Napisala Mersiha Drinjaković
Snimio Irfan Redžović
Tog neuobičajeno toplog februarskog prijepodneva, na sunčanom zagrebačkom Cvjetnom trgu, ekipu Gracije, u dogovoreno vrijeme, čekao je novopečeni bračni par Filipović, Lejla i Tarik. Nekadašnja hrvatska missica i poznati glumac i TV voditelj proteklih su mjeseci bili meta paparazza, fotografa i novinara, a otkako se u njihov dom uselio i mali Arman, rođen trećeg februara, postali su neodoljivi za hrvatske medije. Priznali su nam kako su fotografi prva tri dana nakon što se Lejla s Armanom vratila iz bolnice, danonoćno stražarili pred vratima čekajući povoljan trenutak da naprave prvi snimak Filipovića juniora…
Mame su zadovoljne
Ali, prvo smo htjeli saznati kako je Filipović senior podnio promjenu koju je najprije donijelo vjenčanje, a potom i prinova. “Nešto se mijenja zauvijek, ali sad sam posložio neke kockice i sad sam najsretniji. Moja mama je zadovoljna, gleda da je njenom sinu najbolje. A ova mama ovdje, Lejla, prezadovoljna je. Najveći problem je bio roditi se i mene upoznati. Porođaj je bio lagan.”
Tarik ima spreman odgovor i na pitanje kako se prilagodio novonastaloj situaciji, buđenju u noćnim satima, hranjenju malog Armana… “To ne radim ja, već Lejla, moja ili njena mama. Ja tu malo pomažem, donosim, snabdijevam, a i ne bi bilo fer da cijelu noć budem budan kad radim cijeli dan. Ne izvlačim se. Zašto bih padao u nesvijest na predstavi kad, hvala Bogu, ima ko. Sve što se traži od mene, ja to i uradim.”
Hrvatski mediji žarko su željeli snimiti mlade roditelje sa sinčićem. Ali, nisu uspjeli. Tarik jeste, u odbrani svoje privatnosti.
“Ne vidim nikakvog razloga zašto bi dijete neko maltretirao. Razumijem njihov interes, okej, niko ništa ne skriva. Došla je prinova i to je to, a ostalo je naša stvar.”
I njihovo vjenčanje, posljednju noć 2007., održano je daleko od očiju javnosti. Tarik je želio zaštititi, koliko je to moguće, privatnost. “Naravno. Razumijem, na neki način, ljude koji to žele dati u medije, ali ja nikad ne bih to uradio. Mislim da smo to lijepo i bezbolno izveli.”
Slatke promjene
Promjena u odnosu na samački život ovom talentiranom glumcu nije teško pala. Naprotiv. “Lako se na dobro naviknuti. Ne čeznem nimalo za solo životom, koji je trajao 34 godine. Skoro sam cijeli život živio sam. Jedino što želim sad je zdravlje.”
Da li novopečeni roditelji planiraju povećanje brojčanog stanja porodice? “To su slatke promjene, ako dođu. Mama se tu puno pita.”
Tarik je, priznaje, prisustvovao porodu i to je najviše što će reći o sretnom trenutku. Ipak, daleko je raspoloženiji pričati o tome kako je mali Arman dobio ime: “Ime je predložio moj prijatelj Amer. On je dobio curicu i rekao nam kako bi, da je dobio sina, dijete nazvao Arman. Kako smo Lejla i ja imali spremno žensko ime misleći da će biti curica, to nam se najviše svidjelo. Još kad sam vidio šta znači… Nismo razmišljali o drugoj varijanti.”
Ipak, da su dva rođaka, Selen Balić, direktor Plive BiH, koji je također nedavno postao otac, i Tarik Filipović istrajali u prvobitnoj zamisli, danas bi njihova djeca nosila imena Tarik Balić i Selen Fillipović. “Mi smo se čak dogovarali da djeci damo imena po nama. Razmišljao sam o tome da ime Selen, po mom rođaku kojeg jako volim, nosi moje dijete, ali postoji već jedan prejak Selen i zašto da dijete bude u sjeni odmah po rođenju. Selen je jedan i jedini. On je teško ponovljiv tip. A i dva Tarika u porodici bi bila previše. Istina, bila bi komedija: Tarik Balić i Selen Filipović; planirali smo da idemo preko granice i damo pasoše da zbunimo ljude…”
Već prvih dana iz rodne Zenice, kao i iz Sarajeva, Tariku su stizale čestitke, ali ne samo to. “Dres zeničkog Čelika nije nam još uručen, ali je sašiven i Arman je odmah, na dan kad se rodio, postao član Robijaša. To su organizirali moji prijatelji u Zenici. Učlanjen je i u Dinamo. Nema rivaliteta između Čelika i Dinama. Tata navija i za jedne i za druge, a on neka nađe svoju ljubav. U međuvremenu je učlanjen u Robijaše, da se zna.”
Dvostruka prinova
U Zenicu će ići kad mu obaveze to budu dopuštale, a sada uživa, kao i ostatak porodice, u društvu roditelja, jer su njegovi doputovali u Zagreb ne samo zbog Tarika već i zbog njegove sestre Emine koja je nedavno također postala mama. “Moja sestra je dobila kćerkicu. Ona živi u Zagrebu duže od mene, završila je elektrotehniku, udala se za svoju prvu zeničku ljubav.”
Svoju ljubav Tarik nije tražio u Zenici, ali ni u Dubrovniku, odakle je Lejla. Ljubav je našla njega u Zagrebu. “Zapravo, slučajno se desilo. Ne znam vjerujem li u sudbinu, ali ovo je stvarno nekakva sudbina. Nismo se uopće sretali u životu. Ja sam po cijelo ljeto, osam godina zaredom, znao raditi u Dubrovniku, ali je nikad tamo nisam sreo. Prvi put smo se sreli ovdje u Zagrebu. Meni se u životu sve događa spontano, pa i ovo je bilo nekako tako. Nismo to mogli izbjeći. Kažem ja: na dobro se lako navići.”
Dugogodišnji voditelj kviza Tko želi biti Milijunaš na Hrvatskoj televiziji, odnedavno je u novoj, no istoj ulozi. Vodi kviz 1 protiv 100. “Meni je nekako to utabana staza, isti termin. Drugi je, doduše, kviz, meni drugačiji, nešto novo, a i dinamičniji je. Stvarno uživam maksimalno u novom kvizu. Nije mi žao Milijunaša, taj kviz opet ide od devetog mjeseca pa do kraja 2008. A onda opet ide 1 protiv 100 od prvog januara naredne godine. Praksa je da se projekti mijenjaju, ljudi se zasite nečega…”
Ali kvizovi niti televizija nisu Tarikova prva ljubav kad je posao u pitanju. “Ja jesam glumac, ali vi niste gledali moje predstave. Svi imaju u kući televizor i gledaju me tamo. Da nisam na televiziji, ne bi me znao niko ko ne dolazi u kazalište ili ne gleda filmove ili TV serije. Znam i kuhati, ali nisam kuhar. Televizijski izlet mi je veliki gušt, ali to će biti samo izlet koji traje, hvala Bogu, ali nemam neke ambicije.”
Ritam predstava
U posljednje je vrijeme u prilično napornom kazališnom ritmu. Predstave, četiri njih, ne ostavljaju Tariku mnogo vremena za ostale stvari u životu, ali ne žali se previše. Iako, kaže, svaku večer igra u nekoj od predstava. “Glupo je reći nažalost, jer to mi je posao. Zaposlen sam u Kerempuhu već 11 godina. Igramo stvarno mnogo predstava, jedno smo od najproduktivnijih kazališta u Hrvatskoj. Trenutno igramo tri naslova: Metastaze, napravljene po hit romanu, Magic Act Show, autorska predstava koju potpisujemo Rene Bitorajac i ja, a sljedeći mjesec slavimo 250. izvođenje, te Bitange i princeze, koje smo prenijeli s TV-a na kazališne daske.”
Priznaje da se, kako dolazi ljeto, pomalo zasitio predstava. Sunčani mjeseci su period kadaTarik ne radi ništa. “I previše se odmorim. Bilo bi najidealnije da čovjek može napraviti četiri mala godišnja odmora, a ne ovaj jedan tromjesečni. Nakon dva mjeseca ne znam šta bih sa sobom. U kazalištu imamo dva i po mjeseca odmora i tu smo na neki način privilegirani, ali, s druge strane, kad radimo, igramo svaku subotu i nedjelju, nemamo slobodne vikende, pa se to nekako kompenzira.”
Od filma bh. reditelja Envera Puške Ritam života nije snimao nijedan novi, ali, kaže, naznake postoje. “Što se tiče Ritma života, imamo još premijera po regiji, a onda film ide vjerovatno vani na festivale. Imam nekih planova za proljeće, ali dok ne bude nešto konkretno… Nisam stigao na sarajevsku premijeru Ritma života, približavao se porod, pa me je bilo strah otići. Ne bih si oprostio da sam otišao negdje, da se to dogodilo bez mene…”
Nakon razgovora, s našim zagrebačkim domaćinama selimo se u obližnji park kako bismo napravili fotografije. Tu nam na vrlo plastičan način postaje jasno kakva je Tarikova i Lejlina svakodnevnica: dok njih dvoje poziraju Gracijinom fotografu, na 30 metara od nas iskrsava tamna prilika hrvatskog paparaza koji bilježi svaki Tarikov i Lejlin pokret. Oni sve podnose stoički, jer nemaju izbora. Kažu nam da je to svakodnevnica i nadaju se da će uskoro novinske stupce puniti neka druga priča.
Lejla o Tariku
Nekadašnja Miss Hrvatske Lejla Šehović naprosto blista i to bez grama viška. Uz osmijeh će priznati kako je u trudnoći dobila 12 kilograma i svi su se oni istopili… Dvadesetak dana nakon poroda, ova nekadašnja supruga Dade Majolija, brata tenisačice Ive Majoli, s kojim ima sina Dina, ušla je u traperice bez imalo muke. Kaže da su u pitanju samo geni. A Tarik i njegova pomoć u kući sad kad je stigao i mali Arman? “Pomaže mi stvarno. Pogotovo u prvim danima, kad mi je trebalo najviše, pružio mi je maksimalnu podršku. Obavi sve što treba obaviti, zadužen je i za Dina. Eto, baš sinoć je od šest do osam bio zadužen za nošenje Armana. Osim toga, i mama mi je tu pa je lakše, a sad već sve to postaje rutina…”
