LARS VON TRIER Reditelj koji uživa u šokiranju 

Napisala Mersiha Drinjaković

Snimci AG   

Prvi put je nagradu Evropske filmske akademije, ekvivalent američkom Oscaru, osvojio 1996. Plesom u tami. Za četiri godine ponovno je bio na pobjedničkom tronu: njegovo ostvarenje Lomeći valove proglašeno je najboljim filmom. I jedanaest godina poslije, danski reditelj i scenarista Lars von Trier ponovo je bio laureat, ovog puta s Melankolijom. Proglašenje najboljih i dodjela priznanja upriličeni su u Berlinu, ali Lars von Trier nije bio tamo. Međutim, ostat će upamćen kao drugi reditelj u historiji koji je triput osvojio evropskog Oscara za najbolji film. Melankoliju je 2011. Von Trier predstavio u Cannesu, gdje je isposlovao izbacivanje s festivala nakon što je izjavio da “razumije Hitlera” i kako se može zamisliti da “na kraju sjedi u njegovom bunkeru”.

“Sretan sam što sam živ. Osjećam se kao neko ko se vratio iz Vijetnama. Siguran sam da ću kasnije početi ubijati ljude na nekom trgu, ali sad sam sretan što sam živ”

Ni to mu nije bilo dovoljno pa je izrazio divljenje spram talenta nacističkog arhitekte Alberta Speera, te okupljene novinare počastio i rečenicom: OK, ja sam naci. Kasnije je izjavio kako će se suzdržati od davanja intervjua i učestvovanja na pres-konferencijama jer se ne zna izražavati nedvosmisleno. U intervjuu 2003. kazao je kako je prestao gledati filmove jer je njegov hard drive pun. Umjesto toga, kaže, igra videoigre, uzima prozac i voli pornografiju. Prije skoro 30 godina trudnu suprugu Ceciliju Holbek ostavio je zbog dadilje njihove djece. Iz prvog braka ima dvoje, a iz drugog, s Bente Froge, također dvoje djece.

Strah od letenja

Jedan od osnivača danskog avangardnog filmskog pokreta Dogme 95, Von Trier se proslavio kao reditelj koji voli eksperimentirati, a uz već pomenute, nagrađene filmove, ne smijemo zaboraviti Dogville i Antikrista. Prvim dugometražnim filmom najavio je ozbiljnu karijeru: Element of Crime iz 1984. osvojio je Technical Grand Prize u Cannesu, dok je film Lomeći valove ovjenčan Zlatnom palmom 1996. Dvije godine kasnije Lars je opet bio u žiži javnosti: odbio je izbaciti scenu hardcore orgija iz filma Idioti. Za Ples u tami angažirao je islandsku pjevačicu Björk kojoj uloga o emigrantici što žrtvuje sve kako bi sina spasila od sljepila donosi nagradu za najbolju glumicu u Cannesu 2000. 

Kako ima strah od letenja, tako ne prisustvuje često projekcijama svojih filmova, a i 2005. u Cannes je na premijeru Manderlaya doputovao iz Kopenhagena u autoprikolici. Među novinarima je poznat i kao, u najmanju ruku, vrlo nepredvidiv sugovornik. Ali, ako znate djelić njegove prošlosti, možda to objasni Larsovo ponašanje. Njegovi su roditelji bili komunisti i, usto, posvećeni nudisti koji su znali šetkati kućom potpuno goli. Lars je rastao u rodnom Kopenhagenu, u okruženju koje nije podržavalo bilo kakvo iskazivanje osjećanja, te nije vjerovalo u postavljanje pravila. “Odrastao sam u kulturalno radikalnom domu gdje su emocije bile strogo zabranjene”, rekao je jedne prilike, objašnjavajući kako je nedostatak discipline u djetinjstvu mnogo uticao na njegovu ličnost i odrastanje. “Mojim roditeljima bilo je svejedno da li sam u školi ili se opijam. Sam sebe sam tjerao da radim domaću zadaću, zato što mi to niko nije rekao da radim. Kad nema nikoga da vas disciplinira, to morate raditi sami.”

Von Trier uživa u demistificiranju rediteljskog posla. “Oduvijek je bila laž da je teško praviti filmove”, kaže čovjek koji će sedmicama čekati pravo svjetlo kako bi snimio jednu scenu.

Parkinsonova bolest

Kada se lice Larsa von Triera pojavilo na ogromnom ekranu PalaBiennalea kako bi putem videa predstavio svjetsku premijeru serije “The Kingdom: Exodus” na Filmskom festivalu u Veneciji 2012., atmosfera u prostoriji se dramatično promijenila. Nekoliko zvijezda serije bilo je prisutno i već su dobile topao aplauz publike. Međutim, vidjeti von Triera – prekriženih ruku, ali vidno drhtavog i s otežanim govorom zbog Parkinsonove bolesti – bio je trenutak potpuno drugačije prirode, pisao je tad magazin Vulture.

Djelomično je to zbog činjenice da smo godinama bili upoznati s njegovim javnim imidžom: iako je često poznat po tome što govori bez zadrške, uvijek je postojala pažljivo osmišljena kvaliteta u načinu na koji se predstavljao. Ostao je vrlo prepoznatljivo lice u Danskoj i međunarodnom filmskom svijetu već nekoliko decenija.

Trenutno živi u Danskoj, a uprkos zdravstvenim izazovima, uključujući i već pomenutu dijagnozu Parkinsonove bolesti, von Trier ostaje aktivan u filmskoj industriji. Prema tvrdnjama glumca Stellana Skarsgårda iz jula ove godine, von Trier radi na novom filmskom projektu, pripremajući se za snimanje na otvorenom čim mu zdravstveno stanje to dozvoli.

O Rusiji i Ukrajini

U avgustu 2023., von Trier je izazvao pažnju javnosti komentarom na Instagramu u kojem je izrazio zabrinutost zbog isporuke F-16 aviona Ukrajini, zaključujući sa “I ruski životi su važni!” Ova izjava izazvala je reakcije i u Ukrajini i u Rusiji. Dva dana kasnije, von Trier je pojasnio svoj stav, navodeći da “podržava Ukrajinu svim srcem” i da je samo želio istaći da su svi životi važni.

U nastavku podsjećamo na neke od izjava ovog velikog reditelja.

FILMOVI I IDEALI “Moji filmovi su o idealima koji se sukobljavaju sa svijetom. Kad god je muškarac u glavnoj ulozi, on zaboravi na ideale, ali žena, junakinja filma, nikad ne zaboravlja na njih.”

SREĆA “Sretan sam što sam živ. Osjećam se kao neko ko se vratio iz Vijetnama. Siguran sam da ću kasnije početi ubijati ljude na nekom trgu, ali sad sam sretan što sam živ.”

TRAŽENJE KAZNE “Ako iko želi da me udari, potpuno je dobrodošao. Ali moram ga upozoriti da ću možda uživati u tome, zato to možda i nije prava kazna.”

STRAHOVI I KAMERA “Ja sam čovjek koji ima mnogo strahova, ali čudne stvari koje radim s kamerom nisu jedan od njih.”

ZALJUBLJENI BUSH “Mislim da je Bush zaljubljen u Condollezzu Rice. I da sanja kako ga ona tuče.”

TENIS BEZ LOPTICA “Improvizacija bez plana je kao tenis bez teniskih loptica.”

NE ZANIMAJU ME SLONOVI “Danas možete gotovo sve na filmu uz pomoć kompjutera. Mogu umetnuti krdo slonova u scenu ili stvoriti zemljotres. Ali to me ne zanima. Radije ću nacrtati siluetu psa na podu studija kako bih označio da se tamo stvarno nalazi pas ili stavio sanduk piva u ćošak i napravio bar.”

O FILMU “Mislim da je važno pokušati dati nešto ovom mediju (filmu) umjesto da samo mislimo o tome koji je najefikasniji način da ispričamo priču ili da zadržimo publiku u kinu.”

STRAH OD GLUMACA “Samo budala se ne boji glumaca, ali ako ih ne možeš pobijediti, pridruži im se.”