Priredila Ivana Zimić
Snimci AG
“Tri su stvari koje smatram lijepim: moje stare i veoma udobne cipele, moju spavaću sobu i američku granicu pri povratku kući.” Nekom će zvučati banalno ili površno, kao većina njegovih izjava, ali u ovoj se krije ključ koji otvara mnoga vrata Warholovog unutrašnjeg svijeta. I otkriva, na prvom mjestu, njegovu duboku povezanost s Amerikom, koja mu je pružila utočište, omogućila da uspije, stekne slavu i novac, postane planetarno popularan. Kada je 1987. umro, nakon rutinske operacije žuči, poslije sahrane u Pittsburghu održana je komemoracija u njujorškoj katedrali St. Patrick na kojoj se od Warhola oprostilo više od dvije hiljade ljudi. Željeli su još jednom pozdraviti vječitog mladića iz istočne Evrope koji je više od bilo koga drugog znao identificirati i reproducirati ikone kolektivne američke svijesti. Njegov život neodvojiv je od umjetničkog stvaranja, s nevjerovatnim rezultatom: kraj siromaštva i izlazak iz anonimnosti, zbog kojeg priču treba početi kada je bio samo bolešljivi dječak Andrew Warhola. Rano je shvatio da će preživjeti samo ako nauči razumjeti svijet oko sebe i snaći se u njemu. Warholova jedinstvena umjetnost bila je njegovo sistematsko proučavanje života, a on – ikona američkog sna.
POČETAK VELIKOG USPJEHA Andrew Warhola rođen je 6. augusta 1928. godine u Pittsburghu. Roditelji, Ondrej Warhola i Julia Zavacky, bili su doseljenici iz Čehoslovačke, živjeli su u siromaštvu, te Andrew i njegova braća Paul i John nisu imali bezbrižno djetinjstvo. Andrew je s osam godina prebolio rijetku i opasnu neurološku bolest, koreju, koja izaziva nekontrolirano trzanje mišića, što je izazvalo promjene u pigmentaciji kože. Bio je prinuđen na postelju, nije se mnogo družio s vršnjacima i postao je vezan za majku. Iz tog vremena potiče i njegova hipohondrija, strah od ljekara i bolnica, ali i interes za umjetnost. U krevetu je najviše volio slušati radio i crtati, a počeo je skupljati fotografije filmskih zvijezda i lijepiti ih oko kreveta. Kada mu je otac umro 1942., majka nije dozvolila 14-godišnjem Andrewu da ide na sahranu, strahujući da se opet ne razboli. Godine 1945. završio je srednju školu i upisao slikarstvo i dizajn na Univerzitetu Carnegie Mellon u Pittsburghu, a četiri godine kasnije, s diplomom u džepu, seli u New York, gdje je prve honorare zaradio čitajući poeziju u kafeima i praveći ilustracije za čestitke. Iako je stan dijelio sa 17 ljudi i bezbroj bubašvaba, osjećao se usamljenim, što ga nije ometalo u kreativnom radu. Ubrzo je ostvario saradnju s poznatim časopisima Harper’s Bazar, Vogue, Glamour, New Yorker…, radeći ilustracije. Skratio je ime u Andy te izbacio posljednje slovo prezimena, kako bi više zvučalo njujorški. Warholovi radovi dospjeli su u izloge luksuznih radnji, kao što su Tiffany i L. Miller, za koje je pravio reklame, a u galeriji Hugo izložio je 15 crteža inspiriranih riječima pisca Trumana Capotea. U galeriji Loft je 1954. priredio prvu samostalnu izložbu, događaj koji je označio početak velikog uspjeha. Upravo tih godina Warhol je iznenadio originalnim konceptom, predstavivši blotted-line tehniku, koju je koristio pri portretiranju prijatelja na takozvanim coloring partyjima u svom domu.
ČUDESNA JEDNOSTAVNOST SUPE Početkom 60-ih posvećuje se crtežima imaginarnih reklama i likovima animiranih filmova, nastojeći ironičnom analizom stereotipa 50-ih predstaviti stvarnost koja ga okružuje. Warholovom interpretacijim predmeta i osoba iz svakodnevnog života nastaje novi pojam – pop art, popularna umjetnost. Krenuo je s konzervom Campbellove supe (jer ju je jeo svakog dana 20 godina), otkrivši njenu “čudesnu jednostavnost”, a zatim slijede boce koka-kole, stripovski junaci poput Supermana, Popaja i Dicka Tracyja, portreti Marilyn Monroe, Elizabeth Taylor, Jackie Onassis, Elvisa Presleya… Sve ih je crtao ili slikao, a zatim štampao u velikom broju primjeraka. Prvu samostalnu pop art izložbu, u njujorškoj galeriji Stable, u novembru 1962., činili su radovi: Marilyn Diptych, 100 konzervi supe, 100 flaša koka-kole i 100 američkih dolara.
UTICAJ NA KOLEKTIVNU SVIJEST Reporter londonskog Timesa napisao je: “Ako se o jednom umjetniku može suditi na osnovu uticaja na kolektivnu svijest, onda je Warhol bio Michelangelo svog doba”
U ljeto 1963. kupio je 16-milimetarsku kameru, želeći da snimi osmosatni film o čovjeku koji spava. Kako su svi bili na speedu, Warholu se činilo da će spavanje “sasvim izaći iz mode”. Film Sleep sniman je nekoliko dana i noći, trajao je nešto više od pet sati, na premijeri je bilo devet ljudi, a neki su izašli poslije dva sata. Uslijedili su Kiss, Haircut, Blow Job, Eat, Empire, svi iz serije crno-bijelog filma, koja naglašava mirnoću i trajanje, sa statičnom kamerom, koja dešavanja prati u realnom vremenu. Nastali su pod uticajem Jacka Smitha, reditelja, glumca i pionira underground filma, s kojim je Warhol 1963. snimio trominutni Andy Warhol Films Jack Smith Filming Normal, nikad pronađen nakon što ga je na premijeri oduzela policija. Snimio je oko 80 uglavnom pornografskih filmova, koje šira publika nikada nije vidjela, jer su rijetko prikazivani u kinima, a nisu dostupni ni videozapisi.
THE FACTORY Warholovi filmovi snimani su od 1963. do 1968. godine, uglavnom u studiju The Factory na Aveniji Madison. Predstavljali su svojevrsni bunt mladih protiv društvenih normi, preokret u obliku seksualne revolucije, iako je Warhol bio konzervativni katolik koji nije pio, niti se drogirao. The Factory, kao njegova verzija holivudskog studija, postaje, okupljalište zanimljivih ličnosti: pisaca, slikara i muzičara, homoseksualaca, prostitutki oba spola, te muza kao što su bile Edie Sedgwick, Viva, Nico, Bridget Polk. Fabrika, srebreno obojen i folijom obložen studio, u kojem je Warhol pored filmova radio slike i grafike, te održavao koncerte, postaje kultno mjesto, centar pop kulture. Andy postaje dio rock scene zahvaljujući poznanstvu sa članovima benda Velvet Underground, kojeg su osnovali Lou Reed i John Cale. Upoznao ih je s modelom i glumicom Nico, koja je na kraju završila kao pjevačica na njihovom debitantskom albumu, kojeg je on producirao i dizajnirao.
Godine 1968. na Warhola je u Fabrici pucala Valerie Solanas, a ranjavanje je jedva preživio. Upoznali su se godinu ranije, kada mu je Valerie donijela scenarij drame Up Your Ass, kako bi je producirao. Warhol je tekst smatrao prepornografskim, te posumnjao da je u pitanja zamka policije, zbog čega nije kontaktirao autoricu. Uslijedili su njeni opsesivni pozivi, a kada joj je rekao da je izgubio scenarij, tražila je novac. Ignorirao je njen zahtjev, ali i ponudio ulogu u filmu I, A Man kao kompenzaciju, što je prihvatila. Iako je izgledalo da su sklopili primirje, u junu 1968. Valerie je presrela Warhola na ulazu u Fabriku i u njega ispalila tri metka. Predala se policiji, objasnivši da ju je Warhol “previše kontrolirao i želio oteti posao”, te osuđena na tri godine zatvora. Warhol je odbio svjedočiti protiv Valerie, kojoj je dijagnosticirana paranoidna shizofrenija, a cijelog života se plašio da bi mogla ponovo pokušati da ga ubije.
Godine 1969. osnovao je časopis Interview, koji postoji i danas kao jedan od najinovativnijih i najuticajnijih modnih naslova na svijetu, iznenadivši sve koji su očekivali da će se povući nakon atentata. Kako je odmalena pratio dešavanja na filmu, čitao filmske revije i tabloide, Warholova ideja bila je da u časopisu objavljuje razgovore sa zvijezdama, a da ih, ako je moguće, intervjuira druga zvijezda. Do 1982. držao se distancirano od medija, iako je nastavio stvarati jednakim tempom. Godine 1982. uređuje emisiju Andy Warhol’s TV, a 1986. Andy Warhol’s Fifteen Minutes za MTV, čiji je naziv potekao iz brojnih njegovih izjava iz 60-ih i 70-ih godina, među kojima je najpoznatija ona da svako može biti slavan 15 minuta.
MICHELANGELO SVOGA DOBA O Warholovom privatnom životu malo se zna. Ljudi ga smatraju aseksualnim, često čak i samo voajerom. Pitanje kako i koliko je Warholova seksualnost utjecala na njegov rad i oblikovala njegove veze u svijetu umjetnosti jedno je od glavnih tema kojim se bave studenti umjetnosti. Tim pitanjem bavio se i sam Warhol u brojnim intervjuima i razgovorima sa suvremenicima, te u svojim publikacijama kao što je Popism: The Warhol Sixties. “Seks je jedno veliko ništa. Svih vremena”, govorio je. Tokom karijere Warhol je producirao brojne erotske fotografije i crteže muških aktova. Mnogi od njegovih poznatih radova vuku korijene u gay underground kulturi ili u otvorenom eksperimentiranju sa seksualnošću i požudom, a većina filmova prikazivana je u gay pornokinima. Prvi radovi koje je odnio u galeriju u potrazi za uspjehom predstavljali su homoerotične crteže muškaraca. Odbijen je jer su odisali homoseksualnošću. U Popismu Warhol se prisjeća razgovora s rediteljem Emileom de Antoniom o teškoćama na koje je nailazio želeći biti društveno prihvaćen od tada poznatih umjetnika, ali nedeklariranih homoseksualaca Jaspera Johnsa i Roberta Rauschenberga. De Antonio je objasnio Warholu kako je za njih on bio “previše peder” što ih je uzrujavalo. Warhol je znao da je to istina. “Nije me bilo briga, jer su to bile stvari koje ionako nisam htio niti želio mijenjati. Neko drugi mogao je promijeniti njihov stav, ali ja ne.”
VELIKO NIŠTA Pitanje kako i koliko je Warholova seksualnost utjecala na njegov rad jedno je od glavnih tema kojim se bave studenti umjetnosti. Tim pitanjem bavio se i sam Warhol u brojnim intervjuima i razgovorima sa suvremenicima. “Seks je jedno veliko ništa. Svih vremena”, govorio je
Njegov rad nikog nije ostavio ravnodušnim, a priznali su ga i oni koje umjetnost nije zanimala. Reporter londonskog Timesa napisao je: “Ako se o jednom umjetniku može suditi na osnovu uticaja na kolektivnu svijest, onda je Warhol bio Michelangelo svog doba.”
NESPREMAN ZA SMRT U knjizi Filozofija Andyja Warhola, izdatoj 1975., dao je svoj pogled na smrt: “Ne vjerujem u nju, jer mi nismo ovdje da znamo da će se ona desiti. Ne mogu reći ništa više o tome, nisam spreman na umiranje.” Umro je 22. februara 1987. godine, u 58. godini. Sahranjen je u Pittsburghu pored roditelja. U kovčeg, prekriven bijelim ružama i listovima šparoge, stavljene su crvena ruža i Biblija, a njegova prijateljica Paige Powell, direktorica marketinga magazina Interview, u grob je stavila primjerak magazina te bočicu mirisa Estée Lauder Beautiful. U svojoj Filozofiji napisao je: “Zarađivanje novca je umjetnost i posao je umjetnost, a najveća umjetnost je dobar posao.” Kao jedna od najmisterioznijih ličnosti u američkoj umjetnosti, Warhol se najprije probio jedinstvenim stilom i idejama, da bi vremenom umjetnosti dao novu dimenziju stvaranjem pop arta. Iako mu život nije bio lak, te je djelovao nesretno i labilno, ostvario je sve što je želio. Napravio je ne dobar, nego fantastičan posao.
