A šta da je naučnica Adla Kahrić političarka?

Nedavno objavljeno

Autori: Tim Gracije

Adla Kahrić, naša sagovornica je mlada Travničanka, bosanskohercegovačka naučnica, pionirka u zaštiti ajkula i raža u Bosni i Hercegovini. Iz rodnog Travnika preselila se u Sarajevo i završila studij na Prirodno-matematičkom fakultetu Univerziteta u Sarajevu, odsjeku genetika, a kasnije ekologija. Kako vjeruje u cjeloživotno učenje, trenutno završava još dva studija, jedan na Univerzitetu u Sarajevu, dok je drugi na Univerzitetu u Trstu. Autorica je preko 40 naučnih i stručnih radova, a ujedno je i vodila preko 20 projekata koji su obuhvatale ozbiljne istraživačke studije, primarno bazirane na moru BiH. Adla je postala prepoznatljiva u bosanskohercegovačkom društvu po vedrini i širokom osmijehu, ali i po tome što se bavi naukom i to primarno ajkulama i ražama. Trudi se približiti ljudima viđenje morskog svijeta, uključujući i ajkule i raže. Bavi se zaštitom okoliša i biodiverziteta u BiH, te se na različite načine trudi da kroz edukacije, istraživanje i radove proširuje različite spoznaje, kako bi doprinijela razvoju nauke u BiH, te mijenjala svijest naših ljudi u cilju bolje zaštite prirode. Upravo na ovaj način omogućavamo svim građanima kvalitetniji i zdraviji život, što za Adlu predstavlja veliku stvar, jer tada ne činimo samo dobro sebi, nego i onima koje volimo, ali i svim ljudima oko nas.

Zašto si se odlučila baviti naukom i kako je biti mlada naučnica u BiH, da li je to ‘Sizifov posao’?

Nauka je nešto što me iznimno zanima, naručito kada su u pitanju prirodne nauke. Ne bih znala pojasniti koji je okidač bio kada sam odlučila da se bavim time, ali sam upotpunosti sigurna da je to bila ispravna odluka i da se volim baviti naukom bez obzira na doprinose. Kao što i svi znamo nauka u BiH nije na zavidnom nivou te se zasigurno ne ulaže dovoljno u nju. Kada me neko pita kako je biti mlada naučnica u BiH, rekla bih da je itekako izazovno. Trudite se doprinesete razvoju države, ulažete mnogo, a iznimno je i mnogo odricanja i stresa, naručito kada su u pitanju prirodne nauke kojima se ja zapravo i bavim. Moram priznati da se najmanje ulaže u prirodne nauke, poput biologije, fizike, hemije i matematike, te veći dio uvijek ide u primjenjene nauke. Stoga, sam sretna zbog dosadašnjeg uspjeha, jer uzimajući u obzir velike izazove sa kojima se suočavamo kao naučnici u BiH, ipak sam zajedno sa svojim timom uspjela da napravim „revolutivan doprinos“ u nauci kada su u pitanju morski ekosistemi, jer biti pionir i pružiti veliki doprinos u tome je zasigurno velika stvar, koja opet se ne cijeni dovoljno.

Kako bi opisala problem zagađenja okoliša u BiH? Šta bi istakla kao najveći problem?

Nažalost mi se suočavamo sa različitim problemima kada je u pitanju zagađenje okoliša u BiH. Ne znam da li da počnemo od zagađenih rijeka ili od zagađenosti zraka gdje svake zime se borimo sa enormno zagađenim zrakom koji naizgled ne uzrokuje direktne bolesti, ali mogućnost uzrokovanja oboljenja koji će se pokazati kroz nekoliko godina je velika, kao i razlog da se rađa veći broj djece sa oboljenjima. Generalno, zagađivači su izmno opasni, a čini mi se da građani ne uzimaju ozbiljno ovaj problem, te svakim danom više doprinose zagađivanju nesvjesno. Stoga mogu reći da jedan od većih problema predstavlja i svijest ljudi. Iznimno je bitno da naučnici i eksperti rade na edukaciji i dizanju svijesti o zagađenju, jer u suprotnom možemo našteti kako nama tako i mlađim generacijama koje možda zasigurno žele promjene. Ako mi ne vidimo čestice golim okom, ne znači da nisu opasne, naprotiv, trebamo biti osvješteni da upravo takve stine čestice i organizmi predstavlju ozbiljan problem. Tako i virusi i bakterije koje također nisu vidljivi golim oko, predstavljaju veliku opasnost za čovječanstvo. Štaviše, veliki broj bakterija se razvijaju na različitim zagađenim prostorima koje mogu uticati na zdravlje čovjeka. Zaštita prirode, predstavlja zaštita naeg zdravlja i omogućavanje kvalitetnijeg i sigurnijeg života. Onda kada shvatimo da zapravo mi ovisimo o prirodi, i da njenom zaštitiom ne štitimo samo prirodu nego i sebe, onda ćemo zasigurno mijenjati svijest, a kasnije ih pretvoriti u djela, gdje ćemo svi zajedno učestovati u kreiranju bolje države i budućnosti.

Znamo da čitav svijet upozorava na to kroz različita istraživanja, međutim šta nam rezultati sa terena kažu? Ako imaju neki rezultati istraživanja, koje želiš navesti?

Obzirom da su moja istraživanja bazirana primarno na more, onda ću svakako navesti i rezultat istraživanja za navedeno. Radila sam na uticaju mikroplastike i plastike na određene konzumne vrste iz mora, a jasno je da sastav plastike je itekako štetan za zdravlje. Stoga akumuliranje plastike i otpuštanjem štetnih sastojaka, predstavlja ogroman problem za zdravlje životinja, ali i za zdravlje čovjeka. Utvrđeno je da mikroplastika nalazi skoro u svakom uzorku koji smo analizirali (ribe i morski plodovi). A u nastavku bi spomenula studije u svijetu koje ukazuju na posljedice mikroplastike na akvatične organizme, a to su otežano kretanje, smanjena stopa rasta, smanjena plodnost, smanjen reproduktivni učinak, smanjen životni vijek, povišena razina enzimskih biomarkera stresa, smanjena sposobnost hranjenja, negativan učinak na filtrciju i respiraciju, smanjena stopa rasta i još mnogi negativni učinci. Također bih navela i istraživanja koja sam radila na slatkovodnim ekosistemima gdje utvrđeno smanjen broj vrsta koji predstavljaju bioindikatore, odnosno organizame koje se koriste za određivanje kvaliteta i stanja životne sredine. Postoje određene granice i standardni prisustva zagađivača u životnoj sredini, gdje se vrše monitorinzi i prati stanje, međutim mi još uvijek nemamo adekvatno uspostavljene monitoringe, a i kada bismo pratili stanje mnogi bi zasigurno bili iznenađeni rezultatima, ali s druge strane građani bi bili bolje osvješteni, te bolje čuvali okolinu u kojoj žive.

Da li smo svjesni šta za nas znači okoliš i (ne)briga o njemu?

To je priča koju protežem veoma često kroz sve aktivnosti i jasno je da nemamo razvijenu svijest o održavanju okoliša, što je ujedno jedan od glavnih razloga prisustva zagađivača. Dosta zemalja se sada kreće ka održivijem načinu života, međutim kod nas to još uvijek nije zastupljeno, štaviše moram priznati da nekada ljudi na mene čudno gledaju kada se trudim da maksimalno recikliram otpad, izbjegavam kupovinu jednokratke plastične ambalaže, izbjegavam kupiti plastičnu vrećicu makar nosila par stvari u rukama, ukoliko nemaju kartonske i slično. Čak i kada pokušavam ukazati na važnost istog, većina njih završava rečenicom „Jašta ću reciklirati. Niko ne reciklira, da i ja još recikliram. Svakako ćemo svi umrijeti.“ – zvuči simpatično, ali suštinski to je naša realnost. Zbog toga potrebno je maksimalno raditi na edukaciji ove tematike, kako bi u budućnosti uspostavili dugoročnije promjene. Trebamo da kao pojedinci budemo primjer jedni drugima kako bi zajedno učili jedni od drugih i krenuli ka boljim promjenama.

Koliko su mladi, a i buduće generacije svjesne svoje uloge u zaštiti okoliša?

Teško je pričati o mladima, kada se suočavamo sa  problemima da mladi kontinurano napuštaju našu državu. Poprilično određen broj mladih ljudi koji teže da uspostave promjene u državi su osvješteni, no moram priznati da veći broj njih nije. Kroz moje iskustvo susrela sam velikim brojem čak mladih uspješnih ljudi koji uopšte ne daju veliku važnost zaštiti okoliša. Stoga, jasno je da svjest i kod mladih ljudi u zaštiti okoliša nije na zavidnom nivou, i većinom to završava riječima, ali ne i djelima. S druge strane, kada radim s ljudim iz drugih zemalja (doduše u svojoj struci), mnogo razmišljaju o svemu ovome. Čak smo često došli do spoznaje, da mi koji razmišljamo o održivom načinu života se više „stresiramo“ jer uvjiek se trudimo da smanjimo rizik i štetu na okoliš, naručito jer doista ogroman broj ljudi ne daje pažnju tome, te se mi trudimo još više da doprinesemo promjenama. No kada je opet naša država u pitanju, oni mladi koji su osvješteni za opasnosti od zagađenja zasigurno i razmišljaju o tome da napuste državu. Stoga, ne trebamo se zapitati zašto mladi napuštaju BiH. Činjenica da nam okolina ne omogućava kvalitetan i zdrav život, te povećava vjerovatnoću oboljenja kod ljudi kao i rađanja djece sa oboljenjima, je još jedan od razloga zbog čega osvješteni ljudi ne žele podizati porodicu ili ostati u takvoj okolini, jer svi mi težimo ka kvalitetnijem i zdravijem životu.

Ako kažemo da danas ne vodimo računa o našem okolišu, sutra će naša djeca osjetiti posljedice. Koje bi to posljedice mogle biti?

Mislim da više nema potrebe da govorimo da će naša djeca osjetiti posljedice, jer manje-više i mi upravo osjećamo posljedice, iako nismo svjesni toga i ne želimo sebi priznati da se to upravo dešava zbog nas i pokušavamo misliti da su sve te negativne promjene, bolest daleko od nas, ali nažalost nisu. Jasno je da zagađenje pomaže širenju klimatskih promjena, pospješuje razvijanje i širenju određenih bolesti, a evo ne trebamo se previše razumjeti u struku da primjetimo promjene koje su se desile u zadnjih nekoliko godina. Posljedice su one koje najmanje želimo da budu, a to su one koje se primarno odražavaju na zdravlje poput respiratorni infekcija, srčani bolesi, kancera i sličnih bolesti, te uticaja na životni vijek, plodnost, rast ali i mnogim drugim negativnim uticajem. Nema potrebe da više govorimo o budućem vremenu, jer se to trenutno dešava, a ko zna šta nas tek čeka u budućem vremenu. Stoga je potrebno da odmah reagujem i radimo na promjenama.

U posljednje vrijeme dosta promoviraš SDG2030. Zašto su oni važni za nas i naše društvo, te na koji način se mogu inkorporirati u implementaciju u praksi?

Kada pričamo o ciljevima održivog razvoja, moram priznati da mi je to jedna od dražih tematika, naročito jer upravo i završavam studij na Univerzitetu u Trstu za održivost mora i okeana. Ciljevi održivog razvoja predstavljaju iznimno važnu incijativu u uspostavljanju kvalitetnijeg života u svakom segmentu. Stoga imamo 17 održivih ciljeva koji pokrivaju različite aspekte poput istrebljenje siromaštva, ljudskih prava, svijeta pod vodom, sanitacije, zdravstvenog sistema i drugih važnih kategorija koji osiguravaju siguran i kvalitetan život. Suštinski, ovi globalni ciljevi rješavaju glavne izazove u razvoju s kojima se svi ljudi suočavaju, težeći ka tome da se u svim zemljama, uključujući i one nerazvijene, radi na podjednakom ispunjavanju ovih ciljeva. Stoga, nisu važni sam za naše društvo nego i za cijelu BiH. Uočavajući probleme u zdrastvenom menadžmentu, sanitaciji, ljudskim pravima, siromaštvu unutar BiH, jasno je da su nam ovi ciljevi itekako potrebni kako bi unaprijedili kvalitet života u državi. Kako bi se oni adekvatno inkorporirali u praksi, zasigurno moramo početi od samog početka, tj. od edukacije, jer nažalost mnogi ljudi nisu još uvijek čuli za SDGgoals, niti koja je njihova svrha. Onda kada stanovništvo bude dovoljno edukovano o navedenom, tek tada možemo krenuti u konkretnije promjene unutar društva.

Dolazi vrijeme izbora i odluke, biramo među nama ljude koji će nas predstavljati. Da si ti političarka i da možeš da pokreneš neku inicijativu po pitanju zaštite okoliša, šta bi to bilo?

Rekla bih da nije potrebno da izmišljamo toplu vodu, nego jednostavno pogledamo organizaciju drugih razvijenih zemalja i ka čemu one teže, te onda započeti od malih stvari koje nisu primjenjene u cijeloj državi. Eliminisanje jednokratke plastike (plastične slamke u kafićima, plastična ambalaža za dostavu, plastične vrećice u prodavnicama) jedna je od korisnijih incijativa, koje razvijenije zemlje već uveliko imaju. Korištenje mrežastih vrećica za voće u kupovini je nešto što i sama primjenjujem, te bi trebalo eliminisati plastične vrećice ili ubaciti biorazgrađujuće koje će se naplaćivati kao što se naplaćuju i u drugim zemljama ili koristiti lične mrežaste vrećice za voće. Uvođenje posebnog predmeta koji će isključivo biti bazirano na navedenu tematiku, a ne u sklopu određenog predmeta da se djelimično rade neke cjeline. Tek kad se formira predmet isključivo za zaštitu životne sredine, onda bi se tek tada shvatila važnost ove tematike. I nekako rekla bih, neizbježno, potaknuti nauku i uložiti više u istraživanja, jer se susrećemo s nedostatkom naučnih podataka što je glavni razlog manjka zaštićenih područja ili neadekvetnog upravljanja određenim područjem, manjak biomonitoringa i sličnih aktivnosti koje se uveliko primjenjuju i kotrolišu  u razvijenijim državama, ali naravno mnoge od njih i predstavljaju uslov za sam ulazak u EU. Bitno je ponovo napomenuti da se sve te promjene moraju lagano uvoditi u čitavoj BiH, a ne samo u nekim razvijenijim gradovima. Pored navedenih, naravno da postoji još mnogo aktivnosti koje bih predložila kako bismo zajedno krenulo u zeleniju budućnost i osigurali građanima kvalitetniji život.

O sličnim temama za Graciju je govorila i  prof. dr. Sanela Klarić, stručnjakinja iz oblasti arhitekture i zelenog stanovanja, te vas molimo da pročitate i ovaj tekst. Usto, pročitajte i ovaj važan tekst o aerozagađenju u kojem nam govori Dr. Zehra Dizdarević, specijalistkinja pulmologije i alergologije. 

Pročitaj još
Related

Weekend.15 otvorio najveći poznavalac svijeta tajnih službi i Mossada

"Weekend ima tu moć privlačenja ljudi već 15 godina,...

Otvorena izložba “Tri(o)logija” dizajnerske grupe Trio

Izložba "Tri(o)logija" će sarajevskoj publici predstaviti preko trideset originalnih...

Danas počinje jubilarni 15. Weekend Media Festival

Tako će do nedjelje, 25. septembra, omiljena istarska destinacija...