Kada smo u januaru 2012., dakle, prije tačno deset godina, pisali o Semiru Ceriću Koketu, nismo ni slutili kakve sve tužne detalje o životu ovog popularnog pjevača ćemo doznati. Ali, nakon mnogo tragičnih događaja i gubitaka koje je preživio – Koke je našao svoj komad sreće. Oženio je svoju dugododišnju partnericu Ivanu Prka, koju je, prema davnašnjim pisanjima medija planirao oženiti u Australiji prije pet godina, ali mu to nije pošlo za rukom zbog birokratije. Nakon gubitka prerano preminule supruge Željke, koja je prije skoro 15 godina umrla od posljedica moždanog udara, mislio je kako nikad neće pronaći novu ljubav.
Ali desila mu se Ivana s kojom je dobio i dvije kćerkice: Emu i Saru. Prije sedam godina ovako je opisivao svjetlo koje je obasjalo njegov život. “Nakon puno turbulencija koje sam imao u životu, dragi Bog je pogledao i mene, svog Koketa. Podario mi je jedno lijepo gnijezdo: dvije slatke djevojčice, sina već imam, podario mi jedno drago stvorenje koje se nekako uvuklo u moj život. Iskreno, poslije tragedije koje sam imao mislio sam da više niko, nikada neće ući u moj život, ali hvala Bogu pa nisam bio u pravu. Moja osjećanja ostaju ista kao i prije deset godina, ali eto neka sam se otrijeznio od tih nekih životnih turbulencija, poslije smrti moje supruge. Hvala Bogu da sam pronašao sreću”.
A brojne su tragedije, prije toga, obilježile njegov život: ostao je bez oca u 16. godini, a onda i bez majke i supruge, preživio je dva mrtvorođenčeta, a vanbračnog sina upoznao tek u njegovoj desetoj godini. Potpuno iznenada: S pokojnom suprugom Željkom nije imao djece, ali je sina pronašao i to prije 22 godine – u domu za napuštenu djecu. Punih deset godina nije znao da ima sina – kojeg je majka napustila odmah nakon poroda. Isprva je, ispričao je za Graciju, pomislio da je u pitanju neka šala. Sa Željkom je pokušavao dobiti dijete.
Dvije trudnoće, dva izgubljena djeteta, jedno u devetom, a jedno u sedmom mjesecu, i onda stiže vijest da postoji – Almein. “Išao sam da se uvjerim, uradio test očinstva i stvarno: Almein je bio moj! U početku je bilo teško, njegov mentalni sklop i moj kodeks ponašanja bili su u sukobu, ali vrlo brzo smo se zbližili i danas imamo otvoren i iskren odnos.” Almein je danas slika i prilika svog oca, te krenuo Koketovim stopama, postavši pjevač. “Sve sam uradio da se on bavi nekim drugim poslom, da bude daleko od muzike, pjevanja i kafana, jer je to hljeb sa milijardu kora. Ipak, njegova upornost je bila jača i onda mi nije preostalo ništa drugo nego da mu dam vjetar u leđa. Djeca kopiraju roditelje”, ispričao je Koke prije dvije godine.
Odrastao je Koke u radničkoj porodici u kojoj je otac Jusuf bio varilac-bravar, a majka Zejneba odgajala njega i pet godina starijeg brata Merima. Živjeli su skromno, što je, kako duhovito veli Koke, uključivalo odlazak na more, ali ne i bicikl. Nakon fudbala pronašao je novu ljubav – hrvanje. Ozbiljno je shvatio ovaj sport, trenirao pet godina i uspio se kao dvanaestogodišnjak domoći titule republičkog prvaka u klasi do 48 kilograma. Pomalo se bavio i boksom, a iza svega je, shvata danas, stajala ljubav prema timskom druženju. Kad je napunio dvadesetak godina, na red je došla – muzika. Na Baščaršiji je bila jedna kafana u koju je često izlazio i važio kao neko ko zna pjevati. Trebao je na tri dana zamijeniti njihovog standardnog pjevača koji se razbolio, a ostao je – tri godine. “Znao sam svega pet-šest pjesama napamet, ali me raja zavoljela.”
Koke je ponosan na sina, iako žali što nije bio uz njega kad je prohodao, izgovorio prve riječi… “Sretan sam što ga imam, dobar je dečko na kojeg se mogu osloniti, sluša me, a slušam i ja njega”, priča nam čovjek kojeg dobro znaju uposleni u Pazariću, u Bakovićima, u bolnici Ernest Green, u narodnim kuhinjama, i znaju koliko bi puta navratio s automobilom do vrha ispunjenim namirnicama i raznim potrepštinama.
Almein je ponosan na oca, a prije dvije godine ispričao je koliko mu je očevo ime teret ali i pomoć. “Njegova popularnost mi je otvorila vrata brojnih klubova i restorana, ali sam se uprkos tome morao dobro dokazati svojim radom, pjevanjem i nastupima. Osvojio sam simpatije raje, što je svakom pjevaču najbitnije.”Koke je prošao sito i rešeto, njegovo ime su povezivali i sa ljudima s one strane zakona, a priznao nam je kako se često znao opeći, te da je naučio lekciju. “Preporučujem svima koji idu muzičkim putem da razmišljaju kad piju kafu, s kim i koliko će se zadržati na toj kafi, ako je uopšte moraju popiti. Život može biti tako surov”
