Nedavno objavljeno

KORUPCIJA U PORODILIŠTIMA: Kad krivično djelo postane normalno stanje

Prema nedavno sprovedenom istraživanju, u bosanskohercegovačkim porodilištima se za samo jednu godinu izdvoji više od dva miliona konvertibilnih maraka za mito i korupciju. Do ovog poražavajućeg broja došlo je Udruženje “Baby Steps”, na čelu s Amilom Tatarević, te objavilo publikaciju Borba protiv korupcije u porodilištima, čiji je cilj podići svijest o ovom problemu i ukazati na prava porodilja i budućih majki

Razgovarala Lejla Lojo-Karamehmedović
Snimio Amer Beganović / Spektroom

 

Nepoznavanje prava trudnica i porodilja tokom njihovog boravka u zdravstvenim ustanovama, posebno porodilištima, ali i nehumani uslovi koji u njima vladaju, uglavnom rezultiraju korupcijom i mitom. Nedavno objavljeno istraživanje Udruženja “Baby Steps”, koje je podrazumijevalo i anketiranje 2.713 porodilja iz cijele BiH, otkrilo nam je poražavajuću statistiku: tokom samo jedne godine, u našoj zemlji se za mito u porodilištima izdvoji 2.124.772 KM. Ovaj broj ne odnosi se samo na direktno davanje novca ljekaru za njegove usluge i što bolji tretman prema budućoj majci; u ovu milionsku cifru ubraja se i novac koji veoma rado i sami dajemo jer želimo “počastiti“ doktora ili medicinsku sestru zbog dolaska prinove u porodicu.
O tome kako zapravo prepoznati mito i korpuciju, kako ih iskorijeniti i kakav stav buduće majke trebaju zauzeti prilikom dolaska na porod i koja su im prava, razgovarali smo sa Amilom Tatarević, predsjednicom Udruženja “Baby Steps” iz Sarajeva.

Je li vas iznenadila brojka od preko dva miliona maraka koja se daje na mito i korupciju u bh. porodilištima?
– Brojka od dva miliona zvuči strašno, ali bojimo se da je situacija mnogo gora. Ono što smo u okviru rezultata dobili kao prosječan iznos pojedinačne “koverte” je nešto više od 140 KM. Pojedinačna svjedočanstva često govore o mnogo većim ciframa: od nekoliko stotina pa i do više od hiljadu konvertibilnih maraka. Također, mnoga svjedočenja govore o višestrukim kovertama, bilo više puta istom doktoru ili i doktoru i medicinskom osoblju. Praktično u svakom razgovoru na ovu temu, čujemo od prijatelja, poznanika i sagovornika njihova lična ili eventualno iskustva njima bliskih osoba o korupciji u porodilištima.
Koliko dugo je trajalo istraživanje i koliko je obuhvaćeno ispitanica i porodilišta?
– Istraživanje je obuhvatilo cijelu BiH te sva porodilišta u BiH. Anketa je provedena u periodu od 25. septembra 2020. do 6. februara 2021., a prikupljeno je 2.713 odgovora. Već u prvoj sedmici, bez ikakvog sponzorisanja, anketu je popunilo blizu 1.000 porodilja. Upravo ova brojka govori o veličini problema te spremnosti porodilja da traže i doprinesu promjenama. Sve se više iznose iskustva i priča o strahotama u porođajnim salama. Većina je i dalje anonimna, zbog straha, što je i logično, jer ih sistem ni na koji način ne štiti, ali to nimalo ne umanjuje vrijednost svakog pojedinačnog iskustva. Upravo radi toga u okviru projekta provodimo i aktivnosti “Podijeli svoje iskustvo”, kao i snimanje videopriča – sve uz mogućnost zaštite identiteta.

Amila Tatarević: “U sistemu koji ne poštuje njihova prava, porodilje su prepuštene same sebi u izazovnom periodu, te iz straha i brige prihvataju sve nametnute okolnosti”

Porodilje su odgovarale na različita pitanja, kakvi odgovori su vas posebno iznenadili?
– Anketa je osim korupcije obuhvatila i značajan broj pitanja vezanih za uslove u porodilištima, jer su upravo loši uslovi glavni uzrok korupcije u porodilištima. Naime, porodilje zbog loših uslova u porodilištima, trauma koje su doživjele ranije ili one ili njihove prijateljice, poznanice, pristaju na mito i korupciju iz straha za svoj i bebin život. U odgovorima najviše zabrinjava što se krše svjetske preporuke vezane za intervencije pri porodu, ali je i općeprisutan problem intervencija bez informisanog pristanka porodilje. Porodilji se trebaju iznijeti sve okolnosti, te predstaviti prednosti i mane svake intervencije ili izostanka intervencije, a odluku o njima treba donijeti porodilja, ne doktor. U našim porodilištima informisani pristanak praktično ne postoji.
Ono što nas je posebno zabrinulo jesu odgovori koje je dalo medicinsko osoblje: samo dvanaest osoba je bilo voljno dati svoje odgovore, a od njih tek jedna smatra da je praksa primanja poklona na radnom mjestu nezakonita i nemoralna. Svi ostali su stava da zavisi od poklona, da je dozvoljeno primati poklon manje vrijednosti ili da tu nema ništa loše, jer je to dio kulture naših pacijenata?! Dakle, korupcija se toliko ukorijenila u naša porodilišta i postala normalna do te mjere da medicinsko osoblje uopće u tome ne vidi ništa problematično. Krivično djelo praktično je postalo normalno stanje!
Ako to “čašćenje” doktora ili medicinskog radnika pripisujemo sreći i radosnim trenucima zbog dolaska prinove, to je i dalje mito i korupcija?
– Da. U tim trenucima sreće, posebno očevi osjećaju potrebu da je podijele. Međutim, nikada se sreća nije dijelila kovertama. Ukoliko slavimo neki radostan trenutak s porodicom i prijateljima, pozovemo ih i počastimo tortom ili kolačima kako bismo zajednički proslavili radost, ne dajemo im ni koverte ni skupocjene poklone. Zbog nekažnjavanja takvog ponašanja, te činjenice da ga većina doktora objeručke prihvata, došli smo do toga da mnogi građani, ali i doktori, “kićenje” ili “čašćenje” ne smatraju mitom i korupcijom. Upravo ovo je jedan od uzroka problema.
Je li ijedna porodilja koja je učestvovala u anketi izvršila prijavu za traženje mita i korupcije?
– Da bi bilo ko izvršio prijavu krivičnog djela, kao što je korupcija, mora se osjećati zaštićeno i sigurno. Sistem ne da nije omogućio tu zaštitu, nego nije ni olakšao prijavu korupcije, niti ponudio adekvatne mehanizme ocjene prijava. Stoga praktično nemamo prijava korupcije. Tokom prošle godine poslali smo i niz dopisa prema određenom broju porodilišta i nadležnih ministarstava zdravstva te tražili informacije o broju prijava korupcije, te disciplinskih postupaka po osnovu istih. Neki nisu ni odgovorili, a oni koji jesu, tvrde da nemaju nijednu prijavu korupcije u posljednjih deset godina. Upravo ova suprotnost u odnosu na anketiranje porodilja ukazuje na problem nepostojanja adekvatnih mehanizama prijave i sankcionisanja korupcije, te zaštite prijavitelja.
Rezultati vašeg istraživanja odjeknuli su u javnosti, u medijima također. Je li se oglasio iko od predstavnika vlasti, tražio vam dodatne informacije, pokazao bilo kakvu reakciju?
– Osim javne objave publikacije “Borba protiv korupcije u porodilištima” kao rezultata našeg istraživanja, mi smo istu poslali poštom na adrese određenog broja porodilišta i nadležnih ministarstava zdravstva još u martu. U okviru publikacije smo naveli i niz konkretnih preporuka za sistemske promjene u bolnicama i nadležnim ministarstvima u borbi protiv korupcije u porodilištima. Ali do danas, apsolutno nikakav odgovor nismo dobili. Upravo ta nezainteresovanost i pasivnost nadležnih i odgovornih govori o dubini problema i nužnosti promjena. Činjenica da svaki drugi porod, svaki drugi novi život bude praćen korupcijom je zaprepaštujuća i iznimno alarmantna informacija za svakog od nas, a posebno za one koji upravljaju javnim ustanovama i ministarstvima, kojima je povjerena obaveza da rade, a oni nisu ni odreagovali. Naša publikacija vjerovatno kupi prašinu u nekoj arhivi bez da je iko i pročitao.
Jesu li i u kojoj mjeri trudnice i porodilje svjesne svojih prava u porodilištima?
– Ovo je veoma važno pitanje. Niko ne govori niti se brine o pravima porodilja. Ne poštuju se zakonske odredbe, bilo da govorimo o domaćem zakonodavstvu ili međunarodnom pravu. U porodilištima se dešava nasilje nad ženama i to nije nešto što je naš zaključak niti je prisutno samo kod nas, na to upozoravaju i specijalni predstavnici UN-ovih organa. U sistemu koji ne poštuje njihova prava, porodilje su prepuštene same sebi u izazovnom periodu, te iz straha i brige prihvataju sve nametnute okolnosti. Ne može se očekivati da se jedna porodilja bori za svoja prava dok porod traje, u svim bolovima i strahovima koje prolazi u tim trenucima. Dodatnom kršenju prava porodilja doprinosi i zabrana pratnje ili specijalni uslovi kojim se ciljano nastoji onemogućiti pratnja. Naša porodilišta su zatvorila vrata pratnji odmah na početku pandemije Covida-19, dok s druge strane imamo jasne preporuke Svjetske zdravstvene organizacije koje naglašavaju da sve žene imaju pravo na sigurno i pozitivno porođajno iskustvo bez obzira imaju li potvrđenu infekciju koronavirusom, u šta spada i pratnja po izboru. Dakle, čak i u slučaju porodilja pozitivnih na Covid-19. Upravo zbog važnosti poznavanja svojih prava, nastojimo kroz ovaj projekt, ili kroz sve aktivnosti našeg udruženja, raditi na informisanju i educiranju trudnica i porodilja, ali i šire javnosti. Ukoliko znamo koja su naša prava, nećemo dozvoliti da nas neko uslovljava, da nam traži novac za porođaj ili da nas omalovažava na bilo koji način.
Vjerujete li da je moguće iskorijeniti korupciju iz naših porodilišta? Jesmo li, kao društvo, spremni za takav korak?
– Za postizanje velikih ciljeva treba puno truda, ali i vremena. Ciljevi koje smo zadali ovim projektima tiču se smanjenja korupcije, a iskorijeniti je u našim porodilištima nešto je što tek može biti dugoročni cilj, koji je iznimno težak i u puno razvijenijim državama od naše, koje imaju i mnogo veće poštivanje prava te adekvatne antikoruptivne mehanizme. Međutim, nije nemoguć. Za nas kao društvo je to iznimno veliki izazov, jer treba djelovati i na percepciju korupcije kako među građanima tako i među doktorima. Velike promjene se mogu postići samo zajedničkim djelovanjem – u ovom slučaju građana, doktora, vladinog i nevladinog sektora, a naravno i javnosti putem medija.
Imamo li u BiH ijedan svijetli primjer porodilišta koje funkcionira bez korupcije?
– Nažalost, ne. Uradili smo i analizu ankete po porodilištima, te dobili veći ili manji stepen korupcije zavisno od porodilišta, ali zaista nigdje stanje nije ni blizu idealnog. Postoje određena porodilišta gdje je stepen korupcije na duplo većem nivou nego u nekom drugom porodilištu, ali najniži stepen od 24% opet govori da se pri svakom četvrtom porodu dešava korupcija. Smatramo da upravo porodilišta sa nižim stepenima korupcije, koja očito prednjače u odnosu na ostala po ovom pitanju, trebaju biti ta koja će uvođenjem i primjenom adekvatnih antikoruptivnih mehanizama biti primjer za sva ostala porodilišta.
Nastavljate li kao udruženje raditi na ovom problemu? Koji su vaši sljedeći koraci?
– Ovaj projekt traje do početka sljedeće godine, te u okviru njega imamo planiran niz aktivnosti i animiranja građana, informisanja o pravima porodilja, dijeljenje iskustava, ali i saradnje s porodilištima, te predlaganje uvođenja antikoruptivnih mehanizama koji će biti efikasni u borbi protiv korupcije. Planiramo organizovati i okrugle stolove kako bismo okupili sve aktere u borbi protiv korupcije i zajednički pronašli najbolja rješenja i najefikasnije metode kako unaprijediti sistem i smanjiti korupciju u porodilištima. Ovo je borba za koju treba dosta vremena. Naš cilj svakako nije kratkoročan, te ćemo nastaviti raditi na poboljšanju uslova u porodilištima i tražiti poštivanje prava porodilja.


Iskustva porodilja objavljena na stranici Udruženja “Baby Steps”

“Pri pregledu mi je između redova dato do znanja da se očekuje novac od mene. Zbog dijagnoze i straha za zdravlje djeteta i svoga zdravlja, muž je dao 500 KM na stepeništu bolnice doktoru s kojim je dogovoren carski rez. Prije dogovora doktor je bio grub, čak sam prokrvarila poslije vaginalnog pregleda, dok je poslije dogovora postao ljubazan i brižan doktor, kakav je i trebao biti.”
(GAK, Sarajevo)

“Čula sam od poznanica da ko se želi poroditi bez mučenja, mora naći sebi doktoricu i platiti je. Moji roditelji, muž i ja našli smo doktoricu koja me pregledala zadnju sedmicu trudnoće. Otac joj je uručio u koverti 100 eura. Naravno, uzela je. Na porodu nije bila iako smo je zvali više puta. Rekla je kako će ona zvati svoje ljude da se pobrinu za mene. Ništa se od toga nije desilo i prošla sam užasno, 15 sati sam se porađala u najgorim bolovima.”
(UKC, Tuzla)

“Babica me tokom cijelog porođaja maltretirala jer joj moj muž nije dao novac koji je indirektno iznuđivala. Do zadnjeg momenta mi nije dala da se popnem na krevet iako sam plakala i molila. Za to vrijeme je galamila na mene kako je ponižena jer njena usluga nije nagrađena od strane mog muža. Pružila mi je pomoć tek nakon mog obećanja da ću je nagraditi poslije porođaja. Nisam je nikom tužila jer ne vjerujem da bi mi iko povjerovao… Nekad ni sama ne vjerujem.”
(Bolnica Sv. apostol Luka, Doboj)

“Nakon četiri dana traženja doktora koji će obaviti planirani carski rez, jer dva doktora koja su prvobitno bila planirana sticajem okolnosti nisu bila u mogućnosti, porodica i ja smo bili prinuđeni ‘na kafi’ dogovoriti planirani carski koji je kasnije završio kao hitan. ‘Prosječna plata’ FBiH je bila dovoljna da se doktor pojavi u zoru, iako nije bila njegova smjena, kako bi obavio porod.”
(JU Bolnica, Travnik)

“Novac smo dva puta dali doktorici koja mi je vodila trudnoću jer su svi koji su prošli kroz to govorili da je to jedini način da se prema vama ophode kao prema ljudskom biću. Doktorica je otišla na godišnji odmor, ja sam bila prepuštena samoj sebi, prošla kroz najstrašnije muke, dva dana se porađala, a oni nisu htjeli da urade carski, već su se svi navaljivali na stomak dva sata i na kraju dijete iščupano vakumom. Dobilo izljev krvi u mozak s mogućim psihofizičkim posljedicama. Porodilja sama sebi mijenja posteljinu nakon poroda koju samo bace na krevet. Užas!!!!”
(JU Bolnica, Travnik, 2020.)

“Babica mi je rekla (nakon što sam joj dala 20 KM) da kažem suprugu da mi donese jelo i da je zovem da ona izađe, da se jelo ne ostavlja kod portira. Naravno, očekivala je pare i dobila još 50 KM. Kad sam došla na odjel dala sam jednoj sestri 20 KM jer mi je pomogla da mi se unesu stvari. Drugoj sam dala jer sam je zamolila da mi pomogne oko izdajanja grudi (ostale su se samo smjenjivale i nisu ništa pomogle). Narednoj sam dala jer me je vodila do toaleta kad nisam mogla i presvukla mi je dijete koje je bilo u prljavoj peleni tri sata. I dala sam mladoj sestri koja je dijete iznijela mužu. Suprug je donio pare doktoru, neću napisati koliko, i bombonjeru. Tražili su mi i broj telefona od supruga da mu šalju slike bebe kako bi se on osjećao dužnim odnijeti im poklon. Majci koja rađa bitan je dobar ishod, a od doktora i sestara zavisi sve, ali baš sve.”
(Paprikovac, Banjaluka, 2021.]

“Nakon poroda muž je čekao ispred rađaone. Babica mi nije htjela dati mobitel da javim mužu da sam rodila, nego je rekla da mora doktoru javiti da on čeka i da izađe doktor mužu?! Doktor je došao mužu i rekao ‘čestitam, živo i zdravo dijete’, i pružio ruku, ali ne da se rukuje i da mu čestita, nego da mu da kovertu s novcima. Pružio ruku i samo govorio ‘hvala, hvala, hvala’. I nakon što mu je dao kovertu, otvorio je, prebrojao i otišao!!! Nije me nakon prebacivanja u sobu ni upitao kako sam. Valjda mu nije bilo dovoljno. U koverti je bilo 200 KM. Babicu smo isto počastili bombonjerom, kavom, raznim slatkišima, sokovima… A porod je bio horor, a trebao je biti divan jer je sve brzo išlo, i svojim tokom. Međutim, doktoru se još više žurilo, pa umjesto da me pustio da istiskam bebu u dva truda, on je legao na mene i izgurao bebu na prvom trudu, tolikom silinom da mi je maternica pukla popola, grlić se rascvjetao, šivali su mi anus unutra… Ma horor. Za drugu trudnoću ću se teško odlučiti.”
(KBC, Mostar, 2019.)

“Častili smo sestru koja je pokazala dijete ocu. Častili smo doktorku koja je prisustvovala porođaju. Častili smo neonatologa i akušera koji je izvršio ušivanje nakon epiziotomije. Novcem. Rado su ga prihvatili. Častili smo hranom i pićem sve tehničarke u smjeni. Častili smo tehničarku koja je oblačila dijete na otpustu.”
(Opšta bolnica Sarajevo, 2016.)

 

Latest Posts

spot_img
spot_img

Raport

spot_img