Napisala Mersiha Drinjaković
Foto Privatna arhiva
Nakon zahtjevnih priprema, 15-godišnja mostarska plivačica Lana Pudar sprema se otputovati na olimpijadu u Tokio, koja bi trebala početi 23. jula. Gotovo 45 dana je boravila van Mostara: u Sarajevu, Banjaluci, Leskovcu, Dubrovniku, te na petnaestodnevnim pripremama u Turskoj, što joj, kaže, nije bilo lako jer je završavala i osnovnu školu. “Jedva čekam da odem u Tokio i da sebe i svoju državu predstavim u najboljem mogućem svjetlu. Osjećam se radosno i ponosno, te sam na jedan način već ostvarila dobar dio svojih sportskih snova samim plasmanom na Olimpijske igre.”
U martu ove godine, Lana je u finalu Otvorenog prvenstva Srbije isplivala A olimpijsku normu, kvalifikovavši se za olimpijadu. Isplivano vrijeme od 57,37 sekundi u disciplini 100 m delfin je drugo najbolje vrijeme ove godine i vrijeme isplivano u finalu Igara u Rio de Janeiru 2016. Ujedno to je i državni rekord BiH u navedenoj disciplini.
Članica Plivačkog kluba “Orka” iz Mostara dolazi iz sportske porodice: njezin otac Velibor proslavljeni je golman Veleža, a danas uspješan trener. “Roditelji su mi najveća podrška, kao i brat i baba, ali svakako i moji treneri, bez kojih ovo ništa ne bi bilo moguće. Ne mogu zaboraviti ni podršku koju dobivam od klupskih i školskih prijatelja, ali i od Bosanaca i Hercegovaca širom naše države i inostranstva.”
Lanin uspjeh i rezultati nisu došli ni preko noći, ni slučajno, već uz trud, zalaganje i odricanje. “Uspon do vrha nije lagan, a svakako da je preduslov da imate talent i vještinu, ali i spremnost na kontinuiran rad jer je to ono što čini razliku i što dovodi do vrhunskih rezultata. Treninzi su naporni, morate paziti na svaki detalj. Od ishrane do treninga. Pogotovo kad se spremate za takmičenja. Ali to je put koji sam izabrala, uživam u ovome što radim i želim postići bolje rezultate”.
San svakog sportiste i sportistkinje je da osvoji medalju na olimpijadi, pa je to i Lanina želja: “Želim osvojiti prvu olimpijsku medalju za Bosnu i Hercegovinu i na taj način ljude u svojoj državi učiniti ponosnim. Vjerujem u sebe, u svoje sposobnosti, vjerujem u svoje trenere. A ako se ne desi sada, svakako ću se potruditi da to ostvarim u budućnosti.”
