Napisala Živana Jovančić
Snimio Nikola Blagojević/Spektroom i privatni album
Poznati rukometaš i bh. reprezentativac Ivan Karačić (31) stigao je na dogovoreni intervju za Graciju odmah nakon prijateljske utakmice s rukometašima Crne Gore. Osmijeh je krasio njegovo lice zbog pobjede izvojevane protiv ekipe susjedne zemlje, pa smo razgovor nastavili, po Ivanovoj želji, u stanu u kome nas je dočekala njegova supruga Ineta (29). Domaća atmosfera potakla je spontani razgovor u kome se sport, a šta bi drugo, nametnuo kao glavna tema. U prvom planu bio je baraž: najprije utakmica u Švedskoj 12. juna, u kojoj su naši momci, nažalost, izgubili, te susret u Sarajevu 15. juna, od kojeg je zavisilo da li će se naša reprezentacija plasirati na Svjetsko prvenstvo u rukometu, koje se održava u Francuskoj u januaru 2017. godine.
Ivan je ponosan što je jedan od onih koji su sebe ugradili u povijest bh. rukometa, i to lani, kada su se naši momci izborili za učešće na Svjetskom prvenstvu u Kataru. I danas se prepričava ona famozna utakmica u kojoj su dva rođena brata igrala tada u protivničkim ekipama: Ivan je branio boje naše zemlje, a njegov mlađi brat Igor (27) borio se za reprezentaciju Hrvatske. “Svjetska javnost time je bila opčarana. Igor i ja dali smo na desetine intervjua. Za nas je to sport, nosile su nas naše sportske želje i ničeg drugog tu nema”, objašnjava jednostavno, bez ikakvog uobražavanja.
Često je Ivan Karačić javno isticao da ga čini sretnim što igra u državnom timu Bosne i Hercegovine jer i osobno smatra da je reprezentacija najviši domet i kruna u karijeri svakog sportaša. On, koji je u osobnoj karijeri napredovao korak po korak, dosegnuo visok igrački nivo i kvalitet, iskustvo je sticao u domaćim klubovima, za reprezentaciju je odigrao oko 50 utakmica, a postigao preko 100 golova. Tek sa takvim referencama odlučio je zaigrati u inostranim klubovima: u Bjelorusiji za Meškov Brest, a zadnju polusezonu igrao je u Rumuniji za Baia Mare.
Sretna porodica
Srednji bek bh. tima pričao nam je o svom stranom iskustvu, sa kojeg nosi nezaboravne uspomene. “Svaki početak bio mi je težak, ali nakon nekog vremena uklopite se u novu sredinu. U Bjelorusiji sam upoznao mnogo dobrih ljudi, naučio sam ruski jezik, upoznao njihovu kulturu, osjećao sam se kao u Mostaru. Nije mi baš odgovarala njihova hrana, a ni školski sistem nije mi odgovarao za kćerku Ivonu (8), koja sada završava drugi razred Mostaru, i zbog toga sam dvije godine bio razdvojen od porodice. Ali, u Bjelorusiji mi se rodio sin Leon, koji uskoro puni tri godine. Kad sam morao da krenem nazad, bilo mi je krivo, jer zavolite ljude, državu, sve oko sebe.”
Isto tako će Ivan pamtiti i Rumuniju, gdje mu se prije jedanaest mjeseci rodila kći Irina. “Očekivao sam sina, pravo da vam kažem. Svaki put sam priželjkivao da će biti sin, ali dobro je i ovako, nije mi krivo, jer moja žena je željela da dobijemo kćer.”
Nije prošlo puno vremena od povratka iz Rumunije, i opet mu je suđeno inostranstvo, kažemo Ivanu povodom nedavne vijesti da prelazi u švicarski klub Kadetten Schauffhausen. Raduje se profesionalnoj šansi zbog sebe, ali i zbog porodice. “Napokon, svi ćemo se skrasiti i biti zajedno. Zamorio sam se od hotela i aviona, stalnog mijenjanja mjesta. Ovog puta ćemo živjeti kao obitelj. Ivona će krenuti u treći razred. Razgovarao sam sa švicarskim pedagozima, koji mi kažu da će imati nastavnika za njemački jezik i postupan uvod u školovanje. Mali Leon će ići u vrtić, Irina će biti sa mamom, svi ćemo biti zadovoljniji, a ja ću biti skoncentrisaniji na svoj posao”, ističe Ivan, koji umije dijeliti obaveze sa suprugom, ali i u njegovom domu važi izreka da kuća počiva na ženi. Ivanova supruga Ineta, sa kojom je u braku od 2007. godine, a poznaju se i duže, ispričala nam je spontano da je muža upoznala sa samo šesnaest godina, smijala se njihovom prvom sastanku kad su zabunom čekali jedno drugo na suprotnim stranama ulice, ali i priznala kako je s lakoćim prihvatila brak, sve kućne poslove i kako se korijenito promijenila s majčinstvom.
“Prije sam bila agresivnija, življa, imala sam ishitrene reakcije, ponekad nervozne. Doduše, to mi je i mladost dopuštala. Ali, otkako sam majka, postala sam osjećajnija, gledam samo u djecu. Zaustavljam sebe u svemu, nema više razmišljanja kako ćeš ti, šta ćeš ti, djeca su mi u prvom planu. Bježim od starog načina odgoja ka modernom, razgovaram i pričam s djecom, tako rastu opuštenija. Sve je njima podređeno. Hoćemo li ih razmaziti, ne znam, to će se vidjeti kasnije”, naglas razmišlja Ineta i pominje da su njihovi maleni potomci povukli neke njihove osobine. Najstarija Ivona najviše ima maminih osobina, traži na sve odgovor, ali zna da trpi i skriva vlastite osjećaje, kao i njen tata. Irina je dobra i vesela beba, a Leon je najumiljatiji, svakog osvoji na prvi pogled, a po njegovom ukusu trenutno se određuje jelovnik za sve Karačiće. “Kad nešto hoćemo popeći ili pohovati, možemo zaboraviti na Leona, jer on voli jela na kašiku. Tako nam diriguje da uvijek nešto moram kuhati, a dijete je koje nikakvo voće ne voli i ne jede.” Leonovi roditelji ispričali su nam da za njihovog sina postoji samo jedna igračka, a to je lopta, te da često kroz kuću uzvikuje, a to je učinio i pred nama, kako će biti najbolji nogometaš na svijetu.
Mostarska čuda
Supružnici Karačić otkrili su nam i to da žele ostvariti želje i planove vezane za dalje obrazovanje. Konkretno, Ivan je završio dvije godine na Kineziološkom fakultetu, ali želi steći fakultetsku diplomu koja mu pruža šansu da obavlja razne funkcije u sportu. Ineta je na trećoj godini građevinskog fakulteta, želi ga završiti jer je, kaže ona, veoma važno da i žena ima svoju profesiju.
Potpuno nas je zanio razgovor s dragim domaćinama, ali su, u međuvremenu, stigli Ivanovi roditelji, majka Ankica i otac Ante, dok su obaveze spriječile dolazak Inetine majke Jasmine. Kad god je potrebno, spremni su da pomognu sinu i nevjesti, kažu roditelji našeg sportaša, koji su iskreno priznali da su veoma ponosni na trojicu sinova, na njihov sportski uspjeh. Njihove sinove voli i grad na Neretvi, nazvani su mostarskim čudom, a to su zaslužili i Ivan, i Igor koji je prvi igrač Vardara u Skoplju, i najmlađi Goran (19), odličan golman i novi član bh. fudbalske reprezentacije. Tri brata su veoma bliska, nakratko su se vidjeli u Mostaru, jer su Igor i Goran otišli na more na nekoliko dana. “Svi imamo sportske obaveze”, objašnjava Ivan, jedini od braće oženjen, te zato voli reći da su mu brak i roditeljstvo odredili životni put i karijeru. “Ineta i ja postali smo roditelji kad smo bili veoma mladi. Djeca su mi sve na svijetu, ne bih mogao zamisliti svoj život bez njih i supruge. Nije isto kad se posvetite samo sebi i kad živite i radite za članove svoje obitelji. To vam daje poticaj da idete naprijed, da više radite, a ljubav koju pružate djeci vraća vam se sto puta više.”
