Po obrazovanju magistar komunikologije, po zanimanju novinar, po opredjeljenju zaljubljenik u planine, Zehrudin je autor brojnih putopisnih filmova o planinama širom svijeta te drugih djela iz oblasti publicistike. Ovaj strastveni planinar je nakon vrlo uspješnog vodiča “Planine BiH: 50 izabranih uspona”, napisao i novi multimedijalni vodič “Planine oko Sarajeva”, a društvene mreže koristi kako bi promovirao planine, ali i upozorio na opasnosti koje krije planinarenje, ako ste neoprezni. Njegov apel prenosimo u cijelosti:
NEMOJ ČEKATI SVOJU NESREĆU – IZBJEGNI JE !!!
Iza nas je crni vikend u slovenskim Alpima. Dva poginula na Malom Triglavu, dva na Komni, i jedan hrvatski planinar na području Kamniško – Savinjskih Alpi, preciznije vrhu Brana, iznad Kamniškog sedla.
(prethodni vikend je jedan naš planinar, vrlo iskusan, na Prenju propao kroz sniježnu rupu sedam metara i uz mnogo sreće ostao bez većih povreda)
Bizaran je podatak, da su se planinari na Malom Triglavu poskliznuli na potpuni istom mjestu, u razmaku od sat vremena.
Planinarska zajednica je u šoku.
Tuga je ušla u mnoge domove onih koji su poginuli. Mnoge prijatelje i poznanike poginulih planinara, ove su vijesti zavile u crno. Neki se možda više neće ni oporaviti. Mnogi će možda zamrziti planinarenje.
Čak i da niste poznavali ove ljude, crni bilans vas ne može ostaviti ravnodušnim.
I uvijek se nanovo, nakon ovakvih nesreća, postavljaju pitanja:
Koje kriv?
Da li su se nesreće mogle izbjeći?
Da li su sami unesrećeni mogli izbjeći smrt na način na budu oprezniji, svjesniji opasnosti, pripremljeniji?
Možemo li, svi skupa, učiniti više da se ovakve nesreće svedu na minimum?
Moj je odgovor – možemo i moramo !!!
U narednih nekoliko redaka, nadam se da neću biti nametljiv, a iz najiskrenije namjere da na planinama smanjimo broj nezgoda, pokušat ću podsjetiti šta nas to na planinama može snaći i zateći.
Volio bih biti kratak, pa evo nekoliko konstatacija i savjeta, proisteklih iz moga višegodišnjeg iskustva.
1. Na našim područjima, zimski odlasci na planine su mnogo opasniji nego ljeti.
2. Ključne zimske opasnosti su: lavine, skrivene rupe u snijegu, poskliznuća, padajući komadi leda, te smrzotine i eventualno sniježno sljepilo.
3. Lavine se uvijek javljaju kada su velike temperaturne razlike između noći i dana, nakon svježih padavina. U lavinozna područja ne treba ići nakon velikih padavina, posebno popodne kada lavine počinju „raditi“. Kod sebe treba imati opremu koja će ostaviti trag iza vas, o čemu se možemo informirati na planinarskim školama, kod iskusnijih kolega, u planinarskoj literaturi, na internetu.
Ako niste iskusan planinar, nemojte ići na područja koja su strmija od 35 stepeni nagiba, pogotovu ne sami.
4.Usponi na gotovo sve vrhove preko 2000 metara u BiH i regionu, a bogme i niži vrhovi, u zimskim uvjetima zahtijevaju upotrebu cepina i dereza. Čest je slučaj da nas zavede prvi dio koji je obično manje strm, sa mekšim snijegom. I sve je u redu, dok nakon nekoliko stotina metara ne ustanovite da se u međuvremenu snijeg pretvorio u led, da je stmina mnogo veća i da više ne možete ni gore a ni nazad…
Dakle, dereze i cepin ne vadite iz ruksaka, kada idete na strmije vrhove, a i na položenije, ako su takvi uvjeti.
5. Zimsku opremu, nije dovoljno imati – treba je znati i pravilno koristiti. Odvojite vrijeme i završite planinarsku školu, alpinistički tečaj, posavjetujte se sa članovima GSS-ova. Pravilna i stručna upotreba cepina je od životne važnosti. Posebno u slučaju iznenadnog poskliznuća. Isto je i sa derezama.
6. Ako ste na početku svoga planinarenja, ne penjite se na strme vrhove bez osiguranja i bez iskusnijih partnera. Pod ovim podrazumijevam zimske uspon na vrhove Prenja, Maglića, Čvrsnice, Zelengore, Volujaka… Ukoliko se želite zimi penjati na ozbiljne planine – alpinistički tečaj je obavezan.
7. Vrlo je važno da slušate vremensku prognozu.
8. Ako negdje idete prvi puta, dobro se informirajte o usponu: koliko traje, tehničke pojedinosti, prilaz i silaz.. i pred ogledalom se zapitajte jesam li ja spreman za ovo, imam li dovoljno iskustva…, izbjegavajte vlastiti život ubacivati u bisage tuđih briga.
Morate biti odgovorni, kako prema sebi, tako i prema drugima. Nemojte svojom nepromišljenošću i druge dovoditi u opasnost.
Na kraju, zaključak: Najbolja prevencija nesreća na planini jeste da planinu prije svega poštujete. Planina se poštuje tako što se uvažavaju opasnosti koje skriva.
Drugi dio prevencije nesreće na planini jeste da (upo)znate sebe i svoje mogućnosti. Budite iskreni prema sebi, nemojte da vam ambicija bude veća od mogućnosti – pa će i planina biti milosna prema vama.
A sve skupa je proces učenja, treninga i samospoznaje.
Eto dragi prijatelji, pamet u glavu. Pred svaki polazak na planinu sjetite svih onih koji vas vole, i koje volite, pripremite se za najgore – pa se ono neće ni dogoditi.
P. S. Bilo bi mi drago da podijelite ovaj post – možda tako nekome pomognete u dilemama koje ima, ili čak, spasite život. A to je već nešto vrijedno motivacije – zar ne?
