NaslovnicaNAŠE PRIČEMiki Jevremović: Moja radost su pjesma, djeca i unuci

Miki Jevremović: Moja radost su pjesma, djeca i unuci

Srbijanski pjevač Miki Jevremović, nekadašnja jugoslavenska i sovjetska zvijezda te ljubimac mnogih žena, prisjetio se slavnih vremena i otkrio kako još ne pomišlja da mikrofonu zauvijek kaže zbogom

Napisala Živana Jovančić
Snimio Jasmin Brutus

Starije generacije mogu se sjetiti ovih naslova: Ako jednom vidiš Mariju, Narcisi plaču ljubavi, S kim si sada kad je tužno vreme… Da, to su pjesme koje je pjevao Miki Jevremović (72), a da ih znaju i mlade generacije, uvjerio se i on na koncertu u beogradskom Domu sindikata gdje je lani obilježio 50 godina rada. Iako je zakoračio u osmu deceniju, on i danas snima, nastupa i putuje, a skori koncert u Sarajevu, u Bosanskom kulturnom centru, najavljuje kao muzički povratak gradu u kome je imao vjernu publiku. Milioni pređenih kilometara, preko 1.000 koncerata, 15 miliona prodatih ploča, preko 100 pobjeda na festivalima, 300 tekstova i 100 komponovanih pjesama – to je pedesetogodišnji saldo u karijeri Mikija Jevremovića. Danas ima utisak da je sve prošlo tako brzo, kao dlanom o dlan, a onda u mislima pohita da sebi samom pomirljivo prizna: “Jeste, Jevremoviću, bio si vrijedan, radio si brzo i živio si brzo.”
I sad vjeruje da njegov put ka vrhu nije bio nimalo lagan, niti takav može biti za bilo koga ko se muzikom bavi ozbiljno i na duge staze, razmišljanje je pjevača koji, kao nesuđeni mašinac i šahista, svoju karijeru upoređuje sa sinusoidom u matematici, linijom uspona i padova. Da je bilo propusta, to ne poriče, ali snagom svoje ličnosti i naravi “potiskuje ih na marginu života”, zaboravlja ih jer se radije sjeća lijepih događaja i pobjeda, kojih je, ruku na srce, bilo neuporedivo više. Osim onog što je mogao ilustrovati brojkama, pjesmi duguje jedno veliko hvala, kako kaže, jer mu je omogućila da nastupa širom svijeta, da upozna razne kulture i narode. Zlatno doba Mikija Jevremovića je prošlo, ali ostalo je i još živi sjećanje na uspješnog kantautora i antologijskog pjevača jugoslavenske zabavne muzike, na pedagoga koji je podigao generacije mladih, a da je to sjećanje vrijedno i kolektivnog poštovanja dokazala mu je domovina Srbija dodijelivši mu nacionalnu penziju, što se rijetko dešava u njegovoj branši.

Kada pjesma zgrabi

“Dešavalo mi se da se nađem u dilemi i krenem u neki drugi stil, bilo ih je i onda, pojavljivali su se, ali ja sam ostavio da me srce vodi. Stalno sam sebi govorio: ‘Miki, treba jednog dana da se pogledaš u ogledalo a da ne pocrveniš’. Mene je srce vodilo; istrpjelo je sve. Mogao sam da budem šahista, naučnik, mogao sam da budem inžinjer mašinstva, sve mi je išlo, ali ja sam isplivao u muzici. Mnogi kažu da su slučajno počeli, ja ne. Ja sam namjerno počeo da pjevam, kad me pjesma zgrabila, nije me puštala, ja sam eksplodirao.”

“Stalno sam sebi govorio: ‘Miki, treba jednog dana da se pogledaš u ogledalo a da ne pocrveniš’”

Starije generacije pamte ovog pjevača i po dobrom izgledu, sjećaju se njegovog modiranja na sceni – gizdavih odijela i svilenih šalova sa brošem, a sjećaju se da je bio ljubimac i mnogih žena. Ostale su mnoge uspomene iz slavnih vremena kojih se Miki sjeća, ali jedan utisak dominira – on i ondašnji pjevači bili su kao prijatelji, bili su omiljeni, publika je voljela da ih na kraju koncerta iznese na rukama, publika ih je pamtila po pjesmama, dobrom glasu i interpretaciji. A danas je sve drugačije. “Sad pjevači imaju strahovito mnogo mugućnosti da se pojave, da se takmiče ovdje ili ondje, da lako snime pjesmu, spot, ali te pjesmu su vikend-hitovi, brzo se izgube, kao i pjevači. Dugo sam bio predsjednik Udruženja džez, rok i zabavne muzike Srbije, pratio sam sve, a najtužnije mi je bilo kad gledam mlade: imaju šansu, ali je ne iskoriste zato što imitiraju druge. Nemaju personalnost, svaki drugi djevojčurak pjeva nazalno. Sadašnji su pjevači slični kao i njihove pjesme, plastificirane na kompjuteru. Sada ih moraš pogledati na televiziji da bi znao ko je ko, toliko su slični. Ima ih koji su sjajni, samo im treba dobar pedagog za rad i usavršavanje”, zapaža Miki Jevremović i ne krije da bi se rado odazvao svakom mladom pjevaču koji bi poželio njegove instrukcije i stručnu pomoć.

Odani otac i djed

Pjevač bogate karijere voli reći da je i njegov privatan život poput sinusoide. On koji je u jeku popularnosti živio povučeno i nikad nije bio u središtu skandala, našao se u svojim kasnim godinama na udaru medija zbog izjava bivše supruge, inače Sarajke Sonje Đorđević Kulier, o njihovim lošim odnosima i patnjama koje je preživjela u braku. “Ne znam da li je ona išta rekla od onoga što je pisano, možda i jeste, ali je apsurdno da neko proživi s nekim 30 godina i onda kaže da mu je bilo loše. Meni je bilo lijepo što sam je volio, što sam s njom izrodio dvoje djece, pa sad imam i unuke, i rekao sam joj: ‘Ti možeš da mi sve uzmeš, ali ne možeš 30 godina moje ljubavi; ja sam bio i ostao bogat, a ne znam kakva si ti’. Ne bih više htio pričati o tome, jer sve mi je apsurdno”, priznaje Miki Jevremović.
Uprkos nekad brzom i dinamičnom životu, te dvostrukom bračnom neuspjehu, ipak je uspio sačuvati porodicu i to je ono što mu sada ispunjava život i čini ga sretnim. Oko njega su djeca: najstariji sin Đorđe (44), po profesiji novinar, zatim kći Jelena (32), studentica Više ekonomske škole, udata i majka dvoje djece, i jedina koja je krenula očevim stopama; najmlađi sin Stefan (25) završio je u Budimpešti industrijski menadžment, a informatiku na očev nagovor, postao je odličan informatičar i zaposlio se u jednoj stranoj firmi. Miki se ponosi djecom, ali unuci su mu na prvom mjestu. “Lijepo mi je oko srca kad su tu. Živimo blizu jedni drugih, neću da im smetam, neću da budem dosadan. Prije dva mjeseca dobio sam unuka Tadiju, a starijem Lazaru (5) pričam ozbiljne stvari, sluša me i sve upija, voli da šetamo i obilazimo muzeje.” Veoma je blizak sa starijom sestrom i mlađim bratom, koji se trudio oko njegove monografije objavljene u Valjevu, u gradu njegove mladosti, u kojem je sve što je doživio za njega bilo prvi put, zbog čega se ovaj rođeni Beograđanin osjeća više kao Valjevac.

Gracija 230, 31.1.2014.