Priredila Elma Tahirović
Recimo da se pripremate za sastanak na slijepo ili intervju za posao. Šta trebate uraditi? Osim što se trebate istuširati i urediti, ispostavlja se da je poželjno i čitati, ali ne bilo šta. Nešto od Čehova ili Alice Munro će vam pomoći da se bolje snađete kada su u pitanju novi socijalni kontakti i to bolje nego štivo koje je napisala, recimo, Danielle Steel.
Ovo je rezultat studije objavljene u naučnom žurnalu Science. Utvrđeno je da nakon čitanja ovakvih romana, koji se razlikuju od popularnog ili ozbiljnog nefiktivnog štiva, ljudi bolje prolaze na testovima koji podrazumijevaju empatiju, socijalnu percepciju i emocionalnu inteligenciju – vještine koje vam itekako mogu koristiti kada želite protumačiti nečiji govor tjela ili pogoditi o čemu razmišljaju.
Mašta i osjećaji
Istraživanja pokazuju da fiktivni romani dosta toga prepuštaju mašti, ohrabrujući čitaoce da kreiraju mišljenje o likovima i razvijaju osjećanja prema emocionalnim vezama i njihovoj kompleksnosti.
Istraživači, socijalni psiholozi iz New School for Social Research u New Yorku, sproveli su svoje “pacijente” kroz istraživanje putem čitanja. I to putem stranice Amazon.com. Da bi našli širu čitalačku publiku, a ne samo studente, iskoristili su Amazonovu uslugu Mechanical Turk. Putem nje korisnici zarađuju male svote novca odrađivanjem sitnijih poslova preko interneta.
Osobe starosne dobi od 18 do 75 godina su prošle kroz svih pet faza eksperimenta. Plaćeno im je dva-tri dolara za čitanje od nekoliko minuta. Nekima su na čitanje dati odlomci iz nagrađivanih romana (poput autora Dona DeLilloa i Wendella Berryja). Drugi su na čitanje dobijali bestselere kao što je onaj od Gilliana Flynna Gone Girl.
U jednom od eksperimenata, ispitanici su na čitanje dobili odlomke koji nisu fiktivni, ali nije riječ o djelu poput onog Svi predsjednikovi ljudi. Kako bi maksimizirali kontrast, istraživači su tražili nefiktivno štivo koje je dobro napisano, ali nije književno niti je o ljudima. Upravo zbog toga su se okrenuli ka magazinu Smithsonian . “Kako je paradajz promjenio svijet” bio je jedan od izbora. “Iskorak bambusa” bio je drugi.
Dešifriranje emocija
Nakon čitanja, ili u nekim slučajevima ne čitanja, učesnici su trebali proći test koji mjeri ljudsku sposobnost za dešifriranje emocija ili predviđanje reakcija, ili pak, otkrivanje uvjerenja u okviru određenog scenarija. U jednom od testova, nazvanom “Čitanje iz očiju” ispitanici su radili upravo to: proučavali su fotografije 36 pari očiju i birali one koje najbolje izražavaju četiri karakteristike koje opisuju jednu prikazanu emociju. Da li žena sa smoky eyes očima izražava strah ili sumnju? Da li je muškarac sa suženim zjenicama sumnjičav ili neodlučan? Da li je određena žena zainteresirana ili iziritirana, poziva li na flert ili je neprijateljski raspoložena? Da li određeni muškarac u datom trenutku mašta ili osjeća krivicu, dominira ili je uplašen?
Emocionalna inteligencija
Ideja da ono što čitamo može uticati na naše socijalne i emocionalne vještine nije nimalo nova. Ranija istraživanja su dala slične rezultate. Ipak, u novije vrijeme, na polju koje se zove “teorija uma”, naučnici su koristili test emocionalne inteligenciji kako bi bolje upoznali stanje djece sa autizmom.
Ali psiholozi i drugi eksperti navode kako su posljednja istraživanja dala veliki pomak jer su ukazala na direktnu povezanost, i to mjerljivu po tome koliko su tačne i pogrešne odgovore ispitanici davali, čitajući odgovarajuću literaturu samo nekoliko minuta.
“Ovo je veoma važno otkriće”, kaže Nicholas Humphrey, psiholog koji već odavno piše o ljudskoj inteligenciji a koji ipak nije bio dio ovog istraživanja. “Sama činjenica da su ispitanici čitali svega tri do pet minuta i da su istraživači od njih dobili odgovore je zapanjujuća.” Dr. Humphrey kaže da je očekivao da će čitanje izazvati empatiju kod ljudi. “Ali činjenica da se uspjelo dokazati da nije dovoljno čitati bilo šta, od nemjerljivog je značaja”, tvrdi on.
Fiktivni romani
Istraživači su otkrili da osobe koje čitaju fiktivne romane imaju bolje rezultate od onih koji čitaju popularnu fikciju. Ovo se čak moglo zaključiti i iz same činjenice da ispitanici u čitanju ovog drugog štiva uopće nisu ni uživali. Osobe koje su čitale fiktivne romane su imale bolji rezultat od ostalih koji su pokazali tako loše rezultate kao kod osoba koje ne čitaju ništa.
Čitanje senzitivne i iscrpne literature o životima drugih ljudi stavlja vas na određeni način u njihovu poziciju, smatraju naučnici. Riječ je o životima koji su teški, kompleksniji, i mnogo su više od onoga što dobijate čitanjem popularnog i lakog štiva. Sasvim je logično da će to kod vas izazvati veću empatiju i razumijevanje za živote drugih ljudi.
Druga slika realnosti
Možda popularna literatura jeste jedan od načina da se lakše izborimo sa samim sobom, sopstvenim željama, htijenjima i potrebama. U romanima vrijednim pažnje, kao što su djela Dostojevskog, nema jedne strane koja govori. Svaki karakter predstavlja drugačiju sliku realnosti, od kojih niti jedna ne mora biti prava. Zato je potrebno da čitalac učestvuje, a to može jedino ukoliko sa takvim razmišljanjima učestvuje i u stvarnom životu.
Dr. Castano dodaje da u mnogim slučajevima “popularna literatura je više koncentrisana na radnju iliti zaplet. Likovi su stereotipni i skloni unutrašnjim promjenama, upravo na način kako su i opisani,” kaže.
