Srednje ime mi je multimedija. Dok balansiram između naslijeđa printa i online tvorevina, koristim izraze kao što su reels, monetizacija, native oglašavanje, reach, linkovanje, smijem se samoj sebi ondašnjoj koja je na prvoj godini fakulteta imala predmet koji se zvao, čini mi se, Informatika i te prve godine studija nismo ni dospjeli do faze da vidimo kako izgleda kompjuter. Smijem se i sebi današnjoj sa svim ovim novonaučenim izrazima. Važno je sebe ne uzimati previše ozbiljno, to su me naučili pravi znalci pisane riječi. Kojima sam beskrajno zahvalna za sve ono što danas jesam, ovakva – evolutivno spremna na prilagođavanje. I jesam i jesmo: ubrzano smo se prilagodili svim novonastalim okolnostima – i ovim geopolitičkim i tehnološkim. Razmišljam danas o Darvinovoj teoriji evolucije, o žirafama dugog, najdužeg vrata koje su preživljavale jer su mogle dosegnuti lišće na vrhovima najvisočijih stabala.
Danas smo žirafe čiji su vratovi savijeni nad kompjuterima (ili, u nekim ekstremnijim ali i masovnijim slučajevima – još savijeniji pred onima koji su tvorci političkog života u BiH – jer savijeni vrat, pognuta glava, potvrdno klimanje, a bogme i svesrdno podržavanje onoga ko nam donosi egzistenciju je “must have”. Ergo, tako preživljavamo). I to je nova evolutivna faza.
U našem, Gracijinom slučaju, evolutivna faza je značila i da branimo tekovine printanog izdanja ali se i bacimo u brze vode online svijeta, i dalje ga shvatajući kao produženu ruku našeg ukoričenog mjesečnog magazina. Još učimo, evo evoluiramo na dnevnoj bazi, multimedija nam postaje neodvojivi dio života. Mi joj želimo udahnuti suštinu, jer je često viđamo samo u praznoj ljušturi forme, što nekad stvara potpuno pogrešno percipiranje stvarnosti. Pitam se često ko su danas influenseri, osobe od autoriteta: oni koji imaju armiju pratitelja i pratiteljica ili oni čija riječ ima utjecaj, težinu? Oni iza čijih stavova stoji veliko znanje ili oni koji naprave najbolji reels? Oni koji znaju staviti prave tagove na objavu ili oni koji nam pružaju novi uvid u svijet u kojem živimo? Pritom ne pokušavam umanjiti značaj jednih, niti biti shvaćena kao advokat drugih, jednostavno pitam za suštinu, čak i ako se ponavljam. Jesam li, ako se ovo uopšte pitam, dinosaurus, da nastavim sa ilustracijama iz životinjskog svijeta?
Šta je danas ljudima važno: brzi uspjeh sa malo muke, puno para, status u društvu, popularnost na mrežama? Da li se išta desi a da nije zabilježeno? Obraćamo li se i onima kojima je važna empatija, socijalna pravda, pomaganje drugima, poštovanje drugačijeg, marginalizirani? Hoće li nas historija zapamtiti kao loše učenike? Kako će buduće generacije gledati na nas? Je li nam to uopšte važno u sistemu koji je propisao pravila: “Hoću sve, hoću odmah”? Može li multimedijska industrija preživjeti sistem u kojem je svako od nas jedan medij – kanal komunikacije kojim odašilje svoje poruke. Ne znam, učim, evoluiram. Znam nešto: da ne trebam puno dužiti u ovom tekstu, jer u njemu nema videa, pa da ne bude predugo i dosadno.
Evo i ovo pisanje, kojim otpočinjem najnovije autorsko djelovanje – kroz kolumnu na portalu – je pokušaj davanja suštine multimediji. Ne znam da li ću uspjeti. Samo znam da ću dati sve od sebe.
p.s.
Multimedija znači korištenje više različitih medija (tekst, slika, zvuk, video, animacija, interaktivni sadržaj) za prenošenje cjelovite informacije (Izvor: Rječnik.com)
