Napisala Anisa Šerak
Snimio Jasmin Fazlagić
Opisati Feridu Duraković samo kao pjesnikinju bilo bi previše jednostavno. Jer, ona je mnogo više od toga: i borac za ženska prava, ponosna majka dvanaestogododišnje djevojčice, književna mama grupi darovitih mladih pjesnikinja, izvršna direktorica BH PEN centra, i napokon – sretna žena.
Za sebe Ferida jednostavno voli reći da je po defaultu dobar čitalac, što je za nju izuzetno važno.
“Čitav život sam se borila da postanem dobar čitalac, a ne dobar pisac. U posljednje vrijeme bavim se prozom i uživam u tome što pišem kratke priče. Ali, i po tim kratkim pričama vidim da imam pjesnički, a ne književni dah. Poznatija sam kao pjesnikinja jer više tako objavljujem. Hoću da kažem da kod mene i u proznom izrazu pobjeđuje pjesnik“, priznaje Ferida.
Trenutno Ferida čeka na objavljivanje svoje nove knjige Locus minoris, što je naziv za slabo mjesto u organizmu, a ustvari se odnosi na BiH. Podnaslov je Sklonost Bosne ka melanholiji, i prelama njena iskustva od politike, umijeća življenja, ljubavi, majčinstva, od 1992. do danas.
Nesuđena slikarica
Bila je dijete koje je mnogo čitalo knjige, i to ju je činilo pomalo odvojenom od bezbrižnog svijeta njenih vršnjaka. No, priznaje da je njena velika ljubav oduvijek bila slikanje. Kad je trebala odlučiti šta studirati, slikarstvo joj se učinilo vrlo skupim, i prevagnuo je studij književnosti.
“Zadovoljna sam svojom uniformom pjesnikinje, iako su pjesnikinje uvijek bile po strani. Ljudi to ne smatraju zanimanjem, pa muškarce kao pesnike prihvataju, ali ženino bavljenje poezijom smatraju hobijem. Elementarno, ja jesam pjesnikinja, ali se u meni sve buni protiv te riječi, jer znam kakva je društvena percepcija žena koje se bave pisanjem poezije. Naš drušveno-politički kontekst nikad nije bio takav da se pjesnikinja može prodati kao ozbiljna osoba. Krivica, zašto su pjesnikinja maknute u stranu u odnosu na svoje kolege muškarce, pripada nažalost nama. Činjenica je da umjetnici nikada nisu bili cijenjeni ako nisu bili salonski i dvorski, a to kod mene pouzdano ne važi.“
Zrele godine donose sreću
Ovog proljeća Ferida je slavila 50. rođendan, i zbog toga je vrlo sretna. Smatra da je uradila sve ono što je mislila da je njena životna misija, poslovno i privatno.
“Imam osjećaj da što sam starija, da sam sve mlađa, što je odličan osjećaj u mojim godinama. I prvi put razmišljam o reklamama. Znate, one u kojima u pozadini tiho čujete brini o sebi. E, to se meni sviđa, da skupim samopouzdanje koje nose te godine“.
Oni koji Feridu bolje poznaju reći će da je ona veliki borac za ženska prava. No, iako joj mnogi prišivaju tu etiketu, ona za sebe ne voli reći da je feministkinja.
JEDAN MALI MIC U HISTORIJI U trenutku kad žena kaže svoje mišljenje jedan mali mic u historiji se desi, a taj mic podrazumijeva da se na ženu može ozbiljno računati
“S velikom simpatijom gledam na činjenicu da me mnogi moji prijatelji zovu Ferida Gender Duraković, nesvjesno diskriminirajući moju ulogu koja je jednaka njihovoj, što rezultira nesvjesnim postavljanjem Feride Duraković kao intelektualca na jednu stepenicu koja je možda za jednu niže u odnosu na njihovu poziciju. Svjesna sam te pozicije i nisam osoba kojoj to smeta. Bavim se gender problemima, i moja generalna filozofija je utemeljena na odnosu roda prema stvarima i obrnuto, ali feminizam nije moj životni stav.“
Međutim, Ferida tvrdi da je nužno da se žena u ovoj zemlji politički osvijesti. Ono što žene trebaju učiniti da bi promijenile svoje nezadovoljstvo je da promijene sebe kroz djelovanje u različitim društvenim akcijama.
“Ne govoriti u kući da si nezadovoljan, govori na forumu koji se time bavi. Ne pričati kod kuće, pa zašutjeti na poslu, nego pričati i na poslu, otkriti svoju svijest, a to znači imanje vlastitog stava. Obrazovanje je važno, ali i društvena svijest žene također. Žena u svakom slučaju mora biti angažirana. Ne moraju biti politički angažirane, neka budu lokalno angažirane, kroz literarni klub ili klub heklanja, svejedno. U trenutku kad žena kaže svoje mišljenje jedan mali mic u istoriji se desi, a taj mic podrazumijeva da se na ženu može ozbiljno računati“, poručuje Ferida.
Književna mama
Priznaje da je spor pisac i da nema neki impresivan književni opus. Nijednu knjigu stoga ne može izdvojiti kao posebno važnu. Danas uglavnom piše kratke priče koje u potpunosti okupiraju njenu svijest i maštu.
Tokom rata shvatila je da su djeca izvanredni čitaoci i napisala je dvije dječije knjige, prvo Amilinu abecedu, a nakon toga i Mikijevu abecedu.
“To su knjige koje su vesele priče o slovima, i shvatila sam da sam time sačuvala svoje mentalno zdravlje. Time što sam se posvetila pisanju djeci sačuvala sam zdravu pamet, i zbog toga ne volim podjelu na dječiju i odraslu književnost, jer to nije prirodno. Vidite, jako volim Tolkina, to je jedna cijela filozofija, pa i današnju zvijezdu J.K. Rolling, koja je postala bogata jer je prepoznala snagu u djeci. Ja sam vam super svaštar, trenutno čitam bar deset knjiga, od toga su dvije dječije, dvije pustolovne, dva-tri domaća romana, i mislim da treba biti svaštar u književnosti da biste otkrivali nove načine pisanja.“
Privatno je mama jednoj preslatkoj dvanaestogodišnjoj djevojčici Farah, a poslovno je, kako rekosmo na početku, književna mama mladoj darovitoj generaciji pjesnikinja, od Šejle Šehabović, Lamije Begagić, do Ajle Terzić. Poštuje njihovu samosvijest, koja se nije izgubila u sve surovijem svijetu u kojem nema poštovanja za kulturu.
