Nedavno objavljeno

ĐEMILA TALIĆ-GABRIEL: Kad već imam priliku, zašto ne bih pomagala zemlju u kojoj sam rođena

Jedna od najuspješnijih Bosanki u svijetu i humanitarka Đemila Talić, koja u Australiji vodi posao prodaje nekretnina, a usto je i počasna konzulica BiH u Novom Južnom Velsu te javni bilježnik, krajem prošle godine dobila je i posebno priznanje: postala je laureatkinja nagrade za doprinos zajednici. U obrazloženju nagrade koju dodjeljuje australska Griffith Business School stoji: "Naša dobitnica ovogodišnje Nagrade za doprinos zajednici pokazala je integritet i vodstvo kroz aktivno i entuzijastično sudjelovanje u svojoj zajednici." Studentica državnih i međunarodnih odnosa i kriminalistike i kaznenog pravosuđa Đemila Gabriel nagradu je preuzela, uz riječi: „Željela bih zahvaliti Griffith Business School na ovom značajnom priznanju i zahvaliti se na podršci mog supruga i obitelji tokom mog životnog puta. Posvećena sam pomoći onima kojima je potrebna, bez obzira na rasu, vjeru ili boju kože, kao zaštiti žrtava obiteljskog nasilja.” U nastavku pročitajte o kakvom se inspirativnom životnom putu radi

Napisala Mersiha Drinjaković
Snimci Amer Beganović/Spektroom

Na prvi, čvrsti, topao stisak ruke, Đemila Talić-Gabriel, počasna konzulica BiH u Novom Južnom Velsu i uspješna agentica nekretninama, koja 18 godina živi u Australiji, ostavlja utisak emotivne žene koja zna šta hoće. Početkom rata prognana je iz rodne Bosanske Dubice, gdje je njena porodica bila poznata i imućna, ali im je rat oduzeo sve. U poodmakloj trudnoći i s troipogodišnjom kćerkicom Nives, danas tridesetogodišnjakinjom, i tadašnjim suprugom, stigla je u izbjeglički kamp u Turskoj. Tamo je rodila sina Inela, a vrlo brzo se mladi par s djecom našao u Danskoj, a potom i u Njemačkoj, gdje je Đemila s djecom provela osam godina. Rastavši se od muža, Đemila je u Xantenu, gradiću između Düsseldorfa i Duisburga, čistila kuće i radila po restoranima kako bi izdržavala sebe i djecu. I razmišljala o novom početku.
Odluku da se preseli u Australiju iz Njemačke, gdje joj i danas živi majka, donijela je prije 18 godina. Našla se na drugom kontinentu, s dvoje djece, bez znanja jezika i ikog svoga da joj pomogne. I nikad nije zažalila. “Najteže je bilo početi ispočetka. Bila sam samohrana majka – Nives je tad imala dvanaest, a Inel devet i po godina. Nives je u Njemačkoj bila počela učiti engleski jezik i nešto malo je znala, a ja bih je onda u Sydneyu forsirala da meni prevodi, jer ništa nisam razumjela… To je bilo strašno”, prisjeća se Đemila danas.

Danju posao, navečer škola

Ipak, njena upornost je bila bezgranična. Tjerala je sebe naprijed, koristila svaku priliku da nauči jezik, upisala školu i različite kurseve. Krenula je u večernju školu kako bi danju mogla čistiti po kućama i tako djeci priuštiti ono što im treba. Nakon dvije godine, krenula je na koledž, i to kako bi, veli danas, postavila izazov pred samu sebe. Izabrala je najteži završni kurs te diplomirala marketing i menadžment za promet nekretnina, te odmah počela raditi kao asistent agenta za prodaju nekretnina u jednoj maloj kompaniji u Sydneyu. Prešla je potom u novu, veću, i u prvoj godini rada firmi uštedjela veliku sumu novca, shvativši kako da smanji troškove poslovanja. Već 2010. postaje direktorica, a potom i većinska vlasnica dionica jedne australske kompanije koja se bavi trgovinom i upravljanjem nekretninama. Od 2015. je i njena jedina vlasnica, a ove godine je diplomirala menadžment u kulturi i umjetnosti na Univerzitetu Charter. Danas ima urede širom svijeta, te, kaže nam, spava samo četiri-pet sati kako bi stigla na sve obaveze i odgovorila zahtjevima svih klijenata u različitim vremenskim zonama. Usto je i javni bilježnik, a te svoje usluge ne naplaćuje. “Kao konzulica nisam na teretu države, sve troškove snosim sama, nemam ni diplomatske tablice. Potpuno volonterski radim taj posao.”

“Imam emotivnu povezanost s našom zemljom i našim ljudima, jednostavno ne znam reći neću ili ne mogu. Volim pomagati”

Đemilina kćerka Nives završila je Sarajevsku filmsku akademiju, zaljubila se u Bišćanina, otišla u Bihać te našla posao u jednoj američkoj firmi, koju je napustila nakon tri mjeseca jer nije dobivala platu. Nives i njen zaručnik su, priča nam Đemila, otišli u Njemačku, gdje je prvo on dobio posao, a onda i njena kćerka – koja danas radi u Microsoftu, zadužena za englesko područje. Inel je, opet, završio studij poslovnog marketinga i menadžmenta na kanadskom univerzitetu u Dubaiju, te danas u Sydneyu radi za jednu od najvećih svjetskih agencija za zapošljavanje. I pritom je, ističe Đemila, konkurencija njenom sadašnjem mužu, koji također ima agenciju za zapošljavanje.

Suprug i džentlmen

A Chrisu Gabrielu, njenom suprugu, i kako ga opisuje – velikom džentlmenu, trebalo je dugo vremena da je osvoji. Upoznali su se na Filmskom festivalu u Sydneyu, tokom premijere Za one koji ne mogu da govore, filma Jasmile Žbanić, koji je Đemila producirala. “Došao je na premijeru, i to zbog mene. Ranije me je viđao na nekim prijemima, ali sam ja bila nedodirljiva za svakoga. I na premijeru je tad došao s planom, hahaha! Međutim, ja sam mu pomrsila račune – kad je došao da se upozna, ja sam ga tretirala kao i sve druge zvanice.” Ipak, i Chris je bio uporan: čitavu ekipu filma, zajedno sa Đemilom, izveo je na večeru, a dokazao se i kao pravi heroj. “Dok sam izlazila iz kina naišao je mladić na skejtbordu i to takvom brzinom da me je samo čudo moglo spasiti. Ja ga nisam ni vidjela, ali Chris jeste i bacio se na mene svom snagom, gurnuvši me sa putanje tog momka, čime mi je spasio život! To je bilo baš kao u filmu”, prisjeća se Đemila, te dodaje: “A danas mi zna reći pa ni hvala mi nisi rekla. Stvarno nisam, bila sam u potpunom šoku.”
Ipak, i dalje je u to vrijeme Chrisa držala na distanci. Izlazila je s njim, ali samo ako bi to bilo u društvu drugih ljudi. “Jednostavno, bila sam jako uplašena. I pritom sam, kako je on bio veliki džentlmen, mislila da je to sve gluma, da takvi muškarci ne postoje.” A Chris joj je svakim danom dokazivao da ništa nije bilo gluma. I danas joj pridržava vrata automobila, te ustaje od stola kad i ona ustane. “Moja svekrva je u invalidskim kolicima već 53 godine, i on se uz nju naučio tako ponašati, ustati, primaći stolicu, otvoriti vrata… Vrlo je pažljiv i nježan, to je dio njegovog šarma.”

“Kao konzulica nisam na teretu države, sve troškove snosim sama, a nemam ni diplomatske tablice. Potpuno volonterski radim taj posao”

Chris i Đemila su osam godina zajedno, a prije dvije godine su se vjenčali. Na australsko-bosanskom vjenčanju kuma joj je bila Merdijana Sadović, nekadašnja novinarka i urednica programa za Haški tribunal britanskog Instituta za ratno i mirnodopsko izvještavanje, te supruga bivšeg bh. ambasadora u Australiji Bakira Sadovića. “Da nije bilo Merdijane, ne bih se ni udala. Ona me je oslobodila straha od braka. Moje ranije bračno iskustvo nije mi ostalo u lijepoj uspomeni, no srećom, to je sad iza mene.” I Nives i Inel su Chrisa odlično prihvatili, traže njegove savjete, vole njegovo društvo, i vrlo su bliski.

Humanitarka velikog srca

Uporedo s uspješnim privatnim životom, bogatom karijerom, Đemila je osjećala da mora učiniti nešto i za svoju domovinu, u kojoj ne živi već više od dvije i po decenije. “Imam emotivnu povezanost s našom zemljom i našim ljudima, jednostavno ne znam reći neću ili ne mogu. Volim pomagati.”
Đemila se godinama bavi humanitarnim radom, a od svih projekata u čijoj realizaciji je učestvovala najdraža su joj ova tri: postavljanje stećka ispred zgrade Parlamenta u Canberri, isplata duga Univerzitetskog kliničkog centra u Sarajevu za aparat za ultrazvučnu dijagnostiku srčanih bolesti, te produciranje filmova Jasmile Žbanić Za one koji ne mogu da govore i Otok ljubavi. Usto, u junu prošle godine, otvorila je vrata svoje kuće u Neumu djeci s Downovim sindromom i autizmom te njihovim roditeljima, uključivši se u akciju “Iznajmljivači sa srcem” u kojoj privatni iznajmljivači tokom ljetne sezone besplatno ugoste porodice s djecom sa posebnim potrebama. Svojim je donacijama Đemila podržala i Zavod za zbrinjavanje mentalno invalidne djece i omladine u Pazariću, a prva je Bosanka koja je u parlamentu Novog Južnog Velsa upriličila iftar za tamošnje muslimane. Ove godine, na istom mjestu, organizirala je i proslavu Dana nezavisnosti BiH. A o svojoj misiji konzulice na kraju nam kaže: “To je samo titula. Ja i dalje pomažem ljudima iz BiH kao što sam i prije radila, . Kad već imam priliku, zašto ne bih pomagala zemlju u kojoj sam rođena.”

Gracija 343, 1.6.2018.
- Advertisement -

Latest Posts

Raport

spot_img
spot_img