Razgovarala Marina Strugar
Snimci Zoan Photography
Glumica Nataša Ninković rođena je 22. jula 1972. godine u Trebinju, gdje je završila osnovnu i srednju medicinsku školu. Otac joj je po profesiji bio inženjer, dok je majka radila u tekstilnoj industriji.
Poslije srednje škole, odlazi u Beograd, gdje je 1994. završila Fakultet dramskih umetnosti u klasi profesora Vladimira Jevtovića, a zajedno s njom bili su i Nebojša Glogovac, Vojin Ćetković i Sergej Trifunović. Danas važi za jednu od najpopularnijih i najtalentovanijih glumica u Srbiji. Glumila je u mnogim filmovima i TV serijama, među kojima su: Ljubav, navika, panika, M(j)ešoviti brak, Ivkova slava, Ranjeni orao, Cvat lipe na Balkanu, Stado, Ubice moga oca, Ajvar, Složna braća…
Više od dvije decenije udata je za biznismena Nenada Šarenca, s kojim ima 21-godišnje blizance Luku i Matiju. Prvakinja je drame u Narodnom pozorištu u Beogradu.
Iza nas je još jedna godina obilježena pandemijom, koja je ostavila tragove u našim životima. Ipak, šta je to lijepo što je vama donijela prethodna godina?
– Lijepo je što su se neke situacije, bazično stresne, na kraju ispostavile kao lijepe i osvježavajuće. Prvenstveno mislim na privatni život. Moji sinovi koji su se lijepo snašli na studijama u inostranstvu i naše preseljenje u stan u kome trenutno uživam. Takođe, na poslovnom planu, lijepi su bili projekti koje sam radila, serije Bunar i Složna braća.
Šta vam je donijela glumačka, a šta životna zrelost, kakva korisna saznanja i istine?
– Glumačka zrelost mi je donijela nešto što mi zovemo zanat, i nesigurnost je nestala, pa češće dolazim, kad to okolnosti dozvole, do “igre”, što je najljepše u našem poslu. Naravno da mi je stalo i da to dopre do gledaoca, ali rukovodim se isključivo sopstvenim osjećajem i ukusom. To se isto dešava i na privatnom planu, pošto je to povezano i reflektuje se jedno na drugo. Koliko mi privatno iskustvo, direktno ili indirektno, pomaže za glumu, nekad mi se čini da su karakteri koje igram, komadi kojima se bavim mnogo više uticali na moj lični karakter.
Da li su se promijenili i vaši kriteriji pri odabiru uloga? Na čemu se sada temelje?
– Ja sam neko ko je uvijek, na neki način, birao šta će da igra. Ali, i to je na neki način privid, jer birate od onoga što vam je ponuđeno. Prije svega me interesuje samo štivo, pa potom ko to režira, ko su partneri. Partner je mnogo bitan u našem poslu, jer gluma je prije svega timska igra, tako da bez partnera ne postojite. A i kriteriji su se promijenili, ne toliko kod mene, koliko ih je promijenilo vrijeme u kome živimo. Jedva raspoznajete šta je uspjeh, a šta neuspjeh! U tom konglomeratu svega i svačega što nam je ponuđeno, sve nađe svoju publiku i proglasi se, recimo, “gledanim”, što naravno ne znači kvalitet, jer naša publika nije njegovana dubokim sadržajima. Naprotiv, godinama se radilo na nečemu što zovemo “laka zabava”. Mislim da nikada nije bilo teže izboriti se za neke visoke, nekad podrazumijevajuće, kriterijume.
Šta je najromantičnije šta ste uradili u životu?
– Ja sam veliki romantik. Ali, više su meni priređivali takve trenutke, što sam nekako i očekivala.
Koje vrijednosti njegujete u svojoj porodici?
– Što se tiče djece, što ste im usadili do sedme godine, usadili ste. Poslije toga oni imaju u odnosu svojih roditelja uzorak i format koji slijede. Trudili smo se da budu dobri, ispravni ljudi. Mislim da su osobe koje su naučile da istinska ljubav, posvećenost i strast pokreću stvari. Da laka zarada i brz uspjeh ne postoje, da su to samo zvečkice koje zamagljuju pogled!
Koje strahove u vama budi savremeni način života?
– Živimo u vremenu “instant vrijednosti”, senzacije, lake zarade, u smislu kladionica, kazina, bit ili već kakvih virtuelnih zarada, što više nego ikad govori koliki je danak neulaganja u obrazovanje, sisteme vrijednosti, ne samo kroz školsku ustanovu, već kroz razne društvene medije. To je i globalni problem, ne samo naš, ali pošto smo mi mali, inferiorni i neobrazovani, kod nas se najlakše zapate takve stvari. Veliki igrači, mislim na prave, a ne na prividne i šarlatane, gomilaju bogatstvo i znanje i pravi se jaz, iliti čitav bezdan između njih i nas malih pijuna.
Koje je vaše najdraže sjećanje na djetinjstvo?
– Prve asocijacije na djetinjstvo su sunce, voda, bezbrižnost i čežnja, i znatiželja šta se nalazi iza brda i iza mora. Malo se putovalo tada i sjećam se te moje čežnje da i ja jednoga dana krenem tamo negdje daleko. Kada su se kasnije dešavale te “daljine”, uvijek me prožimala sreća i sjećanje na te čežnje.
Bez čega ne možete zamisliti život?
– Bez svojih najbližih.
Koje navike želite da se oslobodite?
– Voljela bih da ne želim i nemam ovakvu potrebu za cigaretama.
Volite li da kuhate i da li postoji neko jelo za koje ste “majstor”?
– Ne volim baš, ali sam s vremenom naučila da spremam ukusna jela. Ako sam majstor u nečemu, prije bi to bile torte i kolači.
A, kada degustirate, uživate u…
– Uživam u dobrom crvenom vinu i sirevima. Crveno dobro vino je postalo moja slabost i strast, a dobri sirevi su uvijek bili tu.
Koja vrlina je danas zaboravljena?
– Poštenje i lojalnost! I kad se desi, često ga preimenuju u naivnost, da ne kažem glupost. Jer, lični interes je iznad svega.
Koja književna djela su doprinijela oblikovanju vaše ličnosti?
– Razni pisci su uticali na moja razmišljanja, mijenjali su se sa godinama, jer od malih nogu obožavam da čitam, ali sam se uvijek vraćala Andriću, Dostojevskom, Kišu, Selimoviću, Čehovu.
Čija filmska estetika vam je bliska, koje filmove možete da gledate više puta?
– Volim rumunske autore… I Farhadija, Sorentina, Bergmana!
Šta vas može povrijediti?
– Nepravda u svakom obliku. Povređuju me razne stvari, izdaja, nelojalnost, zavist, tj. njene posljedice u obliku laži i pohlepe. Nečasni motivi zakamuflirani u tzv. ljubav ili drugarstvo. Volim jasne i čiste odnose i uglavnom takve imam, ali potkradu se zablude i greške.
Ko ima privilegiju da vas dobro poznaje?
– Moji najbliži, znači porodica i prijatelji. Premda, onaj ko hoće, može da vidi sve što hoće jer sam dosta transparentna.
Šta priželjkujete u budućnosti?
– Zdravlje i malo sreće, koja je uvijek neophodna.
Moto kojim se vodite?
– Mijenjaju se, zavisno od perioda i situacije, ali u principu nisam osoba koja se vodi raznim krilaticama. Prva koja mi pada na pamet – i danas će sutra biti juče. I kad su dobre i kad su loše stvari u pitanju, dobro je to znati.
