaš mandat?
– Po mojim projektima i ljepšem Sarajevu, kojeg ćemo zajedno napraviti. Želim da me pamte po brizi i empatiji za sve građane i građanke.
Koliko će vaše djelovanje biti ograničeno političkim utjecajem i stranačkim dogovorima?
– Za poziciju gradonačelnice predložilo me je rukovodstvo SDP-a Kantona Sarajevo. Oni me dobro poznaju i znali su da sam samostalna u radu i da su red i rad jedine smjernice kojih ću se pridržavati. Na moj rad neće djelovati stranački dogovori, već ću se isključivo voditi interesima Sarajlija i Sarajki.
Udali ste lani se za kardiohirurga Alena Karića, čime vas je osvojio?
– Čestitošću, ljubavlju, odlučnošću, pažnjom i neupitnom podrškom onome što radim. Vrlo brzo nakon upoznavanja shvatili smo da jedno drugo usrećujemo i da jedno drugom život činimo ljepšim i ugodnijim. Vjenčali smo se u maju prošle godine, u doba korone, tako da nije bilo onako kako smo planirali. Međutim, za nas je to bilo vjenčanje iz snova, uz najbliže ljude, kumove i porodicu.
Kako se nadopunjujete?
– Za nas dvoje to je kombinacija ljubavi, poštovanja, razumijevanja i podrške. Oboje obavljamo odgovorne funkcije i pokušavamo jedno drugom da olakšamo, a ne da otežamo život. Najbolji pokazatelj skladnog braka je kada vam je život u dvoje ljepši nego život koji ste imali kao samac, a mi to imamo i uživamo u svakom zajedničkom trenutku.
Nedavno ste postali majka, kažu da se tada sve mijenja, je li se sve promijenilo?
– Svaka promjena utječe na vaš život. Za mene je velika promjena bila udaja i zajednički život s mužem. Međutim, to se ne može mjeriti s promjenom koju donese dolazak djeteta. U svakom pogledu promijeni vaš život. To je prelijepo iskustvo koje se ne može ni s čim uporediti. Međutim, ja sam u velikoj mjeri zadržala i svoje prethodne obaveze tako da sam ukratko nakon poroda održavala online predavanja. Uz dobru organizaciju, muža koji se o djetetu brine isto kao i majka i uz podršku porodice, stignete uživati sa svojim djetetom, a dok ono spava možete završavati profesionalne obaveze. Naš sin se zove Natan, a to na hebrejskom znači dar, poklon. I zaista, on je naš najveći životni dar.
Kakve sve obaveze imate i kako to izgleda sad, kad niste uzeli ni porodiljno odsustvo?
– Gdje postoji volja, postoji i način. Jako volim posao profesorice i nije mi bilo teško da se, u terminu u kojem Natan spava, bavim poslom za koji sam toliko rada i truda uložila. Nakon radnog dana, s nestrpljenjem iščekujem završetak obaveza kako bih uživala u njegovoj blizini, njegovim osmijesima, gugutanju i mirisu, zajedno sa svojim suprugom. Ipak, ništa ne bi bilo tako jednostavno bez nesebične podrške i ogromne ljubavi moje mame, a Natanove bake, Brankice.
