Kroz priču o tkaninama, tehnikama izrade, ali i anegdotama iz ateljea, modna historičarka Renée Taponnier, koja brine o naslijeđu Pierrea Cardina djelujući kao kustosica u muzeju koji nosi njegovo ime, približila nam je svijet 98-godišnjeg francuskog modnog dizajnera koji nikada za sve ove godine nije prestao da stvara
Napisala i snimila Amra Zvizdić
Pierre Cardin je dobro poznato ime u svijetu mode. Više od sedam decenija nalazi se u epicentru modnog univerzuma. Kao modni dizajner koji je svoje ime pretvorio u globalni brend, Cardin je postao jedina osoba na svijetu koja je u isto vrijeme upravljala modnim carstvom, pozorištima, restoranima, hotelima, medijskim kućama, dvorcima, fabrikama, brodovima, i legendarnim restoranom Maxim’s u Parizu. Dizajner je to koji je imao ključnu ulogu u razvoju kultne New Look kolekcije Christiana Diora, radeći nakon Drugog svjetskog rata u njegovom ateljeu kao modni asistent. U pop kulturi ostat će upamćen kao dizajner koji je kreirao čuvena odijela bez okovratnika za članove benda The Beatles. Godine 1950., na nagovor starijih kolega, pokreće vlastitu modnu kuću.
Kršenje pravila
Veoma je rano u svojoj karijeri shvatio da će njegova orbita prevazići poznate modne galaksije. Stvarajući u doba kada je dizajnerska moda predstavljala luksuz, može se reći da je Cardin bio buntovnik. U vrijeme kada su se modni trendovi diktirali isključivo iz Francuske, putovao je u Moskvu, Peking i Tokio tvrdeći da luksuzna moda može i mora pripadati svima. Kao rezultat te tvrdnje, nastala je njegova takozvana “balon haljina”, koja je izazvala pravu malu revoluciju u modi. Bila je to haljina koja je kršila pravila visoke mode i išla u korak sa željama “običnih” žena. Visoku modu približio je svima, a pojam luksuza pretvorio u lako razumljiv jezik. Godine 1959., izazivajući bijes modnih bogova iz pariške Federacije za visoku modu, svoju prêt-à-porter kolekciju predstavlja u pariškoj robnoj kući Au Printemps, nudeći je na prodaju svima. Bio je to pionirski korak u liberalizaciji mode. Radi kršenja elitističkih pravila Federacije, uručena mu je ispisnica iz modnog Olimpa. Ipak, već iduće godine dokazuje da je on zapravo modni Zeus, te predstavlja prvu ikada kreiranu prêt-à-porter kolekciju za muškarce. Luksuz pripada svima, ponovio je, i muškarcima i ženama. Visoka moda ostala je tek njegov eksperimentalni laboratorij za rađanje i razvoj novih modnih ideja.
Njegova formula za uspjeh je dobro čuvana tajna. Ipak, ako je vjerovati Renée Taponnier, modnoj historičarki i jednoj od Cardinovih najbližih saradnica, on je životni dualista − hedonista i radoholik, minimalist i avangardist, revolucionar i avanturista. Taponnier danas skrbi o njegovom modnom naslijeđu djelujući kao historičarka i kustosica u Muzeju Pierre Cardin. Kroz priču o tkaninama, tehnikama izrade, ali i anegdotama iz ateljea, Taponnier nam je približila svijet 98-godišnjeg dizajnera koji nikada za sve ove godine nije prestao da stvara. Muzej je u junu prošle godine privremeno zatvoren radi preseljenja na drugu adresu, ali to nas nije spriječilo da zakoračimo u muzejski arhiv u srcu pariške četvrti Marais i sa Taponnier razgovaramo o decenijama koje je provela uz posljednjeg živućeg francuskog modnog maga.
Radna etika
“Upoznali smo se davno, toliko davno da više ne brojim godine otkada sam dio Pierre Cardin porodice. Bilo je to krajem šezdesetih godina kada sam kao krojačica bila u potrazi za poslom u nekom od pariških modnih ateljea. Na preporuku prijatelja, stigla sam na razgovor za posao u Cardinov atelje. Nedugo zatim, počela sam raditi u odjelu za visoku modu. Bili su to delikatni poslovi poput sitnog veza, ili prišivanja perlica i kristala na haljine. Visoka preciznost u radu je tada, baš kao i danas, bila izuzetno cijenjena. Zvuči kao bajka, ali išla sam s pjesmom na posao. Cardin je već u to vrijeme bio veliko ime, ali ipak je za sve nas u ateljeu uvijek imao toplu riječ i osmijeh.”
Prolazeći kroz uske arhivske redove u kojima su smještene neke od Cardinovih kultnih kreacija, sa Taponnier razgovaramo o tome kako je od krojačice stigla do jedne od najpozicioniranijih žena u Pierre Cardin imperiji. “Njegova dva radna dana u prosjeku podrazumijevaju oko 35 radnih sati. On je čovjek koji neumorno radi, i često znam reći da je rad njegova religija: bezgranična, interdisciplinarna, neponovljiva, strastvena, kosmopolitska. Tu radnu etiku prenosi na sve svoje uposlenike i uposlenice, i od nas je uvijek zahtijevao izvrsnost. Danas shvatam da je sreća što je u meni prepoznao više od onoga što sam u tom trenutku bila, ili vjerovala da jesam. Jednog dana me pitao: ‘Renée, ti imaš nevjerovatan osjećaj za modu, njezin korijen i smisao, zašto bi zauvijek ostala ovdje, radeći za mene?’ Nisam tada razumjela šta želi reći, ali sam prihvatila njegovu ponudu da upišem studij u Parizu i steknem formalno obrazovanje u oblasti historije mode. Nakon završenog studija, nisam otišla. Kako otići od čovjeka koji vam je pružio priliku za bolji život? Rekla sam mu: ‘Ostajem! Ne zato što moram, već zato što želim nastaviti učiti od vas.’ U narednim decenijama, prošli smo čitav jedan život zajedno, kroz uspone i padove. Kažu mi često da sam njegov intimus, ali ja ipak volim reći da smo porodica.”
Najveći gospodin u svijetu mode
Izdvojivši za nas po jednu kreaciju iz svake dekade rada, Taponnier nam je objasnila da je Cardinov dizajnerski jezik, izveden iz osnovnih geometrijskih oblika, postao njegov prepoznatljiv potpis. Gledajući u izložene kreacije, postalo nam je sasvim jasno da su krug, trokut, kvadrat, cilindar, sfera i konus određivali volumen, kroj i oblik njegovih kreacija. Gotovo da je djelovao poput kipara. Umjesto da se povinuje siluetama određenog doba, Cardin je vlastiti dizajnerski jezik stavljao ispred jezika tijela.
“On je čovjek koji neumorno radi, i često znam reći da je rad njegova religija: bezgranična, interdisciplinarna, neponovljiva, strastvena, kosmopolitska”
“Haljine koje preferiram nastaju za život koji još uvijek ne postoji − svijet budućnosti”, izjavio je jednom prilikom. Na taj način, njegovao je svoju neovisnost, dizajnirajući odjeću koja se razvijala samostalno, bez obzira na modne trendove. Pedesetih, šezdesetih i sedamdesetih godina prošlog stoljeća, moda je bila pod značajnim uticajem politike, društvenih previranja, umjetnosti, nauke i tehnologije. Moda, kao svojevrstan fenomen, bila je odraz stanja društva. Za razliku od svojih savremenika, Cardin je zaobilazio pravila, nametao vlastitu viziju i uvijek ostajao svoj.
“Radio je to džentlmenski, na način da mu niko nije mogao zamjeriti što se usudio biti drugačiji. Znali smo mu reći da bi bio vrstan diplomata, i da bi vješto izbjegao svaki rat (smijeh). Čovjek se mora roditi s takvom harizmom, ta se škola nigdje ne može naučiti”, kaže nam Renée Taponnier. Modne ratove vodio je na isti način, tiho i mudro. Poput pravog lidera, vješto je izbjegavao sukobe, čime je zaslužio epitet najvećeg gospodina u svijetu mode.
Prošlost, sadašnjost, budućnost
Svom geometrijskom vokabularu ostao je vjeran i u narednim dekadama. Ipak, modificirao ga je na način da bude aktuelan i atraktivan. Na uvijek nestabilnoj pozornici svjetske mode, ostao je majstor geometrije koristeći svoju urođenu intuiciju i smisao za marketing u modi kako bi svoj brend pozicionirao na svim kontinentima kao bezvremenski. U njegovom slučaju, umjetnička kreativnost i poslovna oštroumnost djelovale su u savršenom skladu.
Koncept muzeja − prošlost, sadašnjost i budućnost − osmislio je sam Cardin u želji da posjetiocima približi svoju strast prema kreiranju kroz prikaz odjeće, nakita, namještaja, fotografija i videozapisa. Više od 250 modnih kreacija, nastalih u periodu od 1950. do 2000. godine svjedoče genijalnom umu dizajnera čiji život utjelovljuje jedna misao: sloboda. Pojam slobode − u životu, ljubavi, poslu, svijetu − prožima sve tri dimenzije njegovog vremena. Prve tri decenije rada obilježili su različiti ciklusi inspiracije: japanska kultura i tehnološki izumi, poput termoizolacijskih tkanina, futurističke ideje vidljive u kolekciji Cosmos, te razvoj vlastite svijesti o savremenom životu. Od sredine osamdesetih godina prošlog stoljeća pa sve do novog milenija svjedočimo njegovoj odlučnosti da radi sve drugačije od drugih. To su ujedno i najzanimljiviji modeli u njegovoj karijeri. Pronalazeći inspiraciju u svemu što ga okružuje − ljudskom tijelu, muzičkim instrumentima, flori i fauni, pa čak i kuhinjskom priboru − počinje dizajnirati odjeću poput arhitekte. Sve je u savršenom geometrijskom skladu, uvijek simetrično i avangardno. U trenutno zatvorenom muzeju modeli su, u savršenom hronološkom i geometrijskom rasporedu, bili izloženi na hiljadu kvadratnih metara. “U arhivi čuvamo preko 4000 njegovih kreacija, a složit ćete se sa mnom da je trenutni prostor premali da bismo ih sve izložili. Ukazala se potreba da potražimo novu lokaciju, i uskoro se selimo izvan Pariza. Pronašli smo prostor jednog nekadašnjeg dvorca koji savršeno odgovara njegovim i našim željama. Nadam se da ćemo vam na proljeće otvoriti svoja nova vrata”, kaže Renée Taponnier.
Pierre Cardin, iako u poznim godinama, i danas vrijedno radi. U jednoj od najdužih modnih ulica u Parizu, ulici Rue du Fabourg Saint-Honoré, kupio je šestospratnicu u Haussmann stilu u kojoj se fokusira na sve svoje aktivnosti. Na posljednjem spratu smješten je njegov atelje u kojem svakodnevno dizajnira nove modele koji se prodaju u njegovom butiku u prizemlju. Ove godine obilježit će 70 godina rada u vlastitoj modnoj kući i gotovo osam desetljeća karijere. Samozatajni sanjar iz Venecije, a danas jedan od najpoznatijih Francuza, neprestano fascinira modni svijet energijom vječitog dječaka. U igri zvanoj moda, ostaje upisan kao vječiti pobjednik − modni i životni.
