Napisala Mersiha Drinjaković
Snimci Privatni album
Dvadesetdvogodišnja Svjetlana Trifunović iz Kotor Varoši napravila je u seoskoj kući svoga djeda nadomak grada utočište za pse koje spašava s ulice. Trenutno brine o 16 pasa, uglavnom sama. Najveći problem su joj nerazumijevanje okoline i premali broj volontera, koji su potrebni za fizički posao, prevoz do udomitelja ili veterinara, brigu o psima koji borave na cesti… “Uz mene je nekoliko volontera koji povremeno dođu pomoći, ali većinom pomažu virtuelno i u organizaciji događaja”, kaže ona.
Svjetlana jako voli životinje. Zbog njih je završila Veterinarsku školu u Banjaluci, a studij veterine u Sarajevu ostao je neostvarena želja. Ali zato ispunjava želje svojih “štićenika”. “Dosad sam udomila najmanje stotinu pasa, većinom izvan države. Ovdje ljudi, ukoliko žele psa, mogu ga pronaći na svakom ćošku. Pored toga što udomljavam pse vani, dosta pažnje posvećujem vlasničkim psima, da budu sterilisani i liječeni, da se ljudi ipak odluče da zadrže psa a ne da ga napuste.” Iskreno veli kako je nekoliko puta pokušala odustati od svega, mučena brojnim problemima, no uvijek prevagne ljubav i činjenica da ona psima može pomoći. Zima je, veli, posebno teška. Kuća u kojoj živi sa psima nalazi se na osami. Do prve naseljene kuće ili do prodavnice mora pješačiti par kilometara, a pse koje odvodi veterinaru često zna nositi na rukama. Usto, zimi im treba mnogo više prostora jer vrijeme provode u zatvorenom, pa su raspoređeni po sobama, po dva do četiri psa u jednoj prostoriji. Održavanje kreveta je, kaže, takođe teži dio zbog pranja i sušenja njihove posteljine.
Svjetlanini psi žive od donacija ljudi koji prate njezinu Facebook stranicu Udomljavanje životinja – Kotor Varoš, no i pored toga, uvijek je u minusu jer donacijama ne uspijeva pokriti troškove goriva i liječenja. “Borba sa vjetrenjačama je to”, kaže Svjetlana. Ipak, njenim psima ništa ne fali. Ona se, kako-tako, uspije snaći da dobiju sve što im treba.
