Južnoazijskog porijekla, rotkvica se od svoje divlje preteče Raphanus raphanistrum, proširila širom svijeta, a spominjao ju je i slavni Herodot u doba faraona, koji je kazivao kako su robovi gradeći Keopsovu piramidu za hranu dobijali upravo ovo povrće, ali i Plinije koji je opisivao zlatne rotkvice ponuđene Apolonu u Delfima… Uzgajala se i u Kini prije više od 3.000 godina, a njen su okus cijenili Grci i Rimljani. U Francuskoj, opet, nije kultivirana sve do 16. stoljeća, a tamo ju je proslavio i Alexandar Dumas, profilirani književnik i ozbiljni gurman, tvrdeći kako rotkvica za njega ima diuretičko i antiskorbutno djelovanje.
Varijacije njene upotrebe su beskonačne, ali ima jedno nepogrešivo pravilo kad su rotkvice u pitanju: ne smiju nikad biti izložene vrelini. Postoji mnoštvo povrća koje svoj puni okus dobija kuhanjem, ali samo je nekoliko onih kojima se to ne smije raditi. Rotkvica je među takvima. Koristi se kao aperitiv, jer potiče lučenje želučanog soka, a ujedno olakšava i probavu tako što potiče lučenje probavnih sokova i rad crijeva. Svjež napitak od rotkvice pomoći će kod izlučivanja žuči, a dobar je i za liječenje upale žučnog mjehura. Nije tu kraj ljekovitim svojstvima: konzumiranje rotkvice pomoći će izlučivanju sluzi iz dišnih organa, te se preporučuje u slučajevima bronhitisa, prehlade, gripe, infekcija disajnih puteva, te kašlja.
Izvor vitamina C
Rotkvica spada u rijetke povrtne biljke koje nakon 20-30 dana sijanja daju vrlo jedar i sočan korijen. Ovo povrće ima sličan biohemijski sastav kao i crna rotkva, ali je ukusnija i lakše probavljiva. Rotkvice su odličan izvor vitamina C, a ostalih minerala i vitamina ima u tragovima. Vitamin C pomaže u formiranju kolagena, pomaže u apsorpciji željeza iz biljaka, održava desni zdravima, ubrzava zacjeljivanje rana, poboljšava imunološki sistem…
