Piše Emina Hadžić
Nikada nije bilo više žena koje izgledaju “savršeno”, a nikada manje onih koje se zaista osjećaju dobro u svojoj koži. Paradoks našeg vremena. Naizgled samopouzdane, dotjerane, filtrirane, a ispod površine tiha borba sa ogledalom – koje danas ne stoji u kupatilu, već u telefonu.
Ne bih bila iskrena kad bih rekla da sam izuzetak. I ja koristim botoks. I ja brinem o svom izgledu. I ja volim estetiku. Oduvijek sam je voljela. Volim lijepe linije, sklad, sportske tipove, disciplinu tijela. U tome nema laži. Površna sam? Možda. Ali barem sam svjesna toga.
Ono što me brine nije estetika, već pritisak. Nevidljivi, ali konstantni. Pritisak da budemo mlade, zategnute, vitke, poželjne, ali nikada previše. Da starimo dostojanstveno, ali da se to ne vidi. Da “radimo na sebi”, ali da se ne primijeti koliko.
Nedavno mi je neko, gotovo usput, rekao: “Samo nemoj da se udebljaš.” Kao da je to najveći mogući životni neuspjeh. Kao da se vrijednost žene mjeri u kilogramima, obimu struka ili glatkoći čela. I nisam se naljutila. To me je više rastužilo. Jer to nije bila zloba – to je bio odraz vremena u kojem živimo.
Jesmo li postali površni? Jesmo. I društvo i ja. Razlika je samo u tome što ja to priznajem. Ali pitanje koje sebi postavljam nije da li volim lijepo, već zašto se lijepo danas pretvorilo u obavezu, a ne izbor.
Društvene mreže nisu nam samo nametnule ideal izgleda. One su nam prodale ideju da je ljubav uslovna. Da ćeš biti voljena dok si mlada. Poželjna dok si vitka. Relevantna dok izgledaš “svježe”.
Društvene mreže nisu nam samo nametnule ideal izgleda. One su nam prodale ideju da je ljubav uslovna. Da ćeš biti voljena dok si mlada. Poželjna dok si vitka. Relevantna dok izgledaš “svježe”. I tu nastaje strah. Ne od bora. Ne od kilograma. Već od gubitka vrijednosti.
A istina je brutalno jednostavna: tijelo se mijenja, lice se mijenja, energija se mijenja. I ništa od toga ne umanjuje tvoju vrijednost… osim ako to sama ne dozvoliš. Moja poruka svim ženama, i onima koje koriste botoks i onima koje ga ne koriste, i onima koje treniraju i onima koje ne stignu ili ne žele… uključujući i mene samu, glasi: Brinite o sebi ako to radite iz ljubavi, ne iz straha. Budite lijepe ako to želite, ali nikada po cijenu svoje slobode. Vaše tijelo nije projekat za tuđe odobravanje. Ono je dom u kojem ćete živjeti cijeli život.
I ne, ne morate ostati iste da biste bile vrijedne. Morate ostati svoje!
