NOVAK ĐOKOVIĆ Moć je u tome da uvijek pokušavam zamisliti sebe kao pobjednika

Dok čekamo da završi saga na Australian Openu - odnosno da saznamo hoće li teniser Novak Đoković ipak učestvovati na ovom turniru, prisjećamo se ljeta 2019. i njegove pobjede u najdužem finalu u historiji Wimbledona, kad je osvojio 16. Grand Slam titulu u karijeri, pojeo malo trave s engleskog terena i održao emotivan govor, a mi pokušali objasniti nivo mentalne snage koja je ovog vrhunskog sportistu opet dovela do trona

Nedavno objavljeno

Priredila Mersiha Drinjaković

Svaka razumna analiza epskog skoro petosatnog finala Wimbledona 2019. sigurno bi završila zaključkom kako će Novak Đoković (32) vjerovatno završiti karijeru sa više osvojenih Grand Slam titula od Rogera Federera, ali sa manje ljubavi. Teško je bilo broju 1 u svijetu tenisa, piše Guardian, da izdrži nepoštivanje iskazano na centralnom terenu Wimbledona, jer publika je otvoreno navijala za Federera, pozdravljajući i svaku Đokovićevu grešku.

Šta čuje Novak?

On, kao i svi Federerovi rivali na ovom terenu, već su se navikli na ovakav tretman da je ignorisanje publike već postalo umjetnost u Wimbledonu. Đoković je došao do višeg nivoa te umjetnosti, pa je upotrijebio “transmutaciju”. Prema Merriam-Websterovom rječniku, “transmute” znači “promijeniti ili prilagoditi oblik, pojavu, prirodu nečega”. Novak je povike “Roger! Roger!” koji su odjekivali Wimbledonom zapravo u svojoj glavi preinačio u “Novak! Novak!”. I to je uspjelo: završio je grickajući vimbldonsku travu, označavajući tim činom svoj trijumf. 

“Pored snage volje, potrebna je i snaga ne samo fizička već i mentalna i emotivna. Za mene, to je konstantna borba, veća od one koja se odvija na samom terenu” Foto: PA Images / Alamy / Alamy / Profimedia

“Kad sam bio klinac od četiri-pet godina i sanjao da postanem teniser, ovo je uvijek bio turnir na kojem sam želio da učestvujem, da pobijedim”, kazat će u pobjedničkom govoru, a kasnije je u intervjuima za medije pojasnio: “ Ovo je najzahtjevniji psihički meč koji sam ikada odigrao. Za ovu vrstu mečeva se pripremaš, živiš, oni daju smisao i vrijednost svakoj minuti koju provedeš na terenu trenirajući kako bi došao u poziciju da igraš ovakav meč sa svojim najvećim rivalom svih vremena. Jednu sam stvar obećao sebi kada sam izlazio na teren, a to je da moram ostati smiren i pribran jer sam znao da će atmosfera biti takva kakva je i bila… Naravno, kada imaš većinu publike na svojoj strani, to pomaže, daje ti motivaciju, daje ti snagu. Kada to nemaš, moraš da pronađeš sve to u sebi.” 

Meč odigran u glavi 

Novakova mentalna snaga je nadaleko poznata, a slavni teniser je vrlo rječit kad objašnjava psihičke procese prije i tokom važnih mečeva. I novinari su, nakon Wimbledona, željeli znati šta je bilo presudno za pobjedu. “Pokušao sam odigrati meč u glavi prije izlaska na teren. Vjerovatno nisam baš mogao odigrati skroz sve što se desilo. Uvijek pokušavam zamisliti sebe kao pobjednika. Mislim da postoji moć u tome. Također, pored snage volje, potrebna je i snaga ne samo fizička već i mentalna i emotivna. Za mene, to je konstantna borba, veća od one koja se odvija na samom terenu. To nije situacija koju možeš da iskusiš i koja utiče na tebe, ali iznutra osjetiš te situacije i prihvatiš ih i proživiš. Prije meča sam rekao sebi da ću se isključiti iz svega što se dešava oko terena, i da ću biti prisutan samo u igri.”

“Moraš konstantno podsjećati sebe da si tu s nekim razlogom i da si bolji od onog drugog. Što je momenat teži, moraš više da se podsjećaš, više da govoriš sa samim sobom. Tako je barem u mom slučaju”

Ovaj vrhunski teniser kaže i kako ne postoji formula za hrabrost, barem ne iz njegove perspektive. “Možeš izaći na teren, zatvoriti oči i udariti lopticu najjače što možeš, i to je hrabrost. Ipak, moraš da budeš konstantno dobar tokom svih pet sati ako hoćeš da dobiješ meč kao što je ovaj. Moraš konstantno podsjećati sebe da si tu s nekim razlogom i da si bolji od onog drugog. Što je momenat teži, moraš više da se podsjećaš, više da govoriš sa samim sobom. Tako je barem u mom slučaju.”

I upalilo je: peti šampionski naslov za Đokovića u Wimbledonu (za koji je inkasirao 2.983.748 dolara), treća pobjeda u finalu nad Federerom i 16. Grand Slam naslov u karijeri (samo četiri manje od slavnog Švicarca, čija je veličina potvrđena još davno, ali koji se ulaskom u 38. godinu neće biti u stanju takmičiti na dosadašnjem nivou). Đoković još, valja i to reći, gleda u leđa i Rafaelu Nadalu, koji ima 18 osvojenih titula sa četiri najveća svjetska teniska turnira, ali Nole je uvjeren da to može dostići.

Iako možda nije uživao podršku publike u Wimbledonu, Đoković s pravom dopušta da njegova igra govori sama za sebe. Jer – on je Novak i on može sve. 

Serviraj za pobjedu

Novak Đoković je prvi put uzeo reket u ruke s četiri godine, s dvanaest napustio dom, roditelje i dva mlađa brata te upisao tenisku akademiju kod Nikole Pilića u Njemačkoj. Sa četrnaest je postao trostruki prvak Evrope u kategorijama singl, dubl i ekipno. I skrojio plan: zauzeti prvo mjesto na ATP listi. Mladom Noletu uzori su bili Andre Agassi i Pete Sampras, a veliki Novak danas je idol generacijama mladih tenisera.

Novak je o svojim usponima i padovima napisao prije šest godina knjigu – Serviraj za pobjedu, u kojoj je objasnio kako je njegov mentalni i fizički preporod počeo onog dana kad je prihvatio prijedlog jednog srbijanskog ljekara koji radi na Kipru da iz ishrane u potpunosti izbaci prije svega hljeb i sir, ali i svu ostalu hranu koja sadrži gluten. Usto, pisao je i o odricanjima koja je podnosio da bi došao do trona, kao i o porodici koja mu je na tom putu pružila i više nego što je mogla. I sve se isplatilo. 

Novak i njegova supruga Jelena, s kojom ima sina Stefana i kćer Taru

Nakon meča koji je ušao u historiju, pobjednik ovogodišnjeg Wimbledona vratio se u svoj luksuzni dom u Miamiju vrijedan 6,7 miliona dolara. Novak i njegova supruga Jelena (33), s kojom ima sina Stefana (4) i kćer Taru, koja će u septembru napuniti dvije godine, od 2017. žive u impresivnom zdanju (kako ga američki mediji nazivaju – posljednja riječ arhitekture) koje se nalazi na obali Atlantika, sa tri spavaće sobe, tri kupatila i balkonom s pogledom od milion dolara. “Bio sam fasciniran nivoom usluge, ekskluzivnim pristupom parku i pogledom na kopno i more”, izjavio je Đoković nakon kupovine stana. Zgradu u koju su uselili projektovao je slavni arhitekt Renzo Piano, a osim dijela za stanovanje, ima i park, vrt za opuštanje, dva bazena, spa, saunu, fitness centar i vinski podrum. Po okončanju meča na terenu Wimbledona, Đoković je kazao kako je sretan što se vraća svojoj ulozi oca, te će u Miamiju prikupljati snagu za nove poduhvate na teniskim terenima širom svijeta.

Gracija 373, juli 2019.

Pročitaj još
Related

Sarajevski kiseljak za 130. godišnjicu građanima daruje besplatni koncert Petra Graše

Na ovaj slavljenički događaj, koji će značajno obogatiti ljetnu...

AVALON PRODUKCIJA PREDSTAVLJA KONCERT AMIRE MEDUNJANIN U SKENDERIJI

Svjetski priznata umjetnica Amira Medunjanin 22. jula će održati...