NaslovnicaNAŠE PRIČEKOMENTAR: Žrtva koja to nikad nije trebala postati

KOMENTAR: Žrtva koja to nikad nije trebala postati

Povodom tragične smrti mlade beogradske gejmerice i jutjuberice, oglasio se jedan od osnivača, zajedno sa srbijanskom glumicom Danijelom Štajnfeld, Facebook stranice Stub srama, koja objelodanjuje online nasilje nad žrtvama koje su javno progovorile o onome kroz šta su prošle

Piše: Adis Nikšić

Nikada neću imati kapacitet i razumjeti ljude koji žive živote pune mržnje, segregacije, opresije i nacionalizma. Nikada neću razumjeti ljude kojima je bullshit postao sastavni dio života. “Što si jadna? Nemaš usta. Bože, gdje su ti usta? Gdje ti je gornja usna? A kako se ljubiš ako nemaš usta? *Uradiš usta* Omg, uradila si usta, postala si silikonjarka. Ista si kao sve. Nemaš sise, ravna si ko daska. Ugradi sise, brate, bolje ti je. *Ugradiš sise* Kakav primjer daješ djeci? Sada si ista kao sve druge, silikonjarko jedna. Rak te pojeo! Umri!”

Kristina Kika Đukić

Pitam se, zašto? Pitate se zašto? Zašto? Upitnik. Još jedan upitnik. Još milion i jedan upitnik. Je li sada smiješno? Je li zabavno? Šta je bilo, zašto se ne smijete? Bilo vam je zabavno, šta se promijenilo? A da, ubila se. Više nije zabavno.

Samoubistvo djevojke Kristine Đukić pokazatelj je u kakvom mulju plivamo. Ovog mrtvog mora. Živimo u svijetu gdje je nenormalno postalo normalno, i obrnuto. Svijetu gdje ljudi shvate žrtvu tek onda kada više ni ne trebaju da shvate. Svijetu u kojem svaka budaletina sebi daje za pravo da ulazi u tuđi život i sere po istom. Svijetu gdje se (ne)ljudi takmiče ko će prije sasjeći i izjesti žrtvu. Žrtvu koja to nikada nije trebala postati. Ali postala je, ne svojom krivicom, već iz nečije zabave i želje za uništavanjem tuđeg života. Ono što je važno naučiti jeste to da su život i pravo na život podjednako bitni, bez obzira kako se zoveš, prezivaš, koje boje ti je koža, kome se moliš ili ne, kao i to s kime spavaš u svoja četiri zida. Komplekse liječite na vrijeme, kod psihologa, ne na drugim ljudima.