Međunarodni dan ljudskih prava obilježava se 10. decembra i to u spomen na dan kada je 1948. godine Generalna skupština Ujedinjenih nacija usvojila Opću deklaraciju o ljudskim pravima.
Evolucija civilizacije je negdje napravila pogrešno skretanje – svijet današnjice bi morao i trebao biti puno bolje mjesto za život. Ipak, 10. decembar ove 2024. je u drugom planu – dok gledamo dešavanja u Gazi, Ukrajini, Siriji…
Obilježavanje Dana ljudskih prava danas izgleda licemjerno; u svijetu u kojem svakodnevno svjedočimo kršenjima osnovnih prava, strašnim ratovima, diskriminaciji i nepravdi. Koliko god djelovalo uzaludno, danas i svaki drugi dan je važan za podsjećanje na vrijednosti poput slobode, jednakosti i dostojanstva, čak i ovakvim okolnostima.
Inspiracija za solidarnost
Dan ljudskih prava jeste platforma za glasove onih koji su marginalizirani i čiji su životi direktno pogođeni kršenjima prava. Današnji dan i ne samo on nam treba biti inspiracija za solidarnost i za podizanje glasova i traženje odgovornosti onih koji moć koriste na štetu drugih.
Šutnja o nepravdi glasnije odjekuje i znači prihvatanje statusa quo. Zato nema mjesta šutnji i obilježavanje Dana ljudskih prava, čak i u ovakvom okruženju, jeste važno i zbog poruke da borba za prava nije gotova i da glasovi za pravdu nisu utišani.
Život bez straha
Naravno, činjenica da se ljudska prava obilježavaju dok ratovi, siromaštvo, nasilje nad ženama i brojne druge tragedije traju, predstavlja dubok kontrast. Ali, vjerujem kako su upravo u takvim vremenima, simboli ljudskih prava još značajniji – kao svjetionik u mraku, koji nas podsjeća za šta vrijedi boriti se.
Ljudska prava nisu apstraktni pojmovi, ona znače pravo na život bez straha, pravo na obrazovanje, na slobodu govora, sve ono što mnogi uzimaju zdravo za gotovo. Kroz podsjećanje na ove principe, čak i u vremenu najveće nepravde, možemo osnažiti kolektivnu borbu za bolji svijet.
