MAJA MILINKOVIĆ: Kad ljubuju fado i sevdalinka

Brzo je prošlo šest godina otkako je pjevačica Maja Milinković (38) otišla u Portugal da bi karijeru nastavila u domovini fada, ali veze s rodnim Sarajevom nikad nije prekinula.  Povod njenom dolasku u domovinu bio je ovog puta novi album “Fadolinka”, koji je u Portugalu objavila muzička kuća Seven Muses Music Books, a u našoj zemlji Muzička produkcija BHRT. Drugi po redu Majin album donosi 12 kompozicija, izdvaja ga originalnost a čini ga spoj fada i sevdalinke. Također, ovog puta na djelu je i autorstvo Maje Milinković koja potpisuje pet originalnih fado pjesama, tu su i dvije kompozicije iz repertoara čuvene Amálije Rodrigues, a jedinstvenost albumu daju sevdalinke Emina, Kradem ti se u večeri ili Tamburalo momče uz tamburu, koje zvuče efektno otpjevane u fado štihu.“Čekala sam da izađe album i da vidim kako će se ta dva muzička žanra složiti – da li će se jednostavno razići, da li će nešto stršiti. Bila sam zadovoljna, nisam mogla vjerovati kako teku pjesme i muzika, a posebno s tim portugalskim gitarama. Presretna sam kako fado i sevdalinka dišu na tom albumu, kako sarađuju, ljubuju, ašikuju”, priča Maja. Ljetne mjesece posvetila je promociji albuma provodeći je s publikom u Konjicu, Zenici i u Sarajevu gdje smo s njom razgovarali nakon dva koncerta koja je održala u gradskom parku Hastahana te restoranu Dos Hermanos. Publika je svuda reagovala pozitivno, prihvatila ovu muzičku simbiozu, a nama je Maja otkrila tajnu specifičnog zvuka portugalske gitare. “Specifičnost je u plačnom, melanholičnom zvuku koji korespondira s pjevačem, odnosno vokalom. Gitara kao da vodi s pjevačem dijalog, zato Portugalci kažu da gitara plače. Ta gitara ima 12 žica, tipičan je instrument za fado, neizostavni dio njihove tradicije. Portugalska gitara je mala, ima okrugao trup i mali vrat, a način sviranja i onih 12 žica proizvode specifičan zvuk. Sada se eksperimentiše i s fadom, uvodi se klavir, perkusije, žele ga modernizirati, ali pravi fado je s portugalskom gitarom i klasičnom, također.” Za fado zvuk, veli, ovog puta najzaslužniji su aranžeri Bojan Dizdarević (akustična gitara) i Pedro Amendoeira (portugalska gitara), svako u svom, interpretirano slobodno, muzičko-geografskom djelokrugu.

Maja je u Portugalu krajem 2018. održala niz koncerata pod nazivom “Fado i sevdalinka”, a posebno ju je zanimala reakcija tamošnje publike. Ona je zadovoljna, Portugalci su opisali fado i sevdalinku kao dobar brak, a Maja, usput, s nama dijeli i legendu o fadu. “Kažu da se fado rodio na usnama jednog mornara koji je nasred mora plakao zamišljajući svoju zemlju i djevojku kojoj govori: ‘Marijo, obećao sam da ću te odvesti pred oltar ako Bog nije planirao za mene smrt u moru’. Oni su oduvijek mogli gledati samo u more, patili su, pravili brodove, odlazili u nepoznato, u avanturu, nemajući izbora. Odlazili su očevi, braća, sinovi, muževi, nisu znali da li će se vratiti, žene su ostajale na kopnu, same, otuda dolazi njihova strašna samoća, tuga, čežnja. Portuglaci su poznati pronalazači, svi to znamo.”
Priča nam kako je i Muzej fada (Museo do Fado) u Lisabonu koncipiran tako da prenese tu davnašnju čežnju, želju za kontaktom, komunikacijom s drugima.  I čuvena portugalska pjevačica Amália Rodrigues proslavila se pjesmom Crni brod (Barco Negro) pjevajući o tome kako brod odvodi njenog dragog, te kako zna da se on neće vratiti nikad, ali će zauvijek ostati u njenom srcu.

Maja je pjesme s novog albuma predstavila u dvorani ​Auditó​rio Camões u Lisabonu, a uskoro je očekuje promocija u Portu.  Najavljuje nam kako će do kraja godine ponovo doći u BiH da bi predstavila “Fadolinku”. Ponosna je na ovaj album, konkretan rezultat njenog rada, ideja, kreativnosti, pušta druge da govore o tome. O Sarajevu, kojem se uvijek vraća, govori s posebnim emocijama:“Ništa ne znaš dok ne osjetiš na svojoj koži. Kao da se vraćaš nečem najdražem, najomiljenijem, kao da se vraćaš u majčin zagrljaj. I onda se te moje priče vraćaju, svaki čoćak, svaka ulica, sve ima svoju priču iz djetinjstva, mladosti, rata, iz studentskih dana. Sve ima simboliku.”
A što se tiče budućnosti, Maja nam kaže kako je povratak kući neminovan. “Da li će to biti sad ili za deset godina, ne znam. Sarajevo i ja imamo ljubavnu priču već 30 godina.  Radim na tome da sam i tamo i ovdje. Moj identitet je tako potpun. Ne mogu razumjeti ljude koji mogu otići i više nikad se ne vratiti.”