Tkanje i vezenje kao dio jedinstvene i autentične historije i kulture područja planine Manjače Aleksandri Ivanković se urezalo u pamćenje još kao djevojčici.
Istraživanje umjetnosti i kulture, putovanja i upoznavanje bogatstava različitih kultura zapada i istoka ovu 34-godišnju arhitekticu i dizajnericu inspirisalo je da svoju kreativnost i znanje pretvori u Imaginarium studio koji nudi moderne odjevne predmete, nakit, modne dodatke i igračke.
Vođena snažnim osjećajem da svoje kreativne hobije treba da pretvori u posao i da svoju energiju fokusira na pokretanje brenda, u julu 2017. godine pokrenula je mali biznis. U proteklih pet godina suočila se sa brojnim rizicima, usponima i padovima, i pronašla podršku koja joj je pomogla da opstane i usmjeri svoje ideje.
Trenutno kao učesnica projekta BizUp, koji provode Fondacija 787 i UN Women, a finansira vlada Ujedinjenog Kraljevstva, radi na promociji brenda i na širenju tehnika oslikavanja dizajna na odjevnim predmetima u kojima spaja tradicionalne etno elemente područja Zmijanja s Manjače i jedinstven i moderan izgled.
„Mora se dati važnost naslijeđu. Mene interesuju naslijeđe i generalno bilo sve što ima veze sa istorijom i tradicionalnom ornamentikom“, kaže Aleksandra.
Zmijanje je oblast u sjeverozapadnoj Bosni, smješteno između Banje Luke, Mrkonjić Grada, Sanskog Mosta i Ključa, koje je postojalo kao administrativno-teritorijalna jedinica do kraja 13. stoljeća a kasnije mijenjalo svoje granice i definicije. Kultura i tradicija Zmijanja su prenošene generacijama i prisutni su i danas kod pravoslavnog stanovništva tog kraja. Prepoznatljivi Zmijanjski vez od 2014. godine je uvršten na UNESCO-vu listu nematerijalne baštine.
Zmijanjski vez
Kao diplomirana arhitektica, Aleksandra je nekoliko godina radila u arhitektonskom birou u Banjoj Luci, i kao konstruktorica namještaja i dizajnerica svjetla. Budući da je 2011. godine provela tri mjeseca radeći kao asistentica na studijima arhitekture na Tajlandu, ljudi i kultura te daleke istočne zemlje ukazali su joj na bogatstvo koje nosi u sebi i na specifičnost kulturne baštine kojoj se trebalo vratiti u tradiciji sopstvene porodice. Po povratku kući, ova Banjalučanka je počela tražiti način da uradi ono što je vidjela da njene tajlandske kolege rade – daju svojoj specifičnoj kulturi savremeno lice. Iz interesovanja i hobija je počela sa digitalizacijom šema za Zmijanjski vez.
Kasnije, kada je pokrenula Imaginarium kroz program mentoringa sa Japanskom razvojnom agencijom, sarađivala je sa poslovnim savjetnicima i dizajnerima koji su joj pomogli da se fokusira.
„Ja sam jako široko krenula sa djelatnošću. Sve što sam dotad radila, krenula sam raditi odjednom: keramika, namještaj, odjeća, igračke, svašta. I onda, kako sam tad počinjala raditi digitalizaciju Zmijanjskog veza, oni su mi rekli: ‘Pa što ne radite ovo?’ Tada sam počela raditi prve odjevne predmete sa savremenim izrazom.“
Uvidjevši veliku vrijednost i potencijal da njen dizajn u kombinaciji sa tradicionalnim ornamentima može globalno da predstavi, Aleksandra je počela da radi na danas prepoznatljivom bh. brendu.
Izradila je drveni pečat koji ostavlja trag u obliku Zmijanjskog veza. Utiskivanjem na platno Aleksandra kreira jedinstveni izgled odjevnih komada, poput haljina prilagodljive širine ili elegantnih ogrtača i košulja.
Finansiranje malog biznisa
Prije dvije godine, uslijed nedostatka finansija, bila je pred izborom da zatvori firmu ili da pronađe novac. Budući da nije naišla na banku koja bi odobrila kredit na osnovu njenog malog biznisa, bila je prisiljena da se zaduži kod mikrokreditne organizacije po ekstremno visokoj kamatnoj stopi. Prihvatila je i tu opciju.
„Nisam mogla dobiti kredit, jer nisam imala prikaz prihoda. Onda sam digla mikrokredit po kamati od 27 posto. Pola godine je bilo veoma stresno – nabavka materijala, plate radnika, najviše oko nabavke opreme. Tada sam nabavila računar, 3D štampač, šivaću mašinu, alate poput lutke i veće količine sirovog materijala“, objašnjava ona i dodaje kako joj je velika podrška bio projekt Challenge to Change koji je finansirala Švedska, kroz koji joj je refundirano više od trećine uloženih sredstava.
Prisjećajući se izazova vezanih za nemogućnost dobijanja kredita, Aleksandra kaže kako njena djelatnost nije bila prepoznata, ali i kako je osjećala da nema dovoljno razumijevanja i zbog toga što je preduzetnica.
„Ogroman je problem što sam žena. Zvuči isprano, ali pola ljudi neće da priča s tobom, a oni koji hoće da pričaju, obično nisu oni koji odlučuju.“
Važnost mentorstva
Imala je sreću, smatra Aleksandra, da su kupci većinom naručivali po preporuci, a posao je naročito dobro krenuo tokom pandemije kada je porasla internet kupovina i prodaja. Kroz projekt BizUp ona sa mentorima trenutno radi i na promociji svoje firme i svog brenda u digitalnim medijima.
„Mentori su bitni jer praktično s tobom prolaze sve što treba. Meni je, naprimjer, slaba tačka marketing i promocija. Moj mentor sa mnom prođe sve, od tekstova, do toga kako da ga ubacim Facebook manager“, priča ona i dodaje: „Jako je bitan rad jedan na jedan, u kontinuitetu, na konkretnoj stvari, i praktično. Super je i što se može komunicirati sa drugim mentorima ako prepoznaš da imaš problem oko nečega“.
„Trebao mi je neko da mi kaže ‘Ovo su ti slabe tačke, fokusiraj se, uradi to i to’, da mi da alate, da mi pokaže korake. Ja imam problem da kad nešto ne znam, ili kad naiđem na neki problem, krenem sa svih strana masovno da crpim informacije. Onda se to sve pomiješa u glavi i onda ne možeš prepoznati šumu od granja. Super je što su ljudi u BizUpu stručni i što mogu da vide neke stvari koje ti možda ne vidiš, a finansijska pomoć je taman tolika da možeš da prebrodiš krizu“, opisuje Aleksandra projekt čiji je fokus ekonomsko osnaživanje žena.
Kroz BizUp je nabavila alate za sito štampu, što će joj omogućiti da razvija dizajn. Iako već skoro pet godina radi sama, a zadnjih mjeseci i od kuće, Aleksandra kaže da je uz četvero male djece izazov još veći jer je potrebna dodatna pažnja kako oni u igri ne bi oborili pribor, alate i boje. Zbog toga zajedno sa još nekoliko banjalučkih kreativaca razgovara o pokretanju co-working ureda u poslovnom prostoru njenih roditelja. Koristi od takvog rada u kreativnom okruženju su međusobna podrška i pozitivna energija koja se kreira. O bliskoj saradnji razgovara i sa udruženjem žena koje vezu Zmijanjski vez i o mogućnostima da se on prikaže na savremen način.
Ovaj članak je nastao u okviru projekta „Ekonomsko osnaživanje žena u Bosni i Hercegovini – izgradnja boljeg“ kojeg provodi UN Women u BiH uz finansijsku podršku vlade Ujedinjenog Kraljevstva.
