Napisala Živana Jovančić
Snimio Nikola Blagojević/Spektroom
Ema Aletović razrednica je učenicima iz autističnog spektra u internatu Zavoda za specijalni odgoj i obrazovanje djece “Mjedenica”. Profesionalna defektologinja i oligofrenologinja, zaposlila se odmah nakon što je 2005. diplomirala na Edukacijsko-rehabilitacijskom fakultetu u Tuzli i do danas nanizala 15 godina rada sa djecom iz autističnog spektra. Zavoljela je specifičnost svog posla, prihvata ga emotivno i obavlja s lakoćom, a danas joj se čak čini da je predodređena upravo za taj tako delikatni rad sa dječicom. Bitno je istaći da baštini pozitivno iskustvo.
“Djeca s poteškoćama u razvoju satkana su od čiste emocije. Njihovo malo i nježno biće ispuni vam dušu, razoružaju vašu tugu, otjeraju frustracije odraslima i jednostavno vas osvoje dobrotom. To snaži motiv koji vas potiče da učenjem otkrivate najbolje naučno dokazane metode i taktiku savremene naučne prakse kako biste učenicima pružili ono najbolje što imate u sebi i što možete dati”, kaže Ema Aletović.
Vještine i visprenost
Praksa ju je uvjerila da uloženi trud nije nikad uzaludan, a svaki napredak dočaravaju konkretne ocjene koje su njeni učenici u specijalnoj osnovnoj školi iz prve generacije postizali u školskoj 2014/15. godini. Tada su na polaganju eksterne mature, održane po prvi put u Kantonu Sarajevo, postigli veoma dobre rezultate iako se radilo o djeci s poteškoćama u razvoju, a taj uspjeh omogućio im je da redovno pohađaju srednju školu. Ponos i radost mnogih roditelja bila je beskrajna kada bi njihovo dijete počelo pisati ili uz Eminu pomoć razvilo spontani govor. Tako se postepeno ruše stereotipi o specijalnom obrazovanju, podižu se standardi na viši nivo, efikasnost i efekti rada u sferi autizma.
“Djeca s poteškoćama u razvoju satkana su od čiste emocije. Njihovo malo i nježno biće ispuni vam dušu”
Ljubav prema profesiji i iskustvo
Danas u razredu ima pet dječaka, od kojih su četvorica iz autističnog spektra. Njihovo obrazovanje odvija se po individualnom programu, ono mora biti prilagođeno djetetovim sposobnostima, interesovanjima, usto je imperativ da privlači i pažnju djeteta. Svakog dana evidentira se ono što je dijete naučilo, ili što nije naučilo, i na kraju mjeseca na grafikonu bude evidentiran i prikazan statistički uspjeh učenika. Istaknuti su, takođe, kratkoročni i dugoročni ciljevi njihovog obrazovanja. Ove školske godine Ema Aletović je dobila u nastavi asistenticu, po struci psihologa, pa je time i njoj sada lakše budući da se sa djecom radi na principu 1 na 1.
A svoje učenike, koje je dobro upoznala, sažeto opisuje: “Jedan dječak je matematički profil ličnosti, drugi fenomenalno crta, dok treći najbolje usvaja sve usmeno kazano, od pravila iz gramatike do pojmova iz biologije. Četvrti dječak nadaren je za muziku, mislim da napamet zna 1.000 pjesama: pjeva sve, od dječijih pjesmica do sevdalinke, Marija Šerifović mu je najdraža pjevačica, lako nauči i plesnu koreografiju.”
Ljubav prema profesiji i iskustvo išli su ruku pod ruku s godinama rada, ujedno ih je nadopunjavala i Emina žeđ za stručnim znanjem. Njen svakodnevni rad i nastavu nemoguće je svesti na rutinu, jer je učeniku i njegovoj porodici dostupna 24 sata. “Roditelji mojih učenika često me zovu drugom mamom. Zadovoljni su napretkom svog djeteta. Mi smo jedna velika porodica, neraskidiva veza koja traje i koja će trajati cijeli naš život. Ono što roditelje brine jeste šta će biti s djetetom kad završi osnovnu školu, i zato društvo mora da prilagodi srednjoškolsko obrazovanje za ovu djecu. Mora uvesti i neka nova zanimanja za ovu djecu”, poručuje Ema Aletović.
Za sebe tvrdi da se i sama osobno promijenila pod uticajem specifičnog posla i nježnih kontakata sa mališanima i njihovim roditeljima. “Više cijenim život, više cijenim zdravlje. Sada imam potrebu da toj djeci ponudim sve što mogu. Imam potrebu da im pomažem.”
