AMRA I EDIN DŽEKO: Naši praznici u Rimu

Napisala: Mersiha Drinjaković

Skupiti sve članove obitelji Džeko na jednom mjestu, a da pritom oni najmlađi, Dani i Una, budu budni i raspoloženi za slikanje, činilo se kao nemoguć zadatak – ali uspjeli smo. Glavu porodice, našu nogometnu zvijezdu i igrača Rome Edina Džeku (31), čekali smo da dođe s treninga, a za to vrijeme zavaravali Unu slatkišima kako ne bi usnula. “Una ne staje nigdje, nek’ je živa i zdrava. Pravi je lik”, smije se Amra Silajdžić-Džeko (33), naša poznata manekenka, Edinova supruga, dok objašnjava karakter svoje kćerkice koja će u februaru napuniti dvije godine. “Una je još beba, ali je dolaskom Danija u naš život u septembru odjednom nekako odrasla. Između njih je godinu i po razlike, pokušavam joj objasniti da se sad moram i njemu posvetiti. Ima malo i ljubomore, ali ipak ljubav prevlada”, govori Amra. Tako Una svako jutro dođe u Danijevu sobu, gdje Amra još uvijek spava sa sinčićem, i ljubi ga, tepa mu, mazi… “Vrlo je nježna i pažljiva i sad je već navikla na to da mama mora da hrani i brine o braci, ali nije joj baš drago kad se Danijem bavi Edin.” Uz osmijeh nam prepričava kako se Uni ljubomora zna prenijeti i u snove, pa je čuje kako dok spava govori, i to na talijanskom: “No, mamma, bebe!”

1 of 7

Kući se, naravno, priča na bosanskom, ali kako je Una od rođenja u Rimu, neminovno je da istovremeno progovara i na talijanskom jeziku. Usto, Amra s njom komunicira i na engleskom, znajući iz vlastitog, ali i iskustva brojnih prijatelja, kako od malih nogu djeca usvajaju nova znanja i ne predstavlja im teškoću komunicirati na više jezika. “Naša teta čuvalica je Filipinka, pa i ona priča pola na talijanskom, pola na engleskom.”

Una je u septembru krenula u vrtić i sjajno se snašla. Amra u početku nije bila sigurna da li je to dobra odluka, strahujući da će se malena osjećati izolovanom i zbog polaska u vrtić i dolaska nove bebe, ali je Una divno prebrodila situaciju i sad uživa u druženju s vršnjacima. “Nekad se zna vikendom i rasplakati jer je očekivala da će ići u vrtić. U vrtiću i spava i jede i super se provodi.”

Zovemo ga Smješko

Dani, opet, kroči kroz svoj treći mjesec života i on je, kaže Amra, velika dobrica. “Zna biti malo nervozan kad je gladan ili kad mu se spava i tad ćemo ga čuti da malo plače, ali je jako miran i dobar. Ne voli galamu, a Una zna biti jako glasna, pa će i na to da reaguje. Inače, samo se smije, pa smo ga prozvali Smješko.”

Amra kaže kako su podijeljena mišljenja o tome na koga Dani liči – pa ni ona sama ne zna šta bi rekla. “Nekad mi liči na mene, a nekad je isti Edin. Ima njegove crte lica i baš je pravi dječak, a opet ima moj oblik očiju, tako da je situacija izjednačena. Zapravo mi najviše liči na Unu kad je bila manja.”

Prvi mjeseci s novorođenčetom u kući uvijek su za mamu najveće iskušenje, ali Amra sve obaveze ispunjava sa osmijehom, sretna što su svi zdravi i veseli. “Uglavnom sam čupava i nenaspavana, ali to mi je najmanja briga. Zapravo, ja najbolje funkcionišem kad imam gomilu obaveza.”

I Amrina kćerka iz prvog braka, 14-godišnja Sofija, velika je mamina pomagačica, iako ima puno zadataka jer je ove godine krenula u prvi razred američke opšte gimnazije u Rimu. Uglavnom, Amri se nađe pri ruci najčešće vikendom. “Tokom sedmice Sofija je cijeli dan u školi – ode u sedam ujutro, a dođe u šest-sedam navečer. Jede, uradi zadaću i igra se s Unom. Svi se snalazimo kako znamo i umijemo. I Edinovi roditelji i moja mama nam često dođu i pomognu, a mi volimo kad je puna kuća. Često imamo goste, pa se svi raspodijele po zadacima, a kad sam sama u kući s dvoje djece, nekad bude nemoguća misija”, smije se Amra, te nastavlja u ozbiljnijem tonu: “Oboje su još bebe i traže moje vrijeme, a i Edin je tu da pomogne kad treba. Istina, trudim se da ga štedim maksimalno, on ima naporne treninge i zaslužuje odmor kod kuće.”

Sve je posvećeno fudbalu

Za Edina, u Rominom dresu, nema odmora, barem ne na duže staze. Početkom januara ima slobodnih sedam dana i odmah nastavlja dalje. “Stalno igra utakmice, treninzi su ponekada i dvaput dnevno, rijetko dobije neki slobodan dan. Sve to izgleda lako sa strane, ali to je život pun odricanja. Sve je posvećeno fudbalu. I onda mi kažu pred neku utakmicu ‘Ne nerviraj se’, a ja ne mogu da se ne nerviram. Vrlo emotivno reagujem, i pozitivno i negativno”, govori Amra, koja najbolje zna kako na Edina i njegovo raspoloženje utiču pobjede i porazi. “Postala sam strastveni fan talijanske lige pa mi  nedostaju utakmice kad je ljetna pauza. Stvarno posvećeno pratim mečeve.”

Amra se, čim je dobila “zeleno svjetlo” od liječnika, jer joj je ipak trebao oporavak nakon porođaja na carski rez, vratila svojoj velikoj strasti – treningu. “Jedva sam čekala da počnem vježbati, u tome baš, baš uživam. To je moj izduvni ventil. Za druge stvari, više-manje, ali za trening ću uvijek naći malo vremena.”

Ali nije trening jedina stvar koja okupira njeno vrijeme. Sa troje prijatelja, Amra je nedavno pokrenula projekat OREA – prvu onlinu platformu u regiji za prodaju ručno rađenih, kvalitetnih proizvoda, suvenira, originalnih radova i umjetnina u regionu, sa sjedištem u BiH. OREA tim, uz Amru, čine Ajla Fijuljanin, Kerim Kalamujić i Senita Slipac. “Ušla sam u ovu priču s pravim ljudima, s najboljom prijateljicom Senitom i njenim mužem Kerimom, koji je stručnjak za tehnologiju, i s Ajlom, našom pčelicom, koja ima i znanje i jako je vrijedna”, govori Amra.

Magisterij nutricionizma

Objašnjava nam kako OREA neće poslovati samo na principu “ponudi-prodaj-kupi”. Cilj platforme je napraviti zajednicu koja razmjenjuje iskustva, podstiče umrežavanje, osigurava dodatne obuke za male proizvođače da svoj brend plasiraju na najbolji mogući način. Platforma OREA je zamišljena kao mjesto jedne kupovine, “one stop shop”, gdje će prodavači imati pristup regionalnim i internacionalnim kupcima koji cijene unikatnost, vrijeme i trud koji je uložen da originalan proizvod bude kreiran.

I pritom je, uz sve obaveze, upisala magisterij nutricionizma u Rimu! “Pametnica, upisala sam studij kad sam ostala trudna s Danijem, pa se u bližoj budućnosti moram dobro organizovati kako bih našla vremena da se posvetim i poslu, ali i školi. Srećom, pronašla sam online program na Univerzitetu La Sapienza.”

Studij se odvija na talijanskom jeziku, a Amra, koja je inače završila ekonomiju, uz osmijeh priznaje da je možda i precijenila svoje znanje tog jezika. “Poprilično dobro govorim talijanski, ali drugačije je studirati na tom jeziku. Imam biohemiju, predmet koji nikako ne mogu da savladam. Moj prijatelj iz Sarajeva je zubar koji živi u Rimu, pa mi onda on objasni na našem jeziku, da shvatim, pa potom učim na talijanskom. Jeste teško, ali nikad nisam ni od čega u životu odustala, pa neću ni od ovoga”.

Iako joj sada svakodnevnicu ispunjavaju majčinske obaveze, Amra želi da se vrati i svom svijetu sporta, u kojem ima licencu za personalnog trenera. “Voljela bih iskoristiti ovaj period, kad pratim Edina, i kad fizički ne možemo biti vezani za jedno mjesto, jer ne znamo gdje će ga novi ugovor odvesti, da se educiram, da se osjećam korisnom, jer mi je to jako važno. Ili, druga opcija, da izrodim svu djecu koju planiram!”, smije se Amra.

Svi koji je poznaju znaju i to da bi Amra voljela imati petero djece, a zasad je, kaže kroz smijeh, ispunila više od polovine zacrtanog. “Voljeli bismo, definitivno, imati još djece, ali znamo da sad trebamo napraviti malu pauzu. Eto, bit će pola nogometnog tima, ako ne računamo golmana! Ma šalim se… Važno je da smo svi dobro i zdravo, a sve drugo će biti kako bude.”

Gracija 332/333, 29.12.2017.