Priredila Elma Tahirović
Švedska aktivistica za zaštitu životne sredine, 16-godišnja Greta Thunberg, nominirana je za Nobelovu nagradu za mir, što je priznanje njenom djelovanju koje je pokrenulo kampanju mladih kako bi se zaustavile klimatske promjene. “Nominirali smo Gretu jer bi prijetnje uzrokovane klimatskim promjenama mogle biti najvažniji uzrok ratova i konflikata”, kazao je norveški parlamentarni zastupnik Freddy Andre Oevstegaard. “Masovni pokret koji je Greta započela veliki je doprinos miru.”
Mlada aktivistica, koju je magazin Time imenovao jednom od najuticajnijih tinejdžerica u 2018. godini, inspirirala je na stotine hiljada učenika u školama širom svijeta, koji protestiraju u nadi da će svoje političke lidere natjerati da reagiraju.
Greta Thunberg izašla je iz anonimosti kada je u augustu prošle godine, ispred švedskog parlamenta, započela školski štrajk protiv klimatskih promjena. Roditelji su pokušali da je odvrate od te namjere, a drugovi iz razreda nisu joj se htjeli pridružiti. Prolaznici su izražavali žaljenje prema, tada nepoznatoj, 15-godišnjakinji koja sjedi na hladnom, kamenom stepeništu, sa transparentom ispisanim rukom.
Osam mjeseci kasnije, prizor je više nego drugačiji. Tinejdžerica sa repićem poznata je širom svijeta kao primjer odlučnosti, inspiracije i pozitivnog djelovanja. Predsjednici i direktori korporacija stoje u redu kako bi ih ona kritikovala, licem u lice. Njen transparent “skolstrejk för klimatet” (školski protest za klimu) preveden je na desetine jezika. A najzanimljivije od svega, usamljenica je sada sve drugo osim usamljena.
Petnaestog marta ove godine, kada se vratila na kameno stepenište (kao što bi radila svakog petka, po kiši, suncu, ledu i snijegu), poslužila je kao uzor mnogima. Globalni protest mladih kao poziv na akciju protiv klimatskih promjena tog se dana pretvorio u vjerovatno najveći protest za životnu sredinu koji je svijet ikada vidio.
Prije godinu dana ovo je bilo nezamislivo. Tada je Greta Thunberg bila introvertna, krhka djevojčica, koja se svakog jutra budila u šest kako bi se spremila za školu i vraćala se kući u tri popodne. “Zapravo se u mom životu ništa nije dešavalo”, rekla je u intervjuu za The Guardian nekoliko dana prije globalnog štrajka srednjoškolaca 15. marta. “Uvijek sam bila ona djevojčica iz pozadine, koja ništa ne govori. Mislila sam da ne mogu promijeniti ništa jer sam isuviše mala.”
Borba za budućnost
Greta nikada nije bila poput ostale djece. Njena majka, Malena Ernman, jedna je od najslavnijih švedskih operskih pjevačica. Otac, Svante Thunberg, glumac je i autor (nazvan po Svanteu Arrheniusu, naučniku i nobelovcu, koji je 1896. prvi izračunao kako emisija ugljen-dioksida može dovesti do efekta zelene bašte). Greta je izuzetno inteligentna. Prije četiri godine dijagnosticiran joj je Aspergerov sindrom – jedan od nekoliko poremećaja iz autističnog spektra.
“Ja previše razmišljam. Neki ljudi mogu dozvoliti da se određene stvari dešavaju, ali ja ne, posebno ako me nešto zabrinjava ili čini tužnom. Sjećam se kada sam bila mlađa, u školi, nastavnici su nam pokazali film o plastici u okeanu, izgladnjelim polarnim medvjedima i sličnim stvarima. Preplakala sam cijeli film. I moji drugovi iz razreda su bili zabrinuti, ali kada se film završio, nastavili su razmišljati o drugim stvarima. Ja to nisam mogla. Slike koje sam vidjela ostale su mi u glavi.”
“Uvijek sam bila ona djevojčica iz pozadine, koja ništa ne govori. Mislila sam da ne mogu promijeniti ništa jer sam isuviše mala”
Konačno je prihvatila da su takvi osjećaji dio nje – te je to iskoristila kao motivacijsku silu, a ne nešto što je paralizira, ili čini depresivnom, što je nekada bio slučaj.
Sa osam godina, kada je prvi put saznala za klimatske promjene, bila je šokirana što odrasli tom problemu nisu prilazili ozbiljno. To nije bio jedini uzrok njenoj depresiji, koja se pojavila nekoliko godina kasnije, ali jeste bio značajan faktor.
“Nastavila sam razmišljati o tome i pitati se da li ću imati budućnost. Misli sam zadržala za sebe, jer inače ne pričam puno, što nije bilo zdravo. Postala sam veoma depresivna i prestala sam ići u školu. Kod kuće su o meni brigu vodili roditelji, i pričali bismo, jer nismo imali ništa drugo da radimo. Tada sam im rekla za svoju zabrinutost o klimatskoj krizi i krizi u životnoj sredini. Bio je dobar osjećaj skinuti brigu s leđa. Rekli su mi da će sve biti u redu. To nije pomoglo, naravno, ali razgovor jeste. Potom sam sve vrijeme nastavila govoriti o tome, roditeljima sam pokazivala slike, grafikone i filmove, članke i izvještaje. Nakon nekog vremena, počeli su slušati šta im zapravo govorim. Tada sam shvatila da mogu nešto promijeniti. Nakon što sam izašla iz depresije, pomislila sam da je to gubljenje vremena, jer mogu učiniti mnogo toga dobrog sa svojim životom. I dalje to pokušavam.”
Uticaj na roditelje
Roditelji su joj postali pokusni kunići, a Greta je otkrila da ima odličnu moć ubjeđivanja. Majka je odustala od letenja avionom, što je veoma uticalo na njenu karijeru. Otac je postao vegetarijanac. Iako su osjetili olakšanje zbog transformacije njihove nekada šutljive kćerke, kažu i da su bili uvjereni njenim razmišljanjem. “Tokom godina, ostao sam bez argumenata”, kazao je otac. “Nastavila nam je pokazivati filmove, a knjige smo čitali zajedno. Prije toga, zaista nisam znao ništa o tome. Mislio sam da je problem sa klimom riješen”, kaže. “Greta nas je promijenila, a sada mijenja druge ljude. Nije bilo nikakvih naznaka u njenom djetinjstvu. Ovo je nevjerovatno. Ako ovo može da se dogodi, onda sve može.”
Klimatski štrajk inspiriran je učenicima škole Parkland na Floridi, koji su odlazili s nastave kako bi protestirali protiv američkog zakona o oružju nakon masakra u njihovom kampusu u februaru prošle godine. Greta je bila dio grupe koja je željela učiniti nešto slično, kako bi podigli svijest o klimatskim promjenama, ali nisu znali šta tačno da urade. Prošlog ljeta, nakon rekordnog toplotnog talasa u sjevernoj Evropi i šumskih požara koji su uništavali Švedsku, sve do Arktika, Greta je odlučila štrajk započeti sama. Prvi dan protesta bio je 20. august 2018.
“Znak sam naslikala na komadu drveta, a što se tiče flajera, zapisala sam činjenice za koje sam smatrala da ih svi trebaju znati. Onda sam se biciklom odvezla do parlamenta i jednostavno sjela tamo”, prisjeća se. “Prvoga dana, sjedila sam sama od 8:30 do 15:00 – što je regularni školski dan. Narednog dana, ljudi su mi se počeli pridruživati. Nakon toga, uvijek je tamo bilo ljudi.”
Govor u Davosu
Održala je obećanje da će na tom mjestu protestirati svaki dan, do izbora u Švedskoj. Kasnije, složila se da održi govor pred hiljadama ljudi, na People’s Climate Marchu. Njeni roditelji nisu bili optimistični. Znajući da je Greta bila toliko povučena, da joj je ranije bio dijagnosticirn selektivni mutizam (poremećaj zbog kojeg osoba ne može govoriti u određenim situacijama), pokušali su je odgovoriti. Ali, bila je odlučna. “U nekim slučajevima, kada zaista osjetim strast, neću se predomisliti”, kaže. Uprkos zabrinutosti porodice, obratila se prisutnima na gotovo besprijekornom engleskom jeziku, te je pozvala okupljene da je snime mobilnim telefonima i rašire poruku po društvenim mrežama. “Plakao sam”, kaže njen ponosni otac.
Osobe sa selektivnim mutizmom imaju tendenciju da brinu više od drugih. Greta Thunberg iskoristila je to kao oružje u susretima sa političkim liderima, kao i milijarderskim poduzetnicima na Svjetskom ekonomskom forumu u Davosu (u koji je doputovala vozeći se 32 sata vozom, i gdje je kampovala, uprkos januarskim minusima, zamijenivši luksuzni hotel za šator). “Ne želim da se nadate. Želim da paničite. Želim da osjećate strah koji ja osjećam svakog dana. A onda želim da nešto poduzmete”, kazala im je.
Djevojčica koja je zamalo skliznula u beznađe, sada je izvorište nade. Jedan za drugim, veteranski predvodnici kampanja i zagriženi naučnici opisali su je kao najbolju vijest za klimatski pokret u nekoliko posljednjih decenija. Bila je u UN-u, upoznala francuskog predsjednika Emmanuela Macrona, dijelila je pozornicu sa predsjednikom Evropske komisije Jean-Claudeom Junckerom te naišla na odobravanje njemačke kancelarke Angele Merkel.
Aspergerov sindrom kao blagoslov
Pomislili biste da je sve ovo previše za jednu 16-godišnjakinju, ali Greta kaže da ne osjeća pritisak. Ukoliko “ljudi imaju očajnu potrebu za nadom”, kaže, to nije njena niti odgovornost ostalih koji protestuju.
“Ne marim da li ono što radim – što mi radimo – ima nade. Svakako to moramo učiniti. Čak i da nade nema i sve je beznadežno, moramo učiniti ono što možemo.”
U tom smislu, njena porodica Aspergerov sindrom vidi kao blagoslov. Ona je neko ko odvlači pažnju društva i fokusira se na crno-bijelu jasnost određenog problema. “Ne postoji ništa što želim promijeniti u vezi sebe”, kaže. “To sam ja. Da sam kao i svi ostali i socijalna, onda bih pokušala stvoriti organizaciju. Ali, to nisam mogla. Nisam dobra u radu sa drugim ljudima, pa sam pokušala nešto učiniti sama.”
Iako ima malo vremena za čavrljanje, zadovoljava se govorima pred velikom publikom, o klimatskim promjenama. Uprkos velikom broju prisutnih, kaže da se ni najmanje ne osjeća nervoznom.
Greta ne zna za kognitivnu disonancu, koja dopušta drugima da danas kukaju zbog klimatskih promjena, a sutra uživaju u odresku, kupovini automobila ili vikendu na nekoj destinaciji. Iako Greta Thunberg vjeruje da političko djelovanje ima veći efekat od individualnih promjena navika potrošača, ona zaista živi ono što propovijeda. Vegan je, te isključivo putuje vozom.
