Napisala Mersiha Drinjaković
Snimci SFF i Aleksandar Kujučev
Kažu da se glumački talenat najviše ogleda po različitosti uloga, a Milan Marić, 31-godišnji beogradski glumac je pokazao u proteklih nekoliko godina svu raskoš svog talenta, od teatra do filma. Naša pozorišna publika ga je upoznala kao Gavrila Principa, glavnog junaka u predstavi Mali mi je ovaj grob po tekstu Biljane Srbljanović, a u režiji Dine Mustafića iz 2014. koja je postavljena na sceni Kamernog teatra 55. Četiri godine kasnije dobio je priliku kakva se rijetko ukazuje: ruski reditelj Aleksej German Jr. dodijelio mu je glavnu ulogu u filmu Dovlatov, ekranizovanoj biografiji ruskog pisca Sergeja Dovlatova, tačnije šest dana njegovoj života 70-ih u tadašnjem Lenjingradu. Film je 2018. uvršten u takmičarsku konkurenciju Berlinalea, a Milanu donio još jedno važno priznanje: uvršten je postavku “Evropske zvijezde u usponu” (European Shooting Stars) narednog izdanja ovog festivala.
“Ja trebam igrati čovjeka koji ima 50 i nešto godina i umire od tumora. Njegova karijera, život pun uspona i padova sve me je to dovelo do pitanja: Kako ćeš ti sad ovo, crni Milane?!”
U međuvremenu Milan vrijedno snima: u odličnoj kriminalističkoj TV seriji Besa, koja okuplja čak 200 glumaca s prostora bivše Jugoslavije i koja se prikazuje od 2018., tumači lik Luke, kriminalca dobrog srca. Sve je išlo kako treba, prilika za angažman nije manjkalo, karijera u usponu mladog glumca nije imala prepreka. I onda je sve stalo. Stigla je pandemija. “Nema plakanja nad prosutim mlekom, idemo dalje. Nadam se da smo nešto iz ovog naučili, jurili smo prije ovoga svaki dan, a nismo ni znali šta jurimo. Nekako nas je pandemija restartovala, da malo sami sa sobom prečešljamo neke stvari”.
Priča nam kako je lekcija pandemije, barem iz njegove vizure, bila vrlo surova. “Užasno smo fragilni”, priča glumac, “pomislili smo da je ova planeta naša i da nam niko ništa ne može, a onda shvatili da nismo svemogući”.
Od Čede do Tome
Sklon promišljanjima i analizama procesa globalizacije, Marić nam obrazlaže kako svijet koji počiva na principima novca dugoročno nije održiv. “Ne možete sve podrediti novcu, on ne može biti mjerilo uspjeha u svakom smislu. I onda nam se desi pandemija pa kažemo E, sad moramo da vjerujemo nauci. A nauku smo gurnuli u treći plan, da bude tu za svaki slučaj, a svaki slučaj se, evo, desio.”
U mini TV seriji Porodica, ovog proljeća emitovanoj na RTS u Srbiji, a koja prati posljednje dane porodice Slobodana Miloševića prije njegovog hapšenja, Milan se našao sa glumačkim veteranima na sceni. Boris Isaković i Mirjana Karanović utjelovili su Miloševića i Miru Marković, a Milan je glumio Čedu Jovanovića, tada mladog političara koji učestvuje u progovorima o Miloševićevoj predaji.
“Ja trebam igrati čovjeka koji ima 50 i nešto godina i umire od tumora. Njegova karijera, život pun uspona i padova sve me je to dovelo do pitanja: Kako ćeš ti sad ovo, crni Milane?!”
Upkos pandemiji i ograničenim uslovima za rad, Milan se nije predavao a njegov talent i dosadašnje uloge su ga preporučile za prvu glavnu ulogu u domaćem filmu. Određen je da na velikom platnu odigra lik kultnog pjevača i tekstopisca Tome Zdravkovića koji je preminuo prije 30 godina. Filmsko ostvarenje Toma u režiji Dragana Bjelogrlića svjetsku premijeru doživjelo je na zatvaranju 27. izdanja Sarajevo Film Festivala. Razgovor s glavnim junakom filma smo vodili u isto vrijeme dok je u Ljetnom kinu Metalac, u okviru programa OpenAir, na velikom platnu prikazivan Toma, ekranizirana životna priča pjevača u čije su godine utkane kafana, kocka, žene i bolest… “Za Tomu me veže puno stvari, njegove pjesme su žive i danas i na puno proslava smo ih pjevali… Tačno je da ja ne pripadam njegovom vremenu, imao sam godinu dana kad je on umro, ali su mene, kao i mnoge druge, njegove pjesme obilježile.”
Unutrašnja i vanjska promjena
Pojavno, Milan se fizički transformisao kako bi što više ličio na Tomu i ta je promjena najviše primjetna kroz malo veći nos karakterističan za preminulog pjevača, ali je unutrašnja transformacija išla mnogo zahtijevnijim tokom. “Bilo je čupavije, ali i uzbudljivije. Ja trebam igrati čovjeka koji ima 50 i nešto godina i umire od tumora. Njegova karijera, život pun uspona i padova sve me je to dovelo do pitanja: Kako ćeš ti sad ovo, crni Milane?! Imao sam ja tih razgovora sa samim sobom dosta tokom cijelog procesa pripreme i snimanja”.
Unutrašnji dijalog kojim se srčano hrabrio kad bi se pojavio strah od toga da li može iznijeti ovu ulogu, u kombinaciji sa bezgraničnim povjerenjem u cijelu ekipu, urodio je plodom. I Toma je, kroz Milana, oživio na velikom ekranu, nostalgično nas podsjetivši na nekadašnje vrijeme, ali i na veliku tugu koja je obilježila njegov život. “Bio je to ozbiljan izazov a svi na ovim prostorima imaju prema Tomi ovakav ili onakav odnos. Da nisam imao vjeru u ovo što sam radio, kao i podršku svih ljudi oko mene, koji su cijeli proces bili uz mene, možda bi me strah i pojeo. Iako nisam plašljiv po prirodi, neke stvari su, jednostavno, ponekad veće od vas”.
Najkonstruktivnije savjete i upute tokom snimanja dobio je od kolege glumca, reditelja Tome Dragana Bjelogrlića. “On je glumac i potpuno je shvatao situaciju u kojoj sam se našao i to me je smirivalo. Znao je da me pusti kad treba, sabere kad treba, pridrži kad treba. Imao sam, prosto, koga da pogledam, dobijem pogled nazad i da mi sve bude jasno”.
Milana u Beogradu čekaju nove obaveze u pozorištu, kao i snimanje treće sezone TV serije Državni službenik a priče sa snimanja filma o kultnom pjevaču rado dijeli sa svojim prijateljima, koji mu, s osmijehom veli, ne traže da pjeva Tomine pjesme. “U filmu pjeva Aco Pejović. Srećom, ja ne pjevam dobro, a i ovi koji me znaju onda znaju kako ne treba da mi traže da pjevam.”
