Nedavno objavljeno

Emocionalna glad

Jedan od razloga zbog kojih jedemo jeste i popunjavanje emocionalnih praznina – hranimo svoje emocije. “Emocionalna glad” je termin kojim stručnjaci definiraju prehrambenu naviku osoba koje miješaju emocije sa uzimanjem hrane i koje hranu koriste kako bi se oduprijeli svakodnevnim emocijama. I one osobe koje nemaju problema sa tjelesnom težinom rijetko jedu samo da bi zadovoljile biološku glad i nahranile se

Na osnovu mnogobrojnih istraživanja zaključeno je da se nepravilne prehrambene navike stvaraju u najranijem djetinjstvu. Veoma je važna uloga majke koja treba znati kada je dijete zaista gladno i ponuditi mu hranu, a ne tumačiti svaki plač kao traženje hrane. Ukoliko se to ne dogodi, dijete će odrastati a neće biti u stanju prepoznati stvarni osjećaj gladi i neće znati razlikovati taj osjećaj od drugih. Tako će u odraslom dobu pogrešno tumačiti nemir, napetost i ljutnju, te previše jesti. 

Emocionalna glad uključuje različite prehrambene navike i različite motivacije i emocije koje prate potrebu za uzimanjem hrane, najčešće u velikim količinama. Radi se o suočavanju sa dosadom, nemirom, ljutnjom ili depresijom. Već je dokazana veza između hrane i osjećaja, što ne znači da emocionalna glad apsolutno zavisi od ozbiljnih psiholoških problema ili unutrašnjih konflikata; ustvari, i emocije svakodnevnog života mogu stimulirati pretjerano uzimanje hrane, ponekad i na kompulzivan način. 

Kako postoje uzroci biološkog, psihološkog i kulturalnog porijekla, kada je u pitanju ova posebna vrsta gladi, tako postoje i različiti tipovi osoba koje pogađa.

 

Tuga Osoba je tužna i nastoji svoju tugu pobijediti hranom. Tuga obično potiče od realistične analize nekog neugodnog događaja, gubitka ili razočarenja i može se smatrati fiziološkim odgovorom organizma na konkretan događaj. Ne radi se, naravno, o osjećaju zadovoljstva, ali on čak može biti koristan u shvatanju dubljeg značenja života i osoba se nakon izvjesnog vremena vraća u normalno stanje. Ne treba nikada miješati tugu sa depresijom, koja nastaje zbog iskrivljenog mišljenja o događaju vezanom za gubitak. Situacije se ocjenjuju na iracionalan i katastrofičan način, uz pojavu brojnih sporednih osjećaja, kao što su tuga, slabljenje samopouzdanja, pesimističan pogled na budućnost, nedostatak energije i seksualne želje, promjena apetita i težine. 

Kako bi se pomoglo tim osobama, prvi korak je identificiranje i modificiranje njihovog iracionalnog razmišljanja, bazirano na činjenici da osjećaji neke osobe nisu određeni dešavanjima, nego najprije njenim razmišljanjem o tom događaju. Sljedeće je podsticanje na kontinuiranu fizičku aktivnost, jer se tako poboljšava raspoloženje i onda kada se osoba krije iza izjava “nisam sportski tip” ili “prenaporno mi je”. Napredak se postiže i energičnom šetnjom i aktivnijim načinom života, ne mora se raditi o iscrpljujućem sportu.

Nemir Tipična je uzročno-posljedična veza osjećaja nemira i hrane, posebno ako je u korelaciji sa strahom ili brigom pred budućim neugodnim ili opasnim događajem. Nemir, tj. generaliziran osjećaj koji predstavlja opasnost, ne treba miješati sa strahom koji nastaje usljed specifičnog, trenutnog i fizičkog osjećaja. Nemirna osoba nastoji hranom ublažiti pojave znojenja, uzbuđenosti i napetosti. Kako bi se otklonilo ovakvo stanje potrebno je, prije svega, identificirati osjećaje, misli i situacije koji kreiraju nemir, te o njima razgovarati i modificirati ih na racionalan način.

Dosada Vjerovatno najčešći i najuobičajeniji uzrok emocionalne gladi i povezanosti osjećaja sa ishranom jeste upravo dosada. Za neke osobe hrana je jedini legitimni način za prekid neke dosadne aktivnosti. Jedan primjer može biti pauza tokom radnog vremena, jer je prihvatljiva, dok ne bi bilo uredu prekinuti posao zbog čitanja novina ili šetnje. Domaćica koja ima slobodnog vremena i ne zna šta da radi, najčešće počinje kuhati i jesti. Dosada nije povezana sa evidentnim simptomima, ali je veoma teško prepoznati problem. Analiziranje, zapisivanje pojedene hrane i verificiranje onih momenata tokom dana u kojima se gubi kontrola, jedini su prihvatljivi instrumenti za povezivanje hrane sa situacijama u kojima nema ničeg zanimljivog za uraditi. Korisno bi bilo napraviti plan ugodnih aktivnosti, ne pretjerano zahtjevnih a, kada to nije moguće, naći načina za izvođenje onih dosadnih na mjestu na kojem nema hrane.

 

Samoća Hrana se koristi kao zamjena za nešto što nedostaje, kao što su prijatelj, partner ili neko s kim bismo podijelili život. Rast tjelesne težine, nažalost, pogoršava ovakvu situaciju jer rastu i poteškoće u uspostavljanju odgovarajućeg odnosa sa okolinom. Razlikujemo dva tipa samoće: prvi je uzrokovan nedostatkom kontakata sa drugima, te je kod tih osoba potrebno stimulirati društvene odnose kako bi bile sposobne prevazići eventualne negativne misli o sposobnosti uspostavljanja relacija sa drugima, kao pesimistično razmišljanje o budućim odnosima. Drugi tip samoće karakteriziraju trenutni međuljudski odnosi – ekstremno površni, pa su osobe u strahu da sa nekim podijele ono što osjećaju kako ne bi doživjele osuđivanje, a kasnije i odbacivanje. Takve osobe moraju znati da prepoznaju jedan ili dva stvarna prijatelja, bolje ih upoznati, ni od koga ne očekujući savršenstvo. Takav proces, naravno, zahtijeva određeno vrijeme, te se neophodno podsjećati da se velika prijateljstva sastoje i od obaveza, brojnih uspona i padova, te da prevazilaženje eventualnih nerazumijevanja pomaže stvaranju stabilnog i dugotrajnog prijateljstva.

 

Ljutnja Prejedanje može biti uzrokovano i ljutnjom u obliku neraspoloženja, ljubomore, ogorčenosti ili frustracije. Takvi osjećaji nastaju usljed činjenice da ne uspijevamo dobiti ono što želimo, tako posežemo za hranom kako bismo se ispraznili i rasteretili. Prejedanje je način podnošenja represivne ljutnje, što je doživljeni osjećaj koji nije otvoreno ispoljen. Često se dešava da zbog ljutnje osjećamo bolove u želucu ili u mišićima. Potrebno je naučiti upravljati ljutnjom, za šta postoje različiti načini: izraziti je i eliminirati negativne osjećaje, raditi na iracionalnim osjećajima nastalim usljed ljutnje. Ponekad je pretjerano unošenje hrane način izražavanja ljutnje, a ne način njenog ublažavanja: žene, ljutite zbog partnerovih negativnih komentara o njihovom izgledu, jedu pred njegovim očima, izražavajući mu tako svoje nepoštovanje. Takvim ponašanjem škode samo sebi, nikom drugom. Potrebno je shvatiti da je korektan način ishrane važan samo nama, a ne kako bismo udovoljili željama drugih. 

Ushićenost Postoje osobe kojima je nezamislivo proslaviti neki važan i radostan događaj – bez hrane. U našoj kulturi hrana uvijek igra glavnu ulogu u skoro svim društvenim odnosima, tako da je osobama koje je koriste kako bi uljepšale vlastiti društveni život veoma teško učestvovati na događajima bez ogromnih količina hrane i pića. Osoba koja ima takav problem mora shvatiti da se društvena dešavanja upriličavaju za susrete sa ljudima, a ne samo kako bi se jelo, te kako postoje malokalorične namirnice pogodne u ovakvim prilikama.

Dijeta i emocionalna glad 

Želite li izgubiti na težini, potrebno je naučiti razlikovati biološku glad od one uzrokovane različitim emocijama. Kako biste shvatili razliku, moglo bi biti korisno odrediti može li se vlastitim prehrambenim navikama pridružiti neki od navedenih osjećaja, svakodnevno zapisujući vlastito emotivno stanje i fizički osjećaj koji ga prati dok jedemo. Tako će biti moguće razlikovati stvaran osjećaj gladi od želje za hranom stimulirane različitim senzacijama, ali nikako biološkim apetitom. Kada naučimo razlikovati ta dva osjećaja, lakše ćemo naučiti zadovoljiti samo biološku glad. Korisno je uz dijetu provoditi i kontinuiranu fizičku aktivnost, koja sem dobrog raspoloženja – ublažava glad usljed različitih osjećaja, učestvuje i u reduciranju biološke gladi.

Razlike između emocionalne i obične, fizičke gladi 

  • emocionalna glad nastupa iznenada, fizička postupno 
  • kada jedemo zbog emocija obično se javlja želja za samo određenom vrstom hrane, npr. pizzom ili sladoledom, dok kad smo uistinu, fizički gladni ta je vrsta izbirljivosti obično sporedna 
  • emocionalnu glad moramo zadovoljiti odmah sa željenom vrstom hrane, fizička može čekati 
  • ako jedemo da popunimo emocionalnu prazninu, i kad smo siti obično nastavljamo jesti, kad jedemo zato jer smo gladni vjerovatnije je da ćemo prestati kad postanemo siti 
  • emocionalnu glad često prati osjećaj krivnje, dok fizičku glad ne. 

Kako se nositi s emocijama bez unosa hrane

* Treba priznati da problem postoji i pokušati shvatiti što kod vas provocira takvo ponašanje. 

  • Napravite listu vama ugodnih aktivnosti. Kada osjetite potrebu za jelom, a niste gladni, možete odgoditi želju za hranom izvršavajući neku od aktivnosti s liste. Listu nosite uvijek sa sobom. 
  • Probajte nazvati prijatelja, odigrati partiju karata, očistiti sobu, otići u šetnju ili neku drugu produktivnu aktivnost koja će vam skrenuti misli s hrane. 
  • Ukoliko se nikako ne možete oduprijeti potrebi za hranom, ostavite se nezdrave i jedite zdravu hranu. 
  • Ako vam ni to ne polazi za rukom, pokušajte podijeliti hranu u manje porcije. I samo jedna porcija sladoleda može vas zadovoljiti. Nije neophodno pojesti cijelu kutiju sladoleda ili vrećicu čipsa. 
- Advertisement -

Latest Posts

Raport

spot_img
spot_img