Željko Ružičić rođen je 26. augusta 1948. u Prijedoru. Pohađao je osnovnu školu rodnom gradu i u Zagrebu, maturirao je u klasičnoj gimnaziji, a nakon studija žurnalistike u Ljubljani završio je Fakultet političkih nauka u Sarajevu. Tokom agresije na BiH Željko Ružičić slušateljima Radio Sarajeva bio je glas utjehe, nade, ali i prkosa…
A onda je stigla šokantna vijest da nikada više nećemo čuti ono “Drage moje, dobri moji”…
Poginuo je u Sarajevu na današnji dan, 2. februar 1993.
Ovo je sjećanje na Željka Ružičića koji je ubijen od srpske granate 2. februara 1993. u Sarajevu. Sjećanje na njegove duhovite, znalačke govore u Novinskom savjetu Radio Prijedora i Kozarskog vjesnika. Sjećanje na čovjeka, odličnog novinara, Prijedorčanina koji nikada nije zaboravljao svoj voljeni, rodni grad. Za vrijeme agresije i genocida na Republiku Bosnu i Hercegovinu bio je glas nade, ali i prkosa, svakodnevno prenoseći informacije iz Sarajeva u obruču koje, kao ni svoje sugrađane, u najtežim trenucima nije ni pomišljao napustiti. Jedna od dvije ispaljene srpske granate 2. februara 1993. godine zaustavila je Željka Ružičića, ali pravdu i istinu ni jedan metak, ni jedna granata, ni jedna agresija i genocid, ni jedno zlo nisu i nikada neće uspjeti zaustaviti i sakriti.
Željko Ružičić ostaje stalna inspiracija generacijama koje nastavljaju put borbe za istinu, pravdu i kulturu sjecanja. Sjetimo se sa postovanjem Željka, svih ubijenih novinara i svih žrtava agresije i genocida na međunarodno priznatu članicu Ujedinjenih nacija, Republiku Bosnu i Hercegovinu.