Snimio Armin Durgut
U Sarajevu se 25. juna održala Povorka ponosa s posebnim tematskim naglaskom na zbližavanje porodica sa queer članovima. Treći prajd koji se održava u Bosni i Hercegovini ispraćen je u podijeljenoj atmosferi – kao što je to bivalo i prethodne dvije godine. Ipak, nešto se pomalo, sporo, ali ipak mijenja. Povorka nije “paradiranje onim što treba ostaviti za četiri zida”, već pokušaj ukazivanja na probleme i nedostatke prava s kojima se suočavaju pripadnici LGBTI+ zajednice. A jedan od glavnih nedostataka jeste nepostojanje zakona o istospolnim zajednicama, onog na federalnom nivou. Odgovor na pitanje dokle se stiglo s procesima koji vode ka usvajanju zakona potražili smo od Darka Pandurevića, programskog koordinatora Sarajevskog otvorenog centra (SOC), koji je na zadatku posmatrača u interresornoj radnoj grupi. “Sa istospolnim zajednicama u BiH stojimo u mjestu od 2021., kada je Radna grupa završila svoj rad i pripremila mišljenje da je potrebno usvojiti jedan poseban zakon koji će regulisati pravni položaj istospolnih parova. Tapkamo u mjestu, Vlada ni na jednoj sjednici nije razmatrala to mišljenje, a imajući u vidu da smo u izbornoj godini, pesimističan sam da hoće. S druge strane, istospolni parovi sve više i više se obraćaju državi, ali i sudovima kako bi ostvarili prava koja im pripadaju iz njihove zajednice života. Pitanje ostaje da li ćemo sami imati dovoljno sluha i svijesti da to pitanje uredimo ili moramo čekati još jednu pljusku Ustavnog suda ili Evropskog suda za ljudska prava?”
S Pandurevićem se slaže i Nasiha Pozder, zastupnica Naše stranke u Parlamentu FBiH: “Stojimo u mjestu od proljeća 2021. Vrijeme prolazi, a broj parova koji traže od države pravno priznanje njihovih zajednica je sve veći. Osnivajući interresornu radnu grupu, vlast je, specijalno za organizacije civilnog društva, stvorila privid bavljenja temom zakonskog uređenja odnosa istospolnih zajednica”.
Povorka ponosa prošla u najboljem redu, ali ostaje tvrdnja organizatora da ona i jeste test svim institucijama, zastupnicima i zastupnicama te generalno društvu kada je u pitanju poštivanje ljudskih prava i života bez nasilja.