Razgovarala Mersiha Drinjaković
Ukrajinska kriza, ustavne reforme, blokada institucija, gubitak radnih mjesta, odlazak mladih… Sve su to teme koje dominiraju medijima, i treba se njima baviti, ali nikako ne smetnuti s uma da i drugi problemi moraju biti na dnevnom redu. Zagađenost zraka u Sarajevu, ali i drugim bh. gradovima, i dalje je u zoni alarmantnih vrijednosti. Znamo da je štetno, znamo da dišemo otrovni zrak, šta poduzeti?
JOHANNA STRÖMQUIST
Koliko je pandemija uticala na problem zagađenog zraka u Sarajevu, ali i u cijeloj BiH? O zagađenju smo vas pitali i prije dvije godine.
– Sjećam se da sam rekla da bih ja zabranila sve vrste grijanja koje zagađuju okoliš. A napravili smo nešto bolje! U saradnji s Vladom Kantona Sarajevo i UNDP-jem, od ovog ljeta pomažemo u Sarajevu tako da oni koji to sami sebi ne mogu priuštiti, svoje stare zagađujuće peći za grijanje domova zamijene novim, ekološki prihvatljivijim pećima. Umjesto zabrane, olakšavamo ljudima da učine pravu stvar i doprinosimo boljem zraku za sve. S obzirom na to da ljudi gube posao zbog pandemije, a cijene struje i hrane rastu, razumijem da nije uvijek lako shvatiti da je problem poput zagađenja zraka važan. Ali kada razmislite o tome da svake godine u ovoj zemlji oko 3.400 ljudi prerano umre zbog bolesti uzrokovanih zagađenjem zraka, onda biste mogli početi razmišljati drugačije. Želimo pokazati da svi mi možemo doprinijeti promjeni, a to ne mora koštati mnogo.
Napravljeni su pomaci, ali čini se da nije dovoljno razvijena svijest građana. Šta trebamo činiti?
– U pravu ste, a i ova kampanja je poziv na akciju. Kampanja je jedan pokušaj da se potaknu svi da učine ono što mogu i tako daju svoj doprinos. Svi možemo napraviti razliku podizanjem svijesti i birajući drugačije u svakodnevnom životu. To uključuje odluke o tome kako ćemo grijati domove, hoćemo li se voziti automobilom ili ćemo pješačiti, koristiti javni prevoz ili voziti bicikl. To uključuje gašenje svjetla kad ga ne koristimo kako bismo smanjili potrošnju električne energije, recikliranje i ponovnu upotrebu stvari kada je to moguće. Kao građani možemo zahtijevati promjenu od vlasti. U Švedskoj je veliki dio napretka u području zaštite okoliša učinjen zahvaljujući pokretima i angažmanu ljudi u organizacijama civilnog društva, pa su političke stranke preuzele njihove ideje i pretvorile ih u stvarnost.
Mislite li da angažman medija, njihov pozitivan pritisak, može napraviti razliku?
– Uvjerena sam da veliku razliku čini angažman medija na izvještavanju o ovoj temi i širenju znanja i svijesti. Mediji također mogu odigrati važnu ulogu u objavljivanju priča o dobrim primjerima onoga što se može učiniti kako bi se potakli donositelji odluka u javnom i privatnom sektoru, kao i civilno društvo i pojedinci.
U kojoj mjeri su švedska rješenja primjenjiva kod nas?
– Željela bih da se više pažnje usmjeri na izgradnju “pametnih gradova” koji pojedincima olakšavaju donošenje održivih odluka. To uključuje ulaganja u biciklističke staze, javni prevoz koji ne zagađuje okoliš, pješačke zone bez automobila, kao i moderan sistem grijanja i upravljanja otpadom. Na primjer, u Švedskoj otpad pretvaramo u energiju. Kroz državnu strategiju recikliranja transformisali smo skupo opterećenje upravljanja otpadom u profit. Samo jedan posto našeg otpada završi na odlagalištima, ostatak se ili reciklira ili pretvara u energiju za zagrijavanje milion domova. Sada uvozimo otpad kako bismo održali ovaj sistem. To bi i ovdje bilo moguće uz prava ulaganja, a mi bismo rado podijelili znanja i rješenja.
Ambasada i vi lično ste veoma uključeni u projekte koji doprinose čišćem zraku. Šta ste dosad učinili po tom pitanju?
– Učinili smo da 230 javnih zgrada, škola, bolnica, muzeja te vladinih zgrada postanu energetski efikasne i pomogli u ugradnji 13 LED sistema ulične rasvjete u cijeloj zemlji, zajedno s lokalnim partnerima i UNDP-jem. Javne zgrade u ovoj zemlji troše tri puta više energije od prosjeka EU-a. Time što smo učinili da ove zgrade postanu energetski efikasne, smanjene su emisije i računi za energiju u javnom sektoru. Počeli smo subvencionirati zamjenu peći modernim, ekološki prihvatljivijim sistemima grijanja u najzagađenijim područjima Sarajeva za one koji to sami ne mogu priuštiti. Pomažemo lokalnim vlastima da ojačaju kapacitete za prikupljanje i upravljanje podacima o kvaliteti zraka, podržavajući razvoj regulatornih okvira i obučavajući domaće stručnjake. Radimo sa civilnim društvom na podizanju svijesti i uključivanju mladih ljudi i medija. Podržavamo razvoj strategije zaštite okoliša s akcionim planom za cijelu državu, a jedno poglavlje strategije je o tome šta je potrebno učiniti u pogledu kvalitete zraka. Nastavit ćemo sa svim ovim aktivnostima i raditi s drugima kako bismo angažovali što više ljudi. Uspjet ćemo samo ako svi zajedno radimo.
AIDA ŠLJAMO-DAGUDA
Šta je inspirisalo vas i vaše kolege u CPCD-u da napišete projekat “Misli o prirodi!”?
– Nekoliko godina prije projekta smo razmišljali o tome kako su prirodni resursi naše zemlje veliko blago, kojim se ne upravlja kako bi trebalo. Usto, s terena smo dobijali brojne inicijative i molbe za pomoć u očuvanju pojedinih prirodnih predjela. BiH ima izuzetnu privilegiju da ima puno lijepih i pretežno čistih rijeka, planine sa šumama i biodiverzitet, na kojima nam druge zemlje mogu pozavidjeti. Međutim, razni su akteri, kao i moćni lobiji, prisutni na terenu, pa se naša prirodna bogatstva uništavaju zarad uglavnom finansijskih interesa pojedinaca ili interesnih grupa. Nažalost, civilno društvo u BiH nema toliku snagu da može odgovoriti na sve ove izazove. Zato smo osmislili inicijativu “Misli o prirodi!”, koja kombinuje različite vrste podrške ekološkim udruženjima, umrežavanje organizacija i građana, i naročito rad s djecom i mladima. Vjerujemo da svi moramo uraditi sve što možemo za očuvanje prirodne baštine u našoj zemlji, jer naša zemlja ne pripada samo nama, već i budućim generacijama.
Projekat uključuje puno različitih grupa, udruženja, medije, kompanije, neformalne grupe građana i građanki, vlasti. Šta su konkretni rezultati?
– Ovo je jedan od najljepših, ali i najproduktivnijih projekata koje je CPCD implementirao, jer smo u svakoj od njegovih komponenti ostvarili zavidne rezultate. Uspostavljena je neformalna mreža od devet ekoloških HUB-ova, odnosno devet ekoloških organizacija koje djeluju na širokom geografskom području. Mreža ovih devet organizacija je riješila više od 100 lokalnih problema u širim regijama Sarajeva, Zenice, Širokog Brijega, Mostara, Laktaša, Maglaja, Banjaluke, Mrkonjić Grada i Blagaja. Nekima se ovi problemi čine kao mali ili jednostavni za riješiti, ali su za ljude u lokalnim zajednicama o kojima vodimo računa donijeli bolji standard života. Dodijelili smo više od 40 grantova za zagovaračke inicijative i direktno doprinijeli zaštiti kanjona rijeke Cvrcke, urađena je i studija biodiverziteta kada je u pitanju zaštita područja Matinski Vis, čime se direktno zalažemo za nova zaštićena područja i održivo upravljanje prirodom. Spomenula bih radove na zaštiti pećine Megara, gdje je urađeno deminiranje pećine te su se stekli uvjeti za njenu zaštitu. Aktivno radimo na tome da Peći Mlini budu sastavni dio budućeg spomenika prirode te su punu podršku ovom projektu dali akteri u Grudama, ali i predstavnici restorana, škola te udruženja i medija. Također, podržali smo i aktivnosti na realizaciji inicijativa koje se odnose na pitanje ugroženosti rijeka, inicijativa za zaštitu područja prirode Bijambare ili uvođenje moratorija na izgradnju malih hidroelektrana itd.
Imali ste zanimljivu kampanju, usmjerenu na sadnju.
– Naša kampanja “Ja sadim, a ti?”, koju realizujemo s partnerima iz Eko HUB-a Mostar – UG “Nešto više”, namijenjena je osobama koje nemaju ozbiljnog iskustva u proizvodnji hrane i nemaju već organizovan jestivi vrt da, uz podršku, steknu praktične vještine efektnog uzgoja hrane na malim prostorima. Kampanja je bila odgovor na pandemiju, a danas je “Ja sadim, a ti?” toliko popularna da smo i mi iznenađeni. Trenutno je oko 10.000 članova i članica uključeno u aktivnosti i edukacije koje organizujemo, a podržali smo 150 porodica konkretnim materijalom za sadnju.
Šta su naučene lekcije? Šta biste drugačije uradili?
– Najteže nam je bilo balansirati između održivih i svrsishodnih inicijativa koje su zahtjevnije, daju dugoročan rezultat, ali zahtijevaju posvećenost, kompetencije i mnogo truda, a rezultati najčešće u prvih nekoliko mjeseci, pa i godinu dana, nisu vidljivi. U takve aktivnosti je teško uključiti lokalno stanovništvo, pa su akcije čišćenja, uređenja i sadnje često način da privučemo ljude, da razmijenimo ideje i dobijemo priliku da pokažemo koliko je važno djelovati lokalno, ali sa idejom održivog, dugoročnog djelovanja usmjerenog na promjene propisa, praksi, odredbi i načina rada onih koji snose odgovornost u tom procesu. Raditi sa mladima je zahtjevno, ali kombinovali smo zanimljive i zabavne eko-kampove i kreativne sadržaje. U tome nam je pomogla i saradnja s bendom Helem Nejse – “Eco Reggae Session”, u okviru “Misli o prirodi!”, koja je rezultirala s tri pjesme koje su na YouTubeu poslušane više od 200.000 puta.
Koliko ste i sami, kao nevladina organizacija, ekološki osviješteni? Kako se odnosite prema prirodi?
– Svih 30 zaposlenih u CPCD-u dijeli posvećenost zaštiti okoliša. Smanjili smo drastično upotrebu papira uvođenjem elektronskog načina poslovanja, uspostavili program recikliranja u uredu – s tim da je tu problem odvoz otpada i neriješen sistem reciklaže razdvojenog otpada u Kantonu Sarajevu. Učestvujemo u akcijama čišćenja i pošumljavanja, a trudimo se da promoviramo princip Leave no trace (Ne ostavljaj tragove), najviše ličnim primjerom. Ostavljanje smeća iza sebe je ponašanje za osudu; priroda ne pripada samo odabranima, ona je tu za sve. Zbog toga: Misli o prirodi!
