Olfactory Art Keller, njujorška galerija smještena na Manhattanu, posvećena je istraživanju mirisa kao umjetničkog izraza. Osnivač galerije, dr. Andreas Keller, nije klasični parfimer, već naučnik i filozof fasciniran moći mirisa u evociranju uspomena, podsticanju razgovora i stvaranju iskustava. Od 2021., u svom prostoru u Kineskoj četvrti u New Yorku, Keller sarađuje s umjetnicima na izradi jedinstvenih mirisnih instalacija, istražujući potencijal mirisa kao samostalnog umjetničkog medija.
Kako miriše sram
S doktoratom iz neuronauke i filozofije, Keller već dvije decenije proučava olfaktorni svijet. Njegova knjiga iz 2018., Filozofija olfaktorne percepcije, analizira odnos između vida i njuha, istražujući specifičnosti osjetilnih iskustava. U njegovoj galeriji se izlažu raznovrsni konceptualni mirisi – od poznatih nota poput banana do neobičnih, provokativnih aroma.
Galerijske izložbe variraju, često uključujući vizuelne elemente, ali su uvijek usmjerene na prolazno i nematerijalno. Zanimanje za mirisnu umjetnost raste, što potvrđuje i povećani broj prijava na Kellerove otvorene pozive. Naprimjer, tema “Portreti u mirisu” istraživala je efemernu prirodu sjećanja koja nadilazi fotografiju i slikarstvo, dok je izložba “Minimalni mirisi” predstavila minimalistički pristup kreiranju parfema.
Olfactory Art Keller organizira i performanse, radionice te projekte u saradnji sa sve većom zajednicom umjetnika koji se bave mirisom – od amatera koji uče vještinu kreiranja parfema do profesionalnih parfimera. Keller ističe kako je profesionalcima izazov stvoriti “loš” miris, što galerija ne izbjegava. Primjer je parfem Shame (“Sram”) umjetnice Rachel Barfield, koji kombinira note nalik tjelesnim izlučevinama sa cvjetnim tonovima, mekim mošusom i amberom, simbolizirajući neugodne uspomene.
U drugim će slučajevima Olfactory Art Keller istaknuti umjetnicu za samostalnu izložbu, poput Elizabeth Renstrom. Njena izložba “Basenote Bitch”, prikazana ove godine, donijela je mirisne instalacije, slike i predmete s ciljem evociranja adolescentske nostalgije. “Kao prva ljubav ili prvi osjećaj srama, prvi miris je teško zaboraviti”, stoji u bilješci s izložbe. Takvi mirisi obično se vežu uz one opojne tinejdžerske godine, kada je sve istovremeno novo, uzbudljivo, neugodno i nepodnošljivo. Parfemi koje ističe obuhvataju Diorov Fahrenheit (1988.), Love Spell Victoria’s Secreta (1999.) i Gapov San (1995.). Trenutna izložba “Missense”, kalifornijskih umjetnika Seana Raspeta i Maxwella Williamsa, otvorena do 21. decembra, eksperimentira s konceptom dvosmislenog mirisa koji svako doživljava drugačije.
