Napisala: Mersiha Drinjaković
Snimio: Irfan Redžović
Tekst koji čitate ispod ovog uvoda nastao je prije 12 godina, a u njih je stalo mnogo posvećenog novinarskog djelovanja regionalnog tima TV kuće Al Jazeera Balkans, koja u proteklih mjesec dana pokazuje koliko je važno u fokusu svojih priča imati – uvijek i prvo – čovjeka. Možda ponajbolje medijsku praksu AJB, važnu misiju prenijeti glas obespravljenih, opisuje jedan emotivni status na Facebooku novinara AJB Adnana Rondića potkraj oktobra. “Prvi put dok sam u studiju, pišem status na Facebooku. Dok “ide” prilog. Da, nije po propisu….. Maločas nam se iz Gaze javio naš Tarik Ebu Azum. Nije bio siguran da li ga uopće čujemo: ” Ako nas čujete, ako me čujete, recite svijetu da ulazimo i u potpunu komunikacijsku blokadu. Ne možemo se više čuti ni sa našim najbližim. ” Dok je govorio, trajao je – i u ovim momentima traje- jedan od najtežih, najrazornijih izraelskih napada na Gazu. Vodim vijesti dalje. A u glavi mi, samo Tarikove riječi: ” Ako nas čujete, recite svijetu….”.
Mnogi AJB novinari u Gazi su ubijeni, kao i njihove porodice, a napadi na Palestinu, civile, djecu i žene, se već sedmicama nastavljaju nesmanjenom žestinom ostavljajući nam dilemu – da li ćemo stvari danas nazvati pravim imenom, ili ćemo sačekati da historija ili “pobjednici koji je pišu” – daju svoj sud.
U nastavku najavljena priča o počecima Al Jazeere Balkans nastala u novembru 2011.
U Al Jazeeri Balkan vrije kao u košnici. Tim sastavljen od priznatih profesionalaca iz regiona odbrojava posljednje sedmice pred početak emitiranja i predstavljanja publici od Triglava do Đevđelije. Odvijaju se finalne pripreme u studiju, razvlače kablovi, postavljaju LCD-i… U toj adrenalinskoj i užurbanoj atmosferi producentsko-novinarsko-
Emotivac iz Zemuna
“On je genijalac s ogromnom količinom podataka u glavi”, opisuje svog šefa Vladimir Bobetić, 35-godišnji beogradski novinar kojem je angažman na Al Jazeeri bio povratak u novinarstvo nakon jednogodišnjeg rada u Constantin Entertainmentu, jednoj od najvećih evropskih producentskih kuća. “Bilo je lijepo probati nešto drugo, međutim, informativa ulazi u krv i ne vrijedi se opirati”, kaže Vladimir. Namjera mu je bila da bude dopisnik iz Beograda, ali nakon intervjua u Sarajevu, ponuđeno mu je mjesto u sjedištu Al Jazeere. Za odluku je imao tek nekoliko sati. I pristao je. U Sarajevu broji već peti mjesec, gdje radi kao “leteći reporter”, što znači da radni dan može započeti u uredu, a završiti bilo gdje u svijetu.
BLISKOST S GLEDAOCIMA “Na drugim televizijama obično sami smišljate, dogovarate, snimate i montirate priče. Ovdje se tačno zna šta ko radi. Ono po čemu se razlikujemo je i bliskost s gledaocima”
Kada je bio mali, omiljena zabava bila mu je “vođenje vijesti”: majka bi mu iscijepala bijeli papir s kojeg bi on onda čitao svoje čuvene vremenske prognoze da će “sutra biti kišovina i maglovina”. U novinarske vode uplovio je prije 12 godina, pridruživši se Radio JAT-u, radiostanici u okviru Jugoslovenskog aerotransporta. U televizijskom novinarstvu okušao se na beogradskoj televiziji Studiju B. Mjesto ga nije držalo: našao se u državnoj upravi i nakon tri mjeseca pobjegao glavom bez obzira. “Kancelarija od 9 do 5 – nema šanse!”, veli Vladimir, koji je voditeljsko vatreno krštenje iskusio 31. decembra 2000.
Zadovoljan dosadašnjim boravkom u Sarajevu, s olakšanjem priznaje da je pogrešno procijenio: nadao se da će ga ljudi dobro primiti, ali nije to i očekivao. Ipak, malo ga počinje hvatati nostalgija: nedostaju mu rodni Zemun, Dunav, prijatelji, Kalemegdan, Knez Mihajlova… Njegovi najvjerniji gledatelji u Beogradu bit će mama Milenka i tata Miroslav, dok osam godina mlađa sestra Ana živi u Švicarskoj. Zaljubljen u Egipat, čak je tri puta pročitao pet tomova knjige Ramzes francuskog egiptologa Christiana Jacqa, mada će rado preporučiti i Mandolinu kapetana Corellija Louisa de Bernieresa. Emotivac po prirodi, priznaje da je plakao kada je prvi put gledao film Cinema Paradiso, te da bi se volio naći na koncertu Londonske filharmonije.
Greške svedene na minimum
Vladimirova kolegica Marina Riđić, nekadašnje poznato lice TV OBN-a, predvodi mlađu generaciju Al Jazeere. Uvijek dobro raspoložena, 25-godišnja prezenterica s osmijehom priznaje kako se dugo borila za mjesto u redakciji. Pod borbom, veli, podrazumijeva višemjesečna testiranja i intervjue nakon kojih bi joj se ponekad činilo kako sve manje zna. “Uspjela sam zadobiti povjerenje šefova koje ću trebati opravdati pred publikom”, veli Marina koja s nestrpljenjem očekuje početak emitiranja. Sretna je jer svaki dan nauči nešto novo, ali i zato što radi u idealnoj atmosferi: “Okružena sam najboljima, kradem njihove male trikove i izvlačim najbolje iz sebe. Al Jazeera je drugačija od svega što sam dosad radila, ali svoj maksimum kao tim tek ćemo dostići”, govori Marina koja se s iznenađenjem i veseljem privikla na “uređen sistem u kojem su greške svedene na minimum”. “Na drugim televizijama obično sami smišljate, dogovarate, snimate i montirate priče. Ovdje se tačno zna šta ko radi. Ono po čemu se razlikujemo je i bliskost s gledaocima. Cilj nam je ući u njihove domove i srca, dati glas onima koji ga sada nemaju”, govori Marina. Plavokosa voditeljica ne bježi ni od improvizacije, a tokom emisija uživo ili vođenja manifestacija znale su joj se dešavati razne nezgode. “Reflektor padne, mikrofon otkaže, gost prespava. Čak mi je u toku jednog festivala skakavac sletio na glavu. Ali, uz osmijeh sve se preživi.”
O Marini trebate znati da na počinak odlazi s Ženskim rodoslovom, uzbudljivom porodičnom sagom, dok su njezin filmski izbor Maratonci, Mrtav ladan, Karaula, Sivi kamion crvene boje, Lajanje na zvezde. “Znam ih napamet, ali i dalje uživam gledajući ih”, kaže voditeljica koja nikad neće propustiti priliku da ode na koncert Gibonnija, Bajage, Balaševića, Prljavog kazališta, Negativa, Nevernih beba i Van Gogha.
RAZLIKE SU NEPRIHVATLJIVE “Neopterećeni smo razlikama koje donosi to šarenilo. One su neprihvatljive u ovom poslu. Kad se uđe u redakciju, svi smo novinari”
Pravi izbor
Sportski novinar i komentator Nove TV Stipe Sladoljev (32) rekao je zbogom Zagrebu, u koji je iz rodnih Vodica preselio prije 18 godina, i našao se u Sarajevu kao sportski producent i prezenter sportskih vijesti Al Jazeere Balkan. Sedam godina proveo je na hrvatskoj televiziji i trebao mu je novi izazov – a Al Jazeera je bila pravi izbor. Istina, odluka nije bila laka. U Zagrebu je ostavio djevojku, brata i prijatelje. Ovaj rastanak pobudio mu je uspomene na 1993. kad se kao četrnaestogodišnjak zbog ratnih okolnosti našao u Zagrebu. “I Vodice i Zagreb danas držim svojim gradovima. A kako sve u životu nastojim uzimati s ljepše strane, zašto ne bih i Sarajevo učinio svojim gradom”, govori Stipe. “Na jednom mjestu skupila se mlada i ambiciozna ekipa bez suvišnih egoizama i to me oduševilo. Posebno se to odnosi na moju, zasad malu ekipu u sportskoj redakciji, Mustafu Radončića i Ibrahima Muratovića”, kaže i dodaje kako Al Jazeera u velikoj mjeri utjelovljuje ideal neovisne televizije, koja ne mora paziti na to što će koji moćnik reći ili hoće li gledanost pasti ili narasti. “Traži se kvaliteta, zanimljivost, relevantnost, priča ispričana s više strana.”
Njegov radni dan traje između 8 i 12 sati i svodi se na vježbanje i “peglanje” svih mogućih situacija kako bi, kad krene emitiranje, sve bilo na najvišem nivou. Svjestan je da će njegovu pažnju zaokupljati sportisti mnogo šireg područja nego dosad: “Moja top priča mora biti u jednakoj mjeri Milorad Čavić kao i Ivica Kostelić, i to je nešto čemu ću se morati brzo prilagoditi.”
Slobodno vrijeme Stipe je u početku koristio za učenje i to mu se isplatilo: krajem septembra diplomirao je na Filozofskom fakultetu Družbe Isusove u Zagrebu, i to, dodaje, nakon što mu je devet i po godina rada na televiziji usporilo završavanje studija. U Sarajevu su ga posjetili roditelji i djevojka, pa su zajedno otkrivali grad. Rado se i sam uputi u šetnju te pokušava proniknuti ovdašnje običaje: “Zanimaju me svjetske religije, a ovo je grad gdje se može mnogo toga vidjeti”, kaže Stipe koji slobodno vrijeme krati i tako što ode na piće s kolegama s posla, surfa internetom, “skypea” s djevojkom, bratom i roditeljima, čita i gleda filmove. Kao dječak obožavao je knjige poput Gospodara prstenova i Najljepše priče klasične starine, a danas se rado vraća Bibliji, dok su, veli, na njegov pogled na svijet najviše utjecale An Interpretation of Religion britanskog filozofa i teologa Johna Hicka i Kršćanstvo i svjetske religije njemačkog teologa Hansa Künga. U DVD playeru često mu se nađu filmovi Chasing Amy, Nepomirljivi i Pulp Fiction, a kad je muzika u pitanju voli Morcheebu, Let 3, Davida Bowieja i Jinx. Iako od 15. godine živi u različitim domovima i stanovima i brzo se navikava, Stipe priznaje da je preseljenje u Sarajevo ipak bila prva velika promjena nakon one od prije 18 godina.
Trenutno nije baš motiviran kuhati samo za sebe, pa najčešće jede po restoranima, mada voli kuhati. “Uvijek imam kod kuće spremno meso i povrće za različite juhe, koje najčešće pripremam.”
Što se karijere tiče, zasad je najponosniji na izvještavanje s Olimpijskih igara u Pekingu 2008., a govorimo li o podbačajima, jedan mu se zauvijek urezao u pamćenje. “Kada sam – na svoju sramotu – ne znajući za legendu relija Dakar, Njemicu Juttu Kleinschmidt prekrstio u muškarca!”
Ponuditi najbolje
Jedno od vodećih TV lica na Al Jazeeri bit će i Adnan Rondić (40), kojem nije bilo jednostavno napustiti televiziju Hayat nakon 19 godina. Međutim, novi izazov, odlični uvjeti te mogućnost da se ostvari u jednoj korporativnoj kompaniji uticali su na njegovu odluku. Osim uloge prezentera vijesti, nekadašnji dopisnik Glasa Amerike imat će i prirodni nastavak informativnog programa – vlastitu emisiju, u kojoj će ugošćavati goste iz regiona i svijeta te obrađivati aktuelne teme.
“Gledatelji će biti informirani, educirani, ali i u prilici da donose vlastite zaključke na osnovu prikazanog. Emisija će ići svakog radnog dana i nadam se da ćemo i u tom dijelu programa pružiti maksimum”, veli Rondić, koji Al Jazeeru vidi kao televizijski servis koji će nuditi tačne i blagovremene informacije, ali bez nametanja stava: “To je ključni benefit Al Jazeere. Izvolite, dame i gospodo koji nas gledate u cijelom regionu, informacije, činjenice, analize iz raznih uglova, i formirajte svoj stav!”, dodaje, te vjeruje kako će prve pozitivne reakcije biti: Oni su drugačiji, ne želeći pritom umanjiti značaj drugih medija.
“Nismo tu da kvarimo bilo kome bilo šta, nego da ponudimo najbolje.”
Tremu od prvog predstavljanja publici regiona – ima, ali onu stimulativnu, koja koncentraciju dovodi na zadovoljavajući nivo i povećava stepen odgovornosti zbog izgovorene riječi. A kad je pisana riječ u pitanju, dvije su knjige neprikosnovene: U zemlji posljednjih stvari Paula Austera i Sjene narovog drveta Tarika Alija, u kojima je snažno poentirana ljudska želja za preživljavanjem u apokaliptičnim uvjetima. “Očarava, zapravo, ta potreba za djelovanjem i to dok svijet u kojem su živjeli, potpuno nestaje”, zaključuje te dodaje kako mu se u filmsko pamćenje urezao Miris dunja Zuke Džumhura i Mirze Idrizovića. A da bi se našao u prvim redovima nekog koncerta, na sceni bi morao biti Sting.
Savršeni brak
Do ljeta je novinarka i urednica Lamija Alečković (33) matičnom kućom zvala HTV, ali za odluku o dolasku u Sarajevo trebalo joj je “ravno 30 sekundi”. Pred sobom je samo vidjela Al Jazeeru, radno mjesto, pregršt mogućnosti i pravih profesionalnih izazova. “Sve ostalo bilo je nevažno, a dobro u tome je što je odlazak podrazumijevao preseljenje u grad koji ionako volim”, priznaje izvršna producentica na Al Jazeeri. Našavši se u novoj sredini, očekivanja su joj u startu bila golema, a radovalo ju je što je vrlo brzo spoznala i da će lako biti ispunjena, zahvaljujući sjajnom timu profesionalaca i dobrim ljudima koji su svu energiju uložili u istu stvar. Rad na Al Jazeeri Lamija ne može usporediti s dosadašnjim iskustvom: drugačiji je sistem rada, specifičan informativni program, a još specifičniji način obrade vijesti i priča. “Razmišlja se u širim okvirima – i to su sve stvari na koje se trebalo priviknuti, mijenjati način razmišljanja i promišljanja”, kaže Lamija, koja je prije dolaska u Sarajevu željela osigurati podršku roditelja zbog novog načina života. Majka Senada i otac Salko složili su se s kćerkinim izborom i Lamija je lakšeg srca krenula na put.
S kolegama se odlično slaže. Tim, veli, funkcionira sjajno jer su svi normalni mladi ljudi koji su jedni u drugima prepoznali vrijednosti što ih profesionalno spajaju. “Neopterećeni smo razlikama koje donosi to šarenilo. One su neprihvatljive u ovom poslu. Kad se uđe u redakciju, svi smo novinari.” Njezin je posao da učestvuje u proizvodnji vijesti, planira, te prati i kontrolira proces. Timski je radnik i to podrazumijeva konstantnu saradnju s kolegama, uzajamno propitkivanje, razmjenu mišljenja. Zasad joj, što se Zagreba tiče, nedostaju roditelji, prijatelji, dom, ali “sve se to nekako kompenzira”. Recimo, bademima u cimetu ili prekrasnim pogledom na grad s Bijele tabije. “Nije Sarajevo nakraj svijeta! Ali, da sanjam izgradnju autoceste – sanjam! Sve bi bilo mnogo lakše.”
Novinarka s desetogodišnjim iskustvom napredovala je korak po korak i nikad nije prestala učiti, što se na kraju isplatilo te je s puno sigurnosti prihvatila novi izazov i funkciju koju dosad nije imala priliku obavljati. “Znala sam da imam dovoljno znanja, iskustva i volje da uspijem”, kaže Lamija, kojoj novinarstvo, ipak, nije bilo ljubav na prvu: priznaje da je studij upisala samo kako bi izbjegla ekonomiju ili pravo. “Ali, s dolaskom na praksu na HRT, ljubav je planula. I još ne popušta. Novinarstvo i ja smo u savršenom braku!”
Ostvarenje profesionalnog sna
Za Daliju Hasanbegović nije bilo dileme: čim je čula da poznata arapska korporacija dolazi na Balkan i da će sjedište biti u Sarajevu, poželjela je biti dio tima. “Shvatila sam to kao znak da je vrijeme za povratak. Raditi za Al Jazeeru, i to na maternjem jeziku, ostvarenje je svih profesionalnih snova”, kaže 29-godišnja crnka, nekadašnje TV lice Hayata, koja je dragocjeno iskustvo sticala i u Ujedinjenim Arapskim Emiratima, radeći na poslovima strateškog komuniciranja u kompaniji Viola Communications Holding. Biti dio Al Jazeere Balkan za Daliju znači biti dio porodice. “Mi nismo neutralni, mi smo objektivni; ne moramo biti prvi, ali smo uvijek pouzdani i tačni.”, kaže Dalija, koja na Al Jazeeri radi već sedam mjeseci. Radni dani u poslu poput njenog ne liče jedan na drugi i ovise o događajima u svijetu, te će rad na Al Jazeeri uporediti s utakmicom: “To što smo danas pobijedili ne znači da sutrašnju utakmicu možemo igrati opuštenije.” Slobodno vrijeme proteklih mjeseci utrošila je na čitanje stručne literature i pisanje prijedloga doktorske disertacije, i, ako sve bude išlo po planu, nada se da će uskoro biti doktor nauka iz oblasti socijalne psihologije.
Najveći izazov za Daliju trenutno predstavlja početak emitiranja, pred njom i kolegama je, kaže, ogromna odgovornost da gledateljima ponude novi stil novinarstva i objektivno prezentiranje informacija. Od svih uči ponešto, ali izdvaja Gorana Milića, Lamiju Alečković, Adnana Rondića, te trenera iz Dohe Adriana Finighana. Uzor joj je bio njezin američki mentor, pokojni Peter Jennings, doajen TV novinarstva. U Dalijinom čitalačkom opusu posebno mjesto imaju bezvremenska djela: Selimovićeva Tvrđava zbog mudrosti, Machiavellijev Princ zbog emocija lišene racionalnosti, Nietzsche zbog sarkazma i ironije, a sestre Bronte zbog romantike, suza i emocija. Al Jazeerin pristup novinarstvu ideal je koji je imala kao studentica žurnalistike, a koji vam “stvarni svijet razbije”. “Ovdje su postulati o objektivnosti, nepristrasnosti, tačnosti, pouzdanosti i interesu gledatelja ne ideal nego stvarno stanje.”
