Napisala Mersiha Drinjaković
Snimio Siniša Nenadić
U ekološkoj organizaciji Centar za životnu sredinu, Banjalučanka Nataša Crnković (34) prošla je put od aktivistice, preko koordinatorice aktivističke grupe i programa Biodiverzitet i zaštićena područja, pa sve do čelne pozicije. Nakon što je skoro osam godina bila predsjednica Centra za životnu sredinu, nedavno se, kako kaže, vratila na staru poziciju koordinatorice programa. Trenutno se bavi zaštitom i promocijom kraških polja u BiH, kao specifičnim prirodnim fenomenom, koji je stanište raznim biljnim i životinjskim vrstama, a stvara mogućnosti za razvoj turističkih i kulturnih aktivnosti.
Završila je studij ekologije i zaštite životne sredine, a trenutno je na master studiju iz Ekologije životinja, te se posvećeno bori za očuvanje okoliša i protiv svega što narušava prirodu i biodiverzitet. Vodi se idejom da svaki dan rađa hiljade prilika za društveni aktivizam i promjenu nabolje. Nataša i njezine kolege iz Centra, kao i ekološki aktivisti širom BiH, svaki se dan aktivistički, lobistički i edukativno, na terenu ili sa hrpom papira, bore da Bosna i Hercegovina sačuva prirodne ljepote. “Svoj posao smatram više načinom života nego obavezom koja završava po isteku radnog vremena. Aktivizam je jedini logičan odgovor na trenutno stanje u društvu – i globalno i lokalno. Centar za životnu sredinu postoji 22 godine i imamo, naravno, dosta neuspjeha i izgubljenih bitki, ali i veliki broj uspjeha, što je ogroman podstrek da se nastavimo baviti ovim poslom.”
Svojim najvećim uspjehom smatra odbranu Nacionalnog parka Sutjeska od planiranih hidroelektrana na rijekama Sutjeska i Hrčavka. “Tu kampanju sam vodila nekoliko godina. Uključivali smo druge ekološke organizacije, naučnike, međunarodne institucije, vršili smo pritisak na naše institucije preko medija, ali i preko suda, i konačno smo uspjeli da zaustavimo te sulude planove, koji bi u potpunosti obesmislili postojanje našeg najstarijeg nacionalnog parka.”
Žene Kruščice smatra odličnim primjerom odlučnosti i borbenosti, u vrijeme kada je to jako potrebno čitavom pokretu za očuvanje rijeka. “Posebno je važna uloga žena u ovom lokalnom pokretu, što jeste i jedinstven slučaj, koji, nadamo se, može da ohrabri druge žene da se odlučnije i glasnije zauzmu za svoja prava.” Aktivistkinjama iz Kruščice su Nataša i njene kolege pomagali od samog početka i ta podrška traje već godinama te je u međuvremenu izrasla i u prijateljstvo. “Mi naše rijeke moramo spasiti, tu nema dileme. Voda nam je neophodna za život, a rijeke kao ekosistemi su važni ne samo vrstama koje žive oko njih nego i ljudima koji su se saživjeli sa njima.”
Nataša bi se u budućnosti voljela više baviti istraživanjem prirode, posebno ptica u BiH. Jedno je vrijeme to i radila u Nacionalnom parku Sutjeska, a nakon studija provela je neko vrijeme na jugu Indije istražujući ptice i šume mangrova.
