Razgovarala Živana Jovančić
Snimci Aleksandar Kujučev
Kantautor te kompozitor filmske i pozorišne muzike Željko Joksimović (45) ima svoju publiku diljem bivše države, a rado je viđen i u Sarajevu. Nakon prošlogodišnjeg koncerta na Koševu, veoma uspješnog, ovog puta Joksimović je u Kulturno-sportskom centru Skenderija predstavio projekat Dva sveta. Novi muzički profil poznatog beogradskog autora oduševio je publiku sa poznatim folk, pop i rock pjesmama, kako osobnim tako i drugih kompozitora, koje je odjenuo u novo muzičko ruho, dajući im djelimično jazz, ali pretežno swing aranžman.
Rođeni Beograđanin, Željko Joksimović muzički je školovan, svira 15 instrumenata, pjeva i komponuje. Za prelomnu godinu u njegovoj karijeri uzima se 2004. kada je osvojio drugo mjesto na Eurosongu u Istanbulu s pjesmom Lane moje i dobio specijalnu nagradu za najboljeg kompozitora festivala The Marcel Bezençon Press Award. Dvije godine kasnije, također na Eurosongu, uspjeh je postigao s pjesmom Lejla, sa kojom je Hari Mata Hari osvojio treće mjesto u Atini. Kantautor popularnih pjesama, Joksimović potpisuje izvanrednu muziku za TV serije Budva na pjenu od mora i Ranjeni orao, za filmove Ivkova slava i Vrati se, Zone, te za druga ostvarenja, kao i za pozorišne predstave.
Sa kakvim emocijama ste ovog puta nastupali u Sarajevu?
– S velikim uzbuđenjem. Moji najveći koncerti vezani su za Sarajevo. Raduje me se što sam po prvi put nastupio u Skenderiji, nikad do sada nisam ušao u njenu dvoranu, a ovaj koncert priređen je za 48. rođendan Skenderije.
Kako publika prihvata poznate pjesme u vašem novom aranžmanu, posebno one u jazz varijanti?
– Ne treba ljude plašiti jazzom; ovo je više swing, jedna drugačija forma koja ima revijsku zvučnost, prazničnu, novogodišnju. Nekoliko puta ljudi su mi se obratili i rekli da im neke pjesme zvuče kao da su odvajkada bile u tom aranžmanu. To je baš veliki kompliment, a s obzirom da tu ima pjesama koje nisu samo moje, sa Dva sveta imamo puno uspjeha i veoma raspoložen ulazim u 2018. godinu.
Uvertira vašeg lanjskog koncerta na Koševu bio je nastup mladih pjevača – zašto su ovog puta izostali?
– Kad god mi mogućnosti dozvoljavaju, uvijek dam priliku mladim pjevačima, jer volim da im pomognem. Ja nisam imao sreću da se na taj način počnem baviti svojom karijerom, ali zato se trudim da pružim priliku mladim snagama.
Vaš status slobodnog umjetnika sličan je statusu biznismena – sve zavisi od vas. Koliko je 2017. bila produktivna za vas?
– Ova godina bila je izvanredna, a svaki mjesec je ispunjen nastupima, koncertima. Evo, samo u decembru imam deset zakazanih koncerata, što svakako nije konačna cifra i siguran sam da će ih biti još. Iza svakog uspjeha neophodno je da stoje ogroman trud i napor, potrebno je da imate cilj, da za to napravite dobar plan, a važno je i da imate odličan tim ljudi oko sebe, koji vam pomažu da sve to sprovedete u djelo. Imam tu sreću da imam kvalitetne saradnike i da svi zajedno uspijevamo da iz godine u godinu podižemo ljestvicu kada je riječ o onome što dajem svojoj publici, bilo na muzičkom planu, bilo na produkcijskom ili marketinškom. Svijet jako brzo ide, razvija se, morate da pratite trendove da biste opstali u vrhu. U isto vrijeme potrebno je da ostanete svoji, da zadržite prepoznatljivost, kao i da kvalitet muzike bude jedino mjerilo vašeg rada.
U našoj regiji ste najuspješniji eurovizijski učesnik, kao pjevač i autor – kakav je to osjećaj kad si vodeći, znači li to više brige i odgovornosti pred sobom i drugima?
– Odgovornost nije nužno i briga. Navikao sam da publika od mene očekuje uvijek maksimum, da svaka naredna pjesma mora da bude bolja, kvalitetnija, ali trudim se da ta očekivanja pretvaram u pozitivnu energiju. U kreativnost. U stvaranje. Hvala bogu, ideja imam još mnogo, naviru jedna za drugom, i uživam u svemu tome.
Osim novih aranžmana za poznate pjesme, šta je još aktuelno u vašem muzičkom radu?
– Mnogo sam posvećen razvoju projekta Dva sveta, ali u isto vrijeme nalazim vrijeme za koncerte širom Evrope i regiona. Želim da napravim novogodišnji koncert za djecu, da sve bude posvećeno najmlađima i da im pružimo priliku da još jednom pokažu muzički talenat. Ako ne uspijem u tome ove godine, vidjet ću da to uradim u narednom periodu. Uporedo se bavim i drugim projektima, ali s obzirom da je dugačak put do realizacije, ne bih otkrivao sada detalje.
Koji je vaš put do pjesme?
– Mogu to da opišem na pjesmi Nerado. Tu pjesmu moja Jovana najviše voli i misli da je to moja najbolja pjesma ikada. Napisao sam je za duet sa Anom Visi. Ana je trebalo da napiše tekst, ali njene i moje obaveze, pa dan po dan, i to nikad nismo završili. U međuvremenu sam pjesmu preradio, htio sam sa njom da idem na Euroviziju 2012. godine, i opet niko nije mogao da napiše tekst. Čak sam je slao i Marini Tucaković. Onda se desila Eurovizija, došao je Knez da je čuje, oduševio se, a sutradan odustao i traži da mu pošaljem još neku pjesmu. Ponovo sam pozvao Marinu, a već dvadeset minuta kasnije zove me i pročita mi šta je napisala. Da Knez nije odustao, razmišljam i sad da li bih mu pjesmu ustupio nakon što sam dobio Marinin tekst, toliko dugo sam je čekao da je pitanje da li bih to mogao učiniti. To je pjesma za svaki ambijent. To nije pjesma, to je pjesmetina.
Vaše pjesme imaju melodiju, ali i jake tekstove. Iz ličnog iskustva, šta je bitnije za uspjeh pjesme?
– Obje stvari su podjednako važne. Tekst ne bi trebalo da bude banalan, kao što ni melodija ne bi trebalo da bude isuviše komercijalna. U svemu treba naći mjeru, imati osjećaj šta je dobro, a šta ne. Nekako, često se vraćam u mislima i prisjetim se kakvi su muzika, zvuk i ambijent bili nekada. I, shvatam da su tu zapravo i zastali. Takvih muzičkih emocija i tekstova više nema, mislim na osamdesete iz našeg regiona, i zato je naš zadatak da ih polako vratimo, oživimo i učinimo još boljim.
“Iza svakog uspjeha neophodno je da stoje ogroman trud i napor, potrebno je da imate cilj, da za to napravite dobar plan, a važno je i da imate odličan tim ljudi oko sebe, koji vam pomažu da sve to sprovedete u djelo”
Koji je vaš omiljeni evergrin ili pjesma iz novijeg vremena?
– Od narodne muzike, recimo, Nisi znala da te volim, ili Dva smo sveta različita Tome Zdravkovića, po čemu i cijeli projekat Dva sveta nosi naziv. Od stranih pjesama to je Aquarius iz mjuzikla Kosa, Billy Jean koju pjeva Michael Jackson, We are the Champions ili Bohemian Rapsody grupe Queen.
Ko je kantautor kojeg izdvajate i cijenite više od drugih?
– Ima ih puno, stvarno. Ne bih da nekog izostavim, jer imam mnogo prijatelja među njima. Ako moram jednog da izdvojim iz Bosne i Hercegovine, neka to bude Dino Merlin, prema kome imam veliko poštovanje.
Postoji li knjiga kojoj se stalno vraćate?
– Nebojša Romčević i knjiga Letnji dan popodne. Jednostavna, a sa jakom porukom. Prije svega, duhovita. Preporučujem je svima.
Za doček Nove godine, 31. decembra nastupate na Jahorini. Da li ste ljubitelj zimskih sportova?
– Raduje me svaki doček Nove godine, a sada posebno zato što ću biti na Jahorini. Volim tu planinu, raduje me što se uređuju staze, što je Jahorina destinacija za odmor i mojim sugrađanima. Ja uživam u zimskim sportovima. Nisam siguran da li mogu za sebe da kažem da sam dobar skijaš, ali volim da skijam. Trudim se kad mogu da odem na zimovanje na planinu, a sada ću Novu godinu da provedem na Jahorini. Pored odličnog koncerta, bit će vremena i za skijanje i zimske sportove. Radujem se tome, već sam spremio svoje omiljene skije Amphibio 14 Elan.
Gdje s porodicom radije provodite vrijeme: na moru ili na planini?
– Volim i jedno i drugo; možda za nijansu više volim more. Jovana i ja uživamo da provodimo vrijeme u Atini, gdje je gotovo uvijek sunce i lijepo vrijeme. Imamo tamo mnogo prijatelja i osjećamo se zaista prijatno.
Koje dileme ima moderan otac kao što ste vi?
– Hvala za ovo “moderan”. Želim svojoj djeci da omogućim okruženje u kom mogu da sanjaju i da se trude da ispune svoje snove. Jovana i ja smo tu da im pomognemo na tom putu.
Pisac Tony Parsons kaže: “Očinstvo je od mene stvorilo muškarca.” Je li to bio i vaš muški osjećaj?
– Očinstvo mi je pomoglo da na svijet počnem gledati drugačijim očima. Za mene je svijet postao mjesto u čijem centru se nalaze moja djeca.
Kakvu budućnost želite i vi i vaša supruga Jovana za vašu djecu, bez obzira što su Mina, Kosta i blizanke Ana i Srna različite dobi?
– Budućnost u kojoj se osjećaju sigurno, udobno i zadovoljno. Za takvu budućnost će morati i samostalno da se izbore kada za to dođe vrijeme. Jovana i ja smo roditelji, mi za njih možemo da učinimo prvi korak, ali na njima je da nastave trku svojim tempom i ritmom.
