Napisala Lejla Lojo-Karamehmedović
Snimio Nikola Blagojević / Spektroom
EMIR JUGO
Uživam u radu s djecom
Profesionalnu muzičku karijeru počeo je graditi kao 15-godišnjak. Član benda Letu štuke, Emir Jugo svoju je prvu gitaru dobio od mame, ali je dugo bio nezainteresiran za nju. Sve će se promijeniti kada je kao tinejdžer osnovao bend Apokalipsa te na festivalu “Nove nade, nove snage” 1991. godine osvojio čak tri prva mjesta. Na njegov muzički izražaj najviše je utjecala sestra, jer je slušao muziku koju je ona, kao starija, voljela: Beatlesi, Pink Floyd, Dylan, Hendrix, Deep Purple, a od domaćih Bijelo dugme i Azra… “Što se tiče mog sviračkog izražaja, on se mijenjao periodično”, govori Emir. “Dok si mlađi, pokušavaš zvučati kao neki tvoji uzori, na kraju iskoristiš nešto od svakog pomalo i napraviš svoj stil, odnosno zvuk.”
Kao tinejdžer pomjerao je vlastite granice, osvajavši muzičke festivale, a podjednak uspjeh doživjet će i kasnije kao član grupe Knock Out. Tokom bogate karijere profilirao se ne samo kao gitarista nego i kao aranžer, autor i producent, a sarađivao je s mnogim bendovima kako u našoj zemlji tako i van nje. Autor je muzike za dokumentarce, animirane filmove, TV džinglove, reklame i slično.
Iako važi za jednog od najboljih gitarista u BiH, Emir kaže kako mu je žao što se muzikom nije bavio u nekom uređenijem sistemu, gdje se njegova profesija puno više cijeni i gdje muzičari mogu biti u potpunosti posvećeni svom radu i kreativnosti. Poput njegovih kolega, i on nesebično dijeli svoje znanje te drži individualne časove gitare u Rockschool BiH, u sklopu sarajevske iMTM akademije, po popularnom londonskom programu za učenje sviranja gitare. “Moram priznati da je zainteresovanost veoma velika i svakodnevno uživam u radu s djecom, a i odraslima koji žele usavršiti svoje sviranje. Ipak, uspjeh najviše zavisi od volje i truda učenika.”
U posljednje vrijeme zauzet je nastupima s bendom Letu štuke, kao i radom u studiju za druge izvođače. Ipak, kaže da digitalna tehnologija dosta toga olakšava, pa uspijeva na vrijeme završiti sve svoje obaveze.
HAMDIJA SALIHBEGOVIĆ
Gitara kao katalizator osjećaja
Hamdija Salihbegović, jedan od naših najuspješnijih gitarista, tekstopisac i lider grupe Konvoj, period pandemije iskoristio je kako bi se više posvetio autorskom stvaralaštvu. Na svom YouTube kanalu objavio je instrumentalnu kompoziciju Beyond The Limit, te tako nastavio uspješan niz koji će, nada se, rezultirati i njegovim prvim albumom instrumentalnih kompozicija. Ovome treba dodati i pjesmu Kuvet, koju je u oktobru prošle godine realizirao sa još jednim gitaristom – Murisom Varajićem.
“Te instrumentale za mene imaju posebnu vrijednost. Konačno sam našao vremena da uradim nešto što sam odavno želio. Polako, ali sigurno radim na svom prvom instrumentalnom albumu. Neka ostane negdje zabilježena i ta strana moga stvaralaštva. Zahvalan sam i sretan što svoje kreacije mogu podijeliti s prijateljima koji su vrhunski muzičari, iako će biti nekih instrumentala koje ću odraditi sam”, govori Hamo. Gitaru je počeo svirati još kao 11-godišnjak. Međutim, ona nije bila njegov prvi muzički instrument, iako će kasnije okupirati najveći dio njegovog života. Naime, ekipa koja će činiti prvu postavu Konvoja, među kojima je i Hamo, svoje je prve muzičke korake započela u Kulturno-umjetničkom društvu “Zijo Dizdarević”, u sarajevskom naselju Kovači, i tamo su mu najprije dali da svira doboš i udaraljke, da bi ga ubrzo prebacili na gitaru, jer je, kako su mu objasnili, imao previše sluha kojeg je trebalo iskoristiti. “Tako je sve počelo”, kaže Hamo, “a onda je gitara postala katalizator mojih osjećaja, nada, stremljenja i snova uopšte.”
Svoje bogato znanje, potkrijepljeno iskustvom, Hamo godinama uspješno prenosi novim generacijama u pop-rock školi gitare. O tome koliko su talentirani mladi, Hamo kaže: “Talenata uvijek ima, ali to nije presudno za realizaciju potencijala. Osim radnih navika bitne su i okolnosti. Znamo da mladima nije lako, jer nemaju puno mjesta ni muzičkih festivala gdje se mogu predstaviti. Međutim, ono što probija sve barijere je dobra pjesma, koja nekada jednostavno nađe svoj put. Generalno mi je žao što nemamo više bendova; čak u ratu je njihov broj bio puno veći nego danas. Današnjoj omladini prividno je cijeli svijet na dlanu. To kažem jer se sve čini nadohvat ruke i da se uz malo napora mogu postići čuda. Na tom tržištu konkurencija je mnogo veća i morate se izdvajati od drugih da biste privukli pažnju. Sve je, naravno, moguće, ali uspijevaju najuporniji, uz mnogo rada i odricanja.”
Ovih dana ima pune ruke posla: nedavno je objavljen duet Almasa Smajlovića i Bože Vreće Ne želim odustati za koji je pisao tekst, i kako kaže, to neće biti jedina saradnja s Almasom: “Ispostavilo se da smo dobar tandem, pa će se na Almasovom albumu naći još mojih pjesama.”
A za Dan grada Sarajeva, svom je rodnom gradu posvetio intrumentalu Winter Nights. “Ponosan sam jer je svaka instrumentala do sada dobila i vizuelni identitet, zahvaljujući prvenstveno Ervinu Goluboviću, koji je autor četiri od pet spotova.”
Hamo najavljuje i novi singl Konvoja, te počinje s komponovanjem muzike za novu predstavu sarajevskog Pozorišta mladih. I naravno, nastavlja sa svakodnevnim grupnim i privatnim instrukcijama gitare.
MEJDI SULEJMANI
Muzika bez kalkulacija
Nakon duge pauze uzrokovane pandemijom, muzičari se konačno vraćaju onome u čemu najviše uživaju – svirkama uživo. Mejdiju Sulejmaniju, 31-godišnjem gitaristi rodom iz Brčkog, ova bi godina trebala biti veoma plodonosna, jer sve do njenog kraja ima rezervirane nastupe i svirke, kako u klubovima tako i s drugim muzičarima. No, ono što je sebi zadao kao najvažniji cilj jeste da završi prvi autorski album. Do sada je snimio četiri kompozicije, a posljednja u nizu je Usnuli grad, koju je objavio krajem februara.
“Pjesma donosi osjećaj koji u nama budi grad noću, kada sve utihne, kada se automobili zaustave i prodavnice zaključaju. Kako sam po prirodi introvert, volim šetati okupiran mislima, i tako mi je došla ideja da pokušam preslikati grad noću u jednu kompoziciju. Komentari su bolji nego što sam očekivao i veoma sam sretan. Ja radim muziku bez kalkulacija, sviram ono što volim i ne patim od toga hoće li se svidjeti kolegama gitaristima. Sviram ono što želim”, govori Mejdi. Muzika je oduvijek bila dio njegovog odrastanja i sazrijevanja. Mejdijeva je porodica, kaže, voljela lijepu pjesmu generacijama unazad, gajila je umjetnost i svirala neki instrument barem iz hobija, dok se njegov otac i danas ozbiljno bavi muzikom. “Kada si okružen muzikom valjda to dođe po nekom automatizmu. U trećem razredu osnovne škole imao sam prvi nastup s gitarom; tada sam znao tri akorda i vrtio ih bez nekog smisla. Nakon toga sam pokazivao neku vrstu revolta prema gitari, ali je trajalo kratko. U šestom razredu ponovo uzimam gitaru u ruke i počinjem da vježbam svaki dan.”
Bila je to gitara njegovog oca Suada, koji je cijeli život posvetio muzici. Upravo je on bio najveća podrška Mejdiju te njegovom mlađem bratu Fatmiru na njihovom muzičkom putu. Odrastao je, veli, gledajući očevu gitaru koja je uvijek bila nadohvat ruke. Sve je naučio sam i uz pomoć oca, jer u vrijeme kada je želio upisati muzičku školu, ona u Brčkom nije postojala. To ga nije obeshrabrilo.
“Posvetio sam život muzici i osjećam je u svakom koraku. Vježbao sam i po dvanaest sati dnevno da bih postigao svoj cilj. Ne mogu zamisliti dan bez muzike. Nadam se da ću uskoro naučiti da čitam note. To je jedino što bih volio izvući iz formalnog nuzičkog obrazovanja. Mislim da mnogi mladi zaglave u rutinu čitanja i sviranja, te ne prepoznaju pravu čar muzike i improvizacije. Neki od njih ne znaju da se ponašaju adekvatno u muzičkom kolektivu, te isijavaju posebnu vrstu nadobudnosti, koju baš i ne simpatišem. Meni samoukom je ovako dobro. Osjećam se lijepo dok sviram, a to je najvažnije od svega.”
“Želim da snimam muziku koju volim i kojom ću ljudima pokloniti dio svog toka svijesti, a sudeći po super komentarima, vidim da su ljudi željni tonova koji imaju smisao. Mlađa raja gitarista mi piše kako djelujem na njih inspirirajuće, a stariji mi pišu da nakon slušanja moje muzike ponovo imaju želju da više vježbaju.”
