Razgovarala Dragana Đurić
Foto Nikola Pejović
Mjesto snimanja CUE Podgorica
Godina na izmaku donijela je Sergeju Ćetkoviću mnogo toga, i neizrecivu tugu i gubitke, i veliku sreću i poslovne uspjehe. Najponosniji što stvara muziku koja traje i što dijeli sa publikom radost zbog svakog novog nastupa, Sergej je ove godine obilježio dvije decenije karijere i koncertom najavio sedmi studijski album.
I ovu i prethodnu godinu obilježili su posebni uslovi života i rada, teško je i pričati o tome koliko smo zadovoljni postignutim kada se oko nas dešavaju strašne stvari. Možete li nam, ipak, reći jeste li ostvarili veći dio planiranog za ovu godinu?
– Ostali smo zdravi i to je najvažnije. Vjerujem da je to svim ljudima u ovoj situaciji primarni cilj. Ostati zdrav i fizički i psihički. Što se muzike tiče, imao sam nekoliko prelijepih koncerata na kojima sam zaista zahvalan, jer je danas sve toliko neizvjesno da planovi gotovo i ne postoje. Bilo je predivno na tim susretima sa publikom poslije mnogo vremena, još uvijek sam pod utiskom nedavno održanog koncerta u Kombank dvorani u Beogradu, zatim dva koncerta u Zagrebu, u dvorani Lisinski. Na prvom beogradskom je bilo toliko dobre energije, pozitivnih emocija i ljubavi da sam nakratko zaboravio na stvarnost koja nas okružuje. Nadam se da će u novoj godini svi koncerti biti takvi i da će ih biti mnogo više.
Ove godine ste izgubili oba roditelja, koliko Vas je to promijenilo?
– Siguran sam da ne postoji čovjek koga smrt roditelja ne promijeni. Ipak, nisam dozvolio da zastanem, da me obuzme mrak, jer znam da to ni oni ne bi željeli. Zauvijek ću ih nositi u svom srcu, jer bez njih danas ne bih bio ovo što jesam, i koračati putem na koji su me prije mnogo godina poslali, vjerujući u mene i moju muziku.
Sigurno je sada drugačije kada dolazite u Podgoricu, a znate da Vas roditelji neće dočekati? A nije Vam bilo lako ni kada ste morali da odete na prvi nastup nakon što su preminuli?
– Teško je i vjerujem da se nikada neću navići na tu činjenicu, ali srećom moja braća su tu, njihove porodice, moji prijatelji, moj grad… Imam ljude koji mi pružaju utjehu i dobrodošlicu. Trudim se da odvajam privatni od poslovnog života. Svi mi koji se bavimo muzikom i živimo za publiku svoje lične probleme moramo da ostavimo kod kuće kada krenemo na koncerte i turneje. Razdvojio sam te stvari u svojoj glavi i svom srcu, ali to ne znači da im često u mislima ne posvetim neke od najljepših pjesama na svojim koncertima.
Da li i bol i tugu pretačete u pjesme, kanališete li na taj način svoja osjećanja?
– Oduvijek je bilo tako i biće. Ne samo svoju tugu i bol, nego i ljudi iz mog okruženja. Tuga je, kao i ljubav i sreća i sam život, velika inspiracija. Muzika je ljekovita, kroz nju možemo da pustimo one emocije koje možda riječima ili djelima ne umijemo da izrazimo. Srećan sam što imam tu privilegiju u svom životu.
Privatno i poslovno ova godina je stalno donosila razne emocije, možete li ih svrstati u dvije grupe?
– Nikada ne kalkulišem sa emocijama. Ne možemo ih mjeriti, ne možemo ih stavljati na vagu. Ne umijem to da radim. Ponašam se onako kako osjećam, živim i stvaram na taj način. Ne dozvoljavam da me tuga zaustavi, ali ni sreći da me zanese. U svemu treba imati mjeru. Vjerujem da je to, uz vjeru u Boga, put ka onome što se zove unutrašnji mir i zadovoljstvo.
Koliko je pandemija uticala na Vaš posao?
– Kao i na posao svih mojih kolega, čini mi se bez izuzetka. Nadam se da ćemo u novoj godini konačno početi da živimo normalno.
Hoćemo li i u novoj godini i dalje gledati crtani film ili knjige sa avanturama Lole i Mile?
– Hoćete, naravno. Upravo smo objavili novu epizodu, uživamo u kreiranju novih i pokušaćemo da taj serijal u 2022. godini podignemo na mnogo viši nivo.
U okviru obilježavanja 20 godina karijere pripremate veliki koncert u Beogradu kojim ćete publici nadoknaditi sve propušteno tokom prethodnog perioda. Kakav ste repertoar pripremili?
– Postoji standardan repertoar sačinjen od mojih najvećih hitova koje publika već godinama voli, ali se na svakom koncertu potrudim da priredim i neko iznenađenje. Često se dese i improvizacije u kojima uživam sa svojim bendom, pa onda odsviramo i nešto što nije planirano, a publika to dobro prihvati. Uvijek osluškujem ljude koji vole moju muziku i trudim se da im na koncertima poklonim ono najbolje od sebe. Tako će biti i na svim predstojećim nastupima.
Čega se najradije sjećate s tih početaka, prije 20 godina?
– Teško je izdvojiti konkretne stvari, jer je moj kofer prepun predivnih uspomena. Održao sam toliko sjajnih koncerata u cijelom regionu, to su stvari koje se ne zaboravljaju. Objavljivanje prvog albuma je svakako važan momenat u mojoj karijeri, a zatim i prvi koncert u Sava Centru koji je predstavljao veliku prekretnicu i meni lično dokaz da je moguće ostvariti sve snove.
Koliko je bilo teških trenutaka pred odustajanje i šta Vas je ipak vraćalo muzici?
– Bilo je teških momenata, dilema, preispitivanja i sumnji, ali me nikada nije napustila ljubav prema muzici. Taj osjećaj nosim u sebi i danas. Znao sam da moram da vjerujem u sebe i ono što stvaram, da moram da ostanem doslijedan i da ne smijem da iznevjerim svoju publiku. Moj put jeste bio duži i zahtijevao je mnogo strpljenja, ali ovih 20 godina dokazuju da je bio jedini ispravan put zbog čega sam danas jako srećan.
Koncert će biti i svojevrsna najava sedmog studijskog albuma Kofer koji ćete objaviti do kraja godine. Koliko nas pjesama očekuje?
– Još uvijek nije odabran konačan broj, ima mnogo pjesama spremnih za novi album i trenutno sam u fazi selekcije. Tu su i singlovi snimljeni od prethodnog albuma do danas koji će se takođe naći u ovom koferu. Izvjesnije je da ću album objaviti poslije praznika ili u prvoj polovini sljedeće godine, ali ono u šta sam siguran je da će publika biti prijatno iznenađena. Dugo sam radio na ovim pjesmama i ovo je moje najzrelije muzičko izdanje do sada.
Šta nam poručujete tim pjesmama, koja je razlika između pjesama sa prvog i sa novog, sedmog albuma?
– Prošlo je mnogo godina od prvog albuma, iskustvo iza mene je ogromno, zreliji sam, stabilniji, srećniji. Oslobodio sam se nekih stvari koje su me sputavale i mogu reći da sam u ovom trenutku svog života svoj na svome kako u muzici, tako i privatno. Pjesme na novom albumu će biti drugačije, neobičnije i autentične, ali sa mojim pečatom i emocijom koja i jeste osnov moje muzike.
Jesu li nove pjesme rezime ove godine ili decenije?
– U određenim djelovima jesu, ali se ipak trudim da pravim muziku koja nema rok trajanja, koja je bezvremena i koja se može slušati i za 10 ili 20 godina. To smatram jednim od svojih najvećih uspjeha.
Kakvi su vam planovi za doček, imate li neke planove za narednu godinu?
– Imam mnogo planova, ali idemo korak po korak. Sve je neizvjesno i ne može mnogo unaprijed da se planira u ovom momentu. Nadam se da ćemo u novoj godini konačno pobijediti pandemiju, početi normalno da živimo i radimo, da skinemo maske i prekinemo distancu, da dijelimo zagrljaje i ljubav.
