Priredila Majda Balić
Snimci: Sipa Press i AG
Prije deset godina oprostili smo se od glumca Philipa Seymoura Hoffmana koji je preminuo u 46. godini. Posljednjem ispraćaju na privatnoj ceremoniji prisustvovali su Meryl Streep, Cate Blanchett, Ethan Hawke, Spike Lee, Mary Kate Olsen, Justin Theroux, Amy Adams, Joaquin Phoenix, Diane Sawyer, Mike Nichols, Brian Dennehy, Michelle Williams, Julianne Moore, Laura Linney, John Slattery, Jerry Stiller, Marisa Tomei i ostale zvijezde bliske pokojniku. Šest ljudi je unosilo Hoffmanov lijes u baroknu crkvu u kojoj je posljednji ispraćaj imala i Jacqueline Kennedy Onassis, a Hoffmanova partnerica Mimi O’Donnell, i njihovo troje djece, sin Cooper te kćerke Tallulah i Willa, koračali su za kovčegom.
Svećenik James Martin S.J., koji je savjetovao Philipa Seymoura Hoffmana o njegovoj ulozi u filmu Sumnja, održao je dirljivu službu pred prisutnima. Otac James upoznao je Hoffmana 2003. kada je preminuli glumac došao kod njega zbog predstave Posljednji dani Jude Iškariotskog, a kasnije ga je savjetovao i oko filma. Njih su dvojica često provodili vrijeme u istoj crkvi na Manhattanu u kojoj je svećenik Martin i održao oproštajni govor.
“Bio je jako draga osoba. Od njega sam učio o poniznosti. Kad god bi govorio o filmu, kazao bi: Da, dobio sam posao, nikad ne bi rekao: Ja sam glavni ili se hvalio o nekoj ulozi. Bio je zaista zabavan. Kad sam ga gledao kako glumi, shvatio sam što znači riječ ‘poziv’. On je bio rođen za glumca”, rekao je Martin.
Povorci se pridružio i Hoffmanov najbolji prijatelj David Bar Katz, kojem je glumac noć prije smrti poslao SMS: Želiš li gledati drugo poluvrijeme utakmice?, a koju je vidio tek sutradan ujutro. Katz, koji je pronašao glumca mrtvog u njegovom stanu, tužio je izdavača National Enquirera, American Media Inc., tražeći 50 miliona dolara odštete, zbog nedavno objavljene priče u kojoj se tvrdi da su njih dvojica bili ljubavnici, i da su bili zajedno noć prije smrti.
Omiljeni plavušan
Rođen 23. jula 1967, Hoffman je kao srednjoškolac bio sportista u usponu, ali ga je povreda vrata zauvijek udaljila od hrvanja i napredovanja u sportu te okrenula glumi. The New York Times ga je opisao kao “zdepastog, nepočešljanog plavušana pospanoga izgleda koji se udobnije osjeća u zgužvanoj neupadljivoj odjeći neformalnog stila nego u odori filmske zvijezde.” Često je pravio eksperimente sa svojom kosom za potrebe filmova, a nerijetko je i opisivan kao “bolno posvećen svome zanatu”. Sve to je smatrao komplimentom: “Znam da nisam zgodan kao neki drugi momci, ali nemam problem s tim”, rekao je jednom. Holivudskim je glumcima dobar izgled sve, no upravo je na suprotnome kolosijeku Hoffman izgradio karijeru – ne igrajući na kartu izgleda, uskakao je u emocionalne likove do granica fizičke neprivlačnosti, te odigrao cijeli spektar fenomenalnih uloga: asistent dobrovoljac u filmu Veliki Lebowski, Hope Davisov politički aktivist u Next Stop Wonderland, transvestit u Flawlessu, a kritičari smatraju da je ulogom u crnoj komediji Sreća (1998) zasjenio gotovo sve glumce, uključujući i glavnoga, Dylana Bakera. Nakon niza fantastičnih uloga, 2005. godine dobio je Oscara za glavnu ulogu u biografskom filmu o piscu Trumanu Capoteu. Osvojio je i nominacije za Oscara za uloge u filmovima The Master, Sumnja i Rat Charlieja Wilsona.
Svestrani Hoffman se krajem 90-ih okušao i kao režiser pozorišne predstave Our Lady of 121st Street, a proveo je i jedan semestar na Univerzitetu Columbia, gdje je predavao režiju. U pozorištu, koje je njegova velika ljubav, 1999. je prvi put sreo i svoju životnu ljubav, kostimografkinju Mimi O’Donnell, tokom rada na predstavi In Arabia We’d All Be Kings. Zaljubili su se i bili nerazdvojni tokom proteklih 15 godina. Nisu imali potrebe za ozvaničavanjem veze, a zajedno su odgajali svoje troje djece.
Posljednji dan
Philip Seymour Hoffman se posljednji put u javnosti pojavio na januarskom Sundance filmskom festivalu na kojem je promovirao filmove God’s Pocket i A Most Wanted Man. Već je tada izbjegavao medije i intervjue, a izgledao je propalo i podbuhlo. Njegova životna partnerica Mimi O’Donnell zamolila ga je još u oktobru prošle godine da se privremeno udalji iz stana bojeći se za djecu, što je on i napravio, te iznajmio stan na Manhattanu. Da je bio i više nego svjestan da je krenuo na put bez povratka, svjedoči i rečenica koju je rekao jednom prijatelju: “Ukoliko ne prestanem, umrijet ću.”
Sa Mimi se čuo telefonom dan prije smrti, a ona je već tada primijetila da je pod dejstvom droge, koje se ponovilo i pri novom telefonskom kontaktu u osam uvečer. Kako idućeg dana nije došao po djecu da ih vodi na izlet, Mimi se uspaničila i pozvala dramaturga Davida Katza i Hoffmanovu asistenticu Isabellu Wing-Davey. Našli su ga mrtvog u kupatilu, odjevenog samo u donji veš, sa špricom koja je virila iz ruke. Kombinacija drogiranja i apstinencije je bila kobna: ono što je nekada bilo uobičajena doza, drugoga februara bio je zlatni šut.
Policija je na uviđaju pronašla gotovo 70 vrećica heroina, 20 iskorištenih šprica u plastičnim čašama, te nekoliko drugih vrećica koje su sadržavale bijeli prah, prenio je CNN. Diler koji je optužen da je snabdijevao Hoffmana i donio mu smrtonosnu dozu izjavio je da je glumac bio hardcore narkoman koji je dnevno trošio 10 vrećica heroina. U intervjuu koji je dao iz zatvora na Rikers Islandu, Robert Vineberg (57), jazz muzičar i prijatelj-ovisnik, porekao je da je prodao drogu Hoffmanu, te izjavio da glumca nije vidio od oktobra, inače bi ga pokušao spasiti da je znao u kakvom je stanju. “Ako je u njegovom stanu nađeno 70 paketića, logika je jednostavna – bila mu je to sedmična zaliha.” Privedeni su i Vinebergovi susjedi, bračni par koji je također dilao drogu i u čijem je stanu nađeno oko 300 paketića heroina. Par je pušten uz jamčevinu od 35 hiljada dolara.
“Mogao sam ga spasiti”, rekao je Vineberg za New York Post. “Da sam znao da je u gradu, pozvao bih ga na sastanak anonimnih ovisnika i sve se ovo ne bi desilo.” Vineberg je dodao i da su on i Philip zadnjih godinu-dvije bili dobri prijatelji, te zajednički tonuli i isplivavali u droge. Istragom je utvrđeno da je Hoffman dan prije smrti sa bankomata digao 1.200 dolara u supermarketu blizu svoga unajmljenog stana, a nepoznatim se ljudima više doimao kao nesretni beskućnik nego uspješni multimilioner.
“Probao sam sve što se moglo”
Hoffman je imao dug narkomanski staž. Tek što je diplomirao, već je morao na odvikavanje od raznih vrsta opijata: imao je samo 22 godine kada se prvi put prijavio na kliniku, a 2006. je u intervjuu za CBS priznao da je “već probao sve što se moglo i uživao je u tome”. Od fatalne privlačnosti prema drogama samo ga je odvajao posao i na vrijeme je shvatio da su “opuštanja” opijatima pogubna po radnu disciplinu, te ih se odricao kad god je za to imao snage. Na prelazu između osamdesetih i devedesetih, četiri godine je bio “čist” – grupa bivših ovisnika kojoj je pripadao smatrala ga je svojim herojem jer je izdržao četiri godine, a onda je 2013. opet posrnuo i u maju se prijavio na kliniku. Navodno je od oktobra sve ponovo krenulo nizbrdo, a posljednjih šest sedmica života neprestano je konzumirao drogu i alkohol. To da se i nakon 23 godine apstinencije u tako kratkom periodu vratio heroinu nije iznenadilo stručnjake koji ovisnost o drogi uspoređuju sa hroničnim bolestima poput dijabetesa ili bolesti srca: može ih se držati pod kontrolom, ali ne i potpuno izliječiti.
Ako danas iko razumije ucviljenu Mimi i njeno troje djece, to je partnerica preminuloga Heatha Ledgera, glumica Michelle Williams, koja je i viđena pred stanom Hoffmanovih pri dolasku na bdijenje. Ledger se, naime, predozirao u januaru 2008. dok je snimao film Imaginarium doktora Parnassusa. Posljednju počast Hoffmanu došao je odati i kolega Joaquin Phoenix, čiji je brat, River Phoenix, umro od kobne kombinacije heroina u oktobru 1993.
Sada je droga ubila još jednog filmskog genija. Niko nikada nije tako lijepo utjelovljavao ljudsku ružnoću i činio je simpatičnom i dražesnom u isto vrijeme, kažu kritičari. O mrtvima sve najbolje – kažu ljudi, i obično pretjeruju i u superlativima govore o preminulima. U slučaju Philipa Seymoura Hoffmana, ništa nije preuveličano – filmski je svijet zaista izgubio velikana, mnogo većeg od filmova u kojima je glumio.
Posljednja uloga
Hoffman je igrao važnu ulogu Plutarcha Havensbeeja u lanjskom nastavku Igara gladi: Plamen, a trebao se pojaviti i u oba dijela, od kojih će se prvi naći u kinima najesen. Srećom, filmovi su se snimali usporedo, a Hoffmanu je bilo preostalo još samo sedam dana posla, tako da publika neće ostati uskraćena za njegovu posljednju ulogu.
