Narodno pozorište Sarajevo u sezoni obilježavanja stogodišnjice, publici je najavilo je mnogo premijera, a posebno su se izdvojili naslovi za koje vežemo početke svakog od umjetničkih sektora. U oktobru smo gledali premijerno izvođenje Nušićeve Protekcije u režiji Kokana Mladenovića, predstava za koju se veže zvanični početak rada Narodnog pozorišta Sarajevo – oktobar 1921. kada su izvođene samo dramske predstave.
U novembru 1946. premijerno uprizorenje na sceni Narodnog pozorišta Sarajevo doživljava prva operna predstava Prodana nevjesta autora Bedricha Smetane, tada u režiji Rudolfa Ertla, čime počinje zvanični rad stalne Opere u Narodnom pozorištu Sarajevo. Ovim operskim komadom krajem novembra prošle godine, Narodno pozorište Sarajevo proslavilo je i 75. godišnjicu Opere. Prodana nevjesta postavljena je na scenu Narodnog pozorišta zahvaljujući rediteljskom čitanju izvrsne splitske rediteljice Jelene Bosančić koja je okupila sjajnu umjetničku ekipu, a među njima i glumicu Sanelu Krsmanović – Bistrivoda, s kojom i vodimo razgovor pred sutrašnju izvedbu Prodane nevjeste.
Vrijedna i talentovana glumica mlađe generacije koja je odnedavno i članica ansambla Narodnog pozorišta Sarajevo, a povoda za razgovor više nego dovoljno, najprije o za sutra zakazanom novom igranju Prodane nevjeste.
Sanela, navikli ste na dramske predstave, je li neobično igrati u operi?
– Svakako da je na samom početku bilo neobično ali nas šestoro, kolegice i kolege glumci Mirna Jogunčić, Margarita Mladinić, Edis Bilić, Alen Konjicija, Nerman Mahmutović i Irhad Nazifović smo vrlo otvoreno ušli u proces, tako da smo se vrlo brzo navikli na maestra Josipa Šegu koji diriguje Orkestrom Sarajevske filharmonije kao i na korepetitorirce Aidu Mušanović i Anu Petrović i počeli smo uživati i kreirati.
Kakav je osjećaj igrati naslov za koji se veže početak rada sarajevske opere i tako doprinositi obilježavanju stogodišnjice rada i postojanja Narodnog pozorišta Sarajevo?
– Meni je to, na prvom mjestu, velika čast. U vrijeme kada je kultura u našoj državi vrlo zanemarena, Narodno pozorište Sarajevo tome prkosi radeći divne projekte i vraća kulturi mjesto koje i zaslužuje. Jubilej od stotinu godina nije malo. Nisu to tek godine iza nas. To su godine pune stvaralaštva, igre, radosti, društvenog angažmana. Treba to dostojno i proslaviti.
Vratimo se operi, šta je konkretno vaša uloga i koliko je bilo zahtjevno tokom mjeseci procesa i rada prilagoditi se nečemu sasvim novom?
– Glumačke uloge nisu raspisane u operi, razmaštane su kroz proces što ih čini dodatno zanimljivim ali i kompleksnim jer smo tražili dobra i tačna mjesta za nas, kao i radnje koje će svaku situaciju u predstavi pa i cijelu predstavu unaprijediti a ne ometati na bilo koji način.. Glumci, baletani, solisti, hor… svi smo mi ljudi teatra i to je ono što je najvažnije. Naravno da je proces stvaranja opere nama bio nov, no, suština ostaje ista. Priča, igra, maštanje, zanat.
Kako biste opisali saradnju s horom i solistima operę?
– Nisam imala doticaja baš sa svima ali ljudi sa kojima ja dijelim scenski prostor su vrhunski profesionalci koji su veoma brzo prihvatili našu energiju i prijedloge. Mogu reći da su probe bile pune umjetničkog duha i uvažavanja.
Za one koji nisu imali priliku pogledati operu Prodanu nevjesta – hoćete li možda kao glumica i zapjevati?
– Definitinvo ne. Tu nema iznenađenja. Možda nekom drugom prilikom.
Odnedavno ste i zvanično postali članica asnambla Drame NPS. Koliko Vam to znači? Kakve su impresije za sada? Kako protiču prvi angažmani?
– Mnogo mi znači jer je to ansambl koji mi je blizak i sa kojim sam uvijek voljela raditi. Trenutno sam u procesu sa rediteljicom Mirjanom Medojević koja postavlja tekst Benjamina Bajramovića Bordel Eden. Rad je intenzivan ali i zanimljiv, vjerujem da ćemo stvoriti predstavu koju će publika voljeti i rado gledati.
Radujemo se i toj premijeri, a dok čekamo juni neće faliti sjajnih naslova na repertoaru Narodnog pozorišta Sarajevo. Utorak je rezervisan za operu, zbog čega bi sarajevska publika trebala pogledati operu Prodana nevjesta?
– Zato što je osvježenje u svakom smislu. Zato što je ljudima potreban smijeh, radost. Sada, više nego ikada. Vidimo se u utorak!