Cilj ovog projekta je osnažiti transformativno liderstvo, učešće i položaj žena u javnom i političkom životu, dok je radionica osmišljena kao pokretač inkluzivnog političkog dijaloga između donosilaca odluka i različitih profila transformativnih lidera i liderica o načinima poboljšanja položaja žena na tržištu rada i u poduzetništvu.
UNDP daje snažnu programsku podršku pitanju ravnopravnosti spolova i skoro 93% ukupnih resursa UNDP-a doprinosi poboljšanju rezultata rodne ravnopravnosti i osnaživanju žena.
Ministar Delić u intervjuu iz svog ugla govori o važnosti dijaloga za ravnopravnost spolova i partnerstava između Vlade, međunarodnih organizacija, privatnog i nevladinog sektora, kao i načinima za povećanje aktivnosti žena na tržištu rada i nivoa ravnopravnosti žena i muškaraca na tržištu rada, te na koncu, konkretnim sistemskim rješenjima za ukidanje diskriminacije porodilja prema mjestu boravka. Neki od njegovih najavljenih programa jesu osnivanje porodičnog fonda kojim će se objediniti svi vidovi podrške i naknada u oblasti socijalne zaštite porodice i djece, izrada Strategije demografskog razvoja FBiH kao osnovnog alata za kreiranje populacionih programa, izrada socijalnih karata FBiH kao osnovnog alata za kreiranje kvalitetnih i mjerljivih programa podrške i pomoći u oblasti socijalne zaštite, te programi zapošljavanja teže zapošljivih kategorija, među kojima se žene posebno ističu.
Prema zvaničnim podacima u BiH je blizu milion neaktivnih žena na tržištu rada, a također većina nezaposlenih osoba su žene. Kako i na koji način ostvariti povećanje aktivnosti žena na tržištu rada?
Na evidenciji Zavoda za zapošljavanje FBiH, prema posljednjim statistikama imamo 283.000 nezaposlenih osoba, ali da li je to doista stvarno stanje u ovom trenutku teško je reći. Nije tajna da na evidenciji nezaposlenih imamo i one koji nisu aktivni tražioci posla jer su već negdje zaposleni, da li u sivoj zoni ovdje ili negdje vani na tržištima, a na evidenciji se vode zbog zdravstvenog osiguranja. Naš je plan raditi opsežnu reformu Zavoda i službi za zapošljavanje i već smo spremili Prednacrt zakona o posredovanju u zapošljavanju i socijalnoj sigurnosti nezaposlenih koji nam je preduvjet da krenemo u ovu reformu odvajanja aktivnih od pasivnih tražilaca posla i konačno realne slike u oblasti nezaposlenosti. Ipak, kada su u pitanju žene, prema svim nekakvim, zvaničnim i nezvaničnim, pokazateljima, veliki broj njih jesu stvarno nezaposlene i uglavnom u kategoriji teško zapošljivih, odnosno duže od pet godina nalaze se na evidenciji i uglavnom je to srednja stručna sprema koja treba različite edukacije i prekvalifikacije kako bi razvile vještine koje traži tržište digitalnog stoljeća. Ono što je također problem jesu poslovi koji im se na tržištu nude i njihov platni razred. To su uglavnom nisko plaćeni poslovi koje se praktične ne isplati prihvatiti kad se ukalkulišu svi troškovi koji nastaju po domaćinstvo u trenutku kad žena izlazi na tržište rada, počev od čuvanja djece, do prevoza u škole, produžene boravke za mlađe osnovce, briga o kućnim, neplaćenim poslovima. Sve zajedno demotivirajuće je i obeshrabruje žene da prihvate poslove koji ne mogu pokriti minimum troškova koji nastaju njenim zasnivanjem radnog odnosa.
Zbog svega navedenog mi rješenje vidimo u prekvalifikacijama, dodatnim edukacijama i osposobljavanjima za tržište rada i zbog toga je jedna od prvih naših aktivnosti u Ministarstvu bila razgovor sa Svjetskom bankom o nastavku, odnosno drugoj fazi projekta zapošljavanja koji fokus ima upravo na ženama iz kategorije obeshrabrenih, odnosno teže zapošljivih kategorija. Treba imati na umu da u ženama imamo ogroman ljudski potencijal koji može doprinijeti ukupnom društveno – ekonomskom razvoju, posebno na polju uslužnih djelatnosti koje su već izvjesno vrijeme kod nas deficitarne, ali s nedovoljno obučenog kadra. Uslužne djelatnosti imaju tred rasta u cijelom svijetu i plate u tom sektoru rastu, tako da je to sigurno jedno od rješenja koje treba imati u vidu kod kreiranja programa edukacija i prekvalifikacija.
I ovaj politički dijalog koji organizuje UNDP jedna je od važnih platformi koje trebaju postati redovna praksa i mi se nadamo saradnji sa UNDP-em, kao i saradnji sa UN Women, UNPFA, USAID-om i svim drugim relevantnim organizacijama s kojima smo već obavili preliminarne razgovore o modelima podrške socijalno ranjivim kategorijama.
Žene u BiH dijelom su u neravnopravnijem položaju u odnosu na muškarce koji su uglavnom i na rukovodećim pozicijama, dok nivo ostvarene plate za isto radno mjesto za žene često zna biti manji. Na koji način sistemskim rješenjima povećati nivo ravnopravnosti zaposlenih žena i muškaraca?
Nisam imao priliku ozbiljno istraživati ovakve navode, ali sada sigurno hoću. Činjenica je da je uvriježena percepcija da žene manje zarađuju na isto radnom mjestu od muških kolega, da teže dolaze do rukovodećih pozicija i tome slično. Nažalost, nisam se ranije profesionalno zanimao za temu jer uvijek ostaješ u domenu svojih obaveza i nadležnosti, pa ne znam kakva je stvarna slika u ovom segmentu. Ono što sa sigurnošću mogu tvrditi da u javnoj upravi nema diskriminacije po pitanju visine primanja na rodnoj osnovi i da su svi platni razredi jednaki za sve, bez obzira na rod. Također, mi u Narodu i Pravdi sigurno vodimo računa da žene budu ne samo zastupljene po zakonskoj normi, nego i da one budu stvarne nositeljice promjena i ako ste obratili pažnju na naše posljednje liste mogli ste i tu vidjeti da žene dominiraju. Također, kada se biraju rukovodeći kadrovi, uvijek se vodi računa da i žene budu zastupljene. Naravno, stručnost je kao i rod jednako bitna i nastojimo uklopiti sve to, bez obzira bila riječ o muškarcima i ženama. Mišljenja sam da je ovaj problem disbalansa u plaćama i rukovodećim pozicijama više izražen u privatnom sektoru, ali da uz zajedničke napore možemo te prakse mijenjati na bolje. Ovdje nikako ne treba izostaviti naše običajne prakse i mentalitet koji još uvijek ima određene predrasude o ženama kao jednakim participantima u javnom, društvenom i političkom životu, porodične odnose i niz drugih odrednica koje su karakteristične za naše društvo. Važno je osnaživati žene da se bore za svoje mjesto u društvu, ali i muškarce da ih nauče prihvatiti kao ravnopravne partnerice u svim sferama društvenog djelovanja.
Dakle, trebamo konkretne ideje i projekte i zajedničko djelovanje svih, vladinog i nevladinog sektora, civilnog društva i svih drugih organizacija koje rade na promociji ravnopravnosti, jednakih prilika i mogućnosti za sve članove našeg društva.
Dijalog o politikama “Uklanjanje prepreka za učešće žena na tržištu rada i razvoj ženskog poduzetništva u BiH” u organizaciji UNDP-a jedan je od načina gdje zajednički možemo doći do prijedloga rješenja. Također, prošle sedmice bili smo na konferenciji o značaju ekonomije brige i njege za rodnu ravnopravnost i dogovorili sastanka na kojem ćemo tražiti da UN Women zajedno s Federalnim ministarstvom radi na pronalaženju najboljih socijalnih politika i modela podrške najugroženijim članovima društva, kao i da zajedno radimo na provođenju preporuka koje su navedene u njihovoj studiji. Mada, moram se pohvaliti da smo mi veći dio tih preporuka već prepoznali u našim mjerama koje smo predložili za ovaj mandatni period. Također smo i sa UNPFA jučer razgovarali upravo o politikama usmjerenim na porodicu, kao i programima osnaživanja i zapošljavanja žena.
Bili ste ministar u Vladi KS koja je prva u BiH uvela porodiljske naknade za sve porodilje u KS u iznosu od 1.000 KM, neki kantoni su slijedili ovaj primjer, dok drugi nažalost nisu. Možemo li i s nivoa Federacije kroz sistemska rješenja napokon očekivati ukidanje diskriminacije porodilja prema mjestu boravka?
To je jedan od primarnih razloga zašto smo upravo u ovom ministarstvu. Cilj nam je da se ta diskriminacija prema porodiljama po mjestu boravka ili bilo kojem drugom osnovu eliminiše i da imamo ujednačene porodiljne naknade na cijeloj teritoriji Federaciji Bosne i Hercegovine i radit ćemo na tome već tokom pripreme Nacrta budžeta za 2024. godinu. Sad je to neizvodivo jer budžet je usvojen prije našeg dolaska, a rebalansom imamo zaostatke veće od 70 miliona koje moramo pokriti shodno implementaciji zakona koji je stupio na snagu također nakon usvajanja budžeta i shodno novim uvođenjima u pravo osoba sa invaliditetom imamo i rast izdvajanja u budžetu za ovu godinu koji, jeste naš prioritet u rebalansu.
UNDP je u Izvještaju o Humanom Razvoju i u kampanji koja je slijedila popularizirao pitanje podizanje iznosa porodiljskih naknada i dječjih doplataka i njihovo izjednačavanje. Malo nakon toga, pitanje poput ovog, kao i jednokratne novčane podrške za svako novorođeno dijete u Federaciji, među mjerama su koje su se našle u našem programu. Ideja je da to rješavamo u okviru dugoročnog sistemskog rješenja koje se odnosi na porodični/obiteljski fond FBiH preko kojeg bi Federacija rješavala sve probleme koji se tiču porodice i djece. Tu prije svega mislimo na dječje doplatke, alimentacionu naknadu i slična pitanja. Uloge u oblasti socijalne politike su podijeljene na federalnom i kantonalnom nivou, i neophodno je da radimo na usaglašavanju i koordiniranju svih mjera sa kantonima, posebno kada je riječ o porodiljskim naknadama i izjednačavanju prava zaposlenih i nezaposlenih porodilja, i nadam se da će jedinstveni porodični fond koji tretira apsolutno svaku oblast i sve ono što je vezano za porodicu biti najbolje sistemsko i dugoročno rješenje.
FBiH je prošle godine zabilježila najmanji broj novozaposlenih osoba u proteklih nekoliko godina. Da li, uz ostale nužne mjere, jačanje ženskog poduzetništva i ekonomsko osnaživanje žena može povećati zaposlenost u Federaciji BiH?
Dok s jedne strane imamo brojku od 283.000 nezaposlenih, s druge strane imamo zahtjeve od poslovne zajednice za liberalizacijom uvoza stranih radnika zbog nedostatka kvalifikovane radne snage koju imamo u ponudi na našem tržištu. Globalno tržište danas traži nove vještine i znanja koja mi ne nudimo u našim obrazovnim programima i praktično obrazujemo nove generacije za neka prošla vremena, a uz to zanemarujemo deficitarna zanimanja, zanatska zanimanja, obrte koji su u svako vrijeme potrebni, zanemarujemo modernizaciju i u industriji i u poljoprivrednoj proizvodnji. Mi u poljoprivredi imamo potencijal koji ni djelomično ne koristimo, a tržište zdrave hrane nikad nije bilo veće nego danas. Tu je prostor za razvoj i ženskog poduzetništva i socijalnog i svakog drugog vida poduzetništva, koji osim ekonomke vrijednosti ima i dodatnu društvenu vrijednost. Tu imamo prostor za generacije milenijaca i tranzicione generacije za zapošljavanje, a s druge strane, nove, digitalno rođene generacije mladih veći interes pokazuju prema STEM znanostima i zanimanjima 21. stoljeća što također moramo uzeti kao prednost i raditi na razvijanju ambijenta pogodnog za razvoj industrija digitalnog stoljeća. Mi smo u Kantonu imali određene programe za poticaj zapošljavanju u ovoj oblasti, ali to se mora podići na daleko viši nivo, a ti poticaji moraju biti uvršteni u program Zavoda i službi zapošljavanja kako bi pokrenuli aktivno zapošljavanje i doista ponudili programe koji će biti atraktivni i svrsishodni.
Na koji način je navedeno moguće postići?
Jačanje ženskog poduzetništva i ekonomsko osnaživanje žena u tome svakako može odigrati značajnu ulogu, a tome će svakako pomoći spomenute mjere populacione i natalitetne politike, kao i druge mjere, te generalno uređivanje tržišta rada i kvalitetni programi za otvaranje visoko plaćenih i visokokvalitetnih radnih mjesta kako bismo zadržali mladu radnu snagu u BiH. U Ministarstvu privrede Kantona Sarajevo smo na primjer imali program preko kojeg su se kandidati prvo dodatno educirali ili prekvalificirali, pa onda zapošljavali u IT kompanijama kao IT programeri i programerke ili neki drugi vid ovih zanimanja. Prosječna plata u IT industriji u KS tada je bila oko 2.500 KM, i ljudi žele da se tim bave jer imaju osigurane prihode, mogu tim da se bave od kuće i imaju fleksibilno radno vrijeme, i sve ono što mlade generacije žele i što posebno može ohrabriti žene koje imaju niz prepreka prilikom izlaska na tržište rada, o čemu smo već govorili na početku razgovora.
Također, potrebno je raditi na osnivanju novih obrazovnih institucija usklađenih sa kompetencijama i vještinama koje su tražene danas na tržištu i koje su svugdje u svijetu dobro definisane, osim kod nas. U krajnjem slučaju, možda i ne treba raditi na osnivanju novih obrazovnih institucija ali sigurno postojeće treba ojačati i uskladiti sa vremenom u kojem živimo. Ne treba zanemariti naravno ni epistemološku funkciju znanja i obrazovanja, ali moramo voditi računa i o tome da spremamo kadar koji će moći raditi i zaraditi da bi i oni koji se bave manje životnim znanostima imali od čega živjeti. Svaki segment obrazovanja mora imati svoju funkciju i samo tako možemo govoriti o odživom i svrsishodnom obrazovnom sistemu u našoj zemlji.
Jedna od prepreka većoj aktivaciji žena na tržištu rada jeste rodni stereotip prema kojem su žene “domaćice”. Koliko bi olakšan pristup predškolskom obrazovanju – kao što je npr. i organiziranje vrtića u sklopu preduzeća kao što je na primjer slučaj u Kompaniji “Violeta”, pomogao većem aktiviranju majki na tržištu rada?
Nalazi mnogih studija, kao što je UNDP-ov i UNICEF-ov zajednički izvještaj o procjeni uticaja pandemije na domaćinstva pokazuju da 70 posto svih žena u BiH osjeća rastuću opterećenost u ekonomiji brige i njege prema djeci, starijim i bolesnim članovima porodice. I studija čijem smo predstavljanju prošle sedmice prisustvovali o ekonomskoj funkciji brige i njege također govori o tome. U održivom i na dobrim temeljima postavljenom društvu, država bi trebala imati jaku podršku u ovom segmentu brige i njege i to sigurno ne bi trebala biti neplaćena obaveza bilo koga, a pogotovo ne isključivo žena, što je kod nas naslijeđena praksa stara stoljećima.
Stoga, neophodno je osavremenjavanje sistema i kreiranje mreže socijalnih usluga koje će preuzeti jedan dio ovog neplaćenog posla. U Ministarstvu već radimo na Zakonu o socijalnim uslugama i taj zakon prepoznavat će određene usluge o kojima ovdje govorimo.
Vrtići su usluge brige o djeci koje stanovništvo najviše koristi, ali dostupnost i kvalitet tih usluga kako javnih tako i privatnih su različiti u cijeloj zemlji i zavise od brojnih faktora. U nekim dijelovima djeca opšte nemaju pristup predškolskom obrazovanju i odgoju, tako da bi organiziranje vrtića u sklopu preduzeća definitnivno olakšalo ravnopravno učešće majki na tržištu rada. Slične prakse imamo u velikom broju zemalja, a vidimo da imamo pozitivne primjere i u FBiH. Nadam se da će i privatni sektor sve više početi da prepoznaje značaj takvih ulaganja i podrške ženama u njihovom ostvarivanju kako zaposlenja, tako i uspješnih karijera.
 u okviru Projekta “Forum žena za razvoj”.){kind=link}