Nedavno objavljeno

AHMET EFENDIĆ: Djelovanje novinara u interesu javnosti u pravilu je jednosmjerna ulica

Sarajevski advokat Ahmet Efendić, koji trenutno zastupa novinarku Arijanu Saračević-Helać po tužbi za klevetu advokata Kadrije Kolića, govori o pravnoj strani novinarskog djelovanja, o tužbama protiv novinara koje nerijetko služe kao pritisak na slobodu medija, ali i o odgovornosti pripadnika sedme sile te koje forme pravne zaštite trebaju koristiti

Razgovarala Mersiha Drinjaković
Snimio Nikola Blagojević/Spektroom

Sarajevski advokat Ahmed Efendić (35) protekle dvije godine je dijelom Advokatskog društva “Ademović, Nožica i partneri”, prethodno je kao pripravnik radio u firmi Marić & Co, te kao stručni saradnik u notarskom uredu Nedžada Kapidžića. Efendić je specijalizirao privredno i građansko pravo, a u karijeri često brani novinare i novinarke po tužbama za klevetu. Ovaj mladi odvjetnik je važan sugovornik u vremenu kršenja medijskih sloboda, ali i vremenu kad dolazi do zloupotrebe moći, odnosno kad se u medije infliltriraju politički interesi. Tad strada prvo interes javnosti.

Koliko se u poslu susrećete s odbranom novinara i novinarki u procesima tužbi za klevetu?
– Novinari su nerijetko učesnici sudskih postupaka, prevashodno kad su u pitanju postupci za utvrđivanje klevete i naknadu štete. Trenutno Advokatsko društvo “Ademović, Nožica i partneri” zastupa novinare u više različitih predmeta, uključujući i predmete koji se tiču pitanja klevete. Moram reći da češće zastupamo novinare protiv kojih se pokrenu sudski postupci, ali imamo i predmete u kojima zastupamo “drugu stranu”, tj. lica koja smatraju da su oklevetana od strane novinara.
Zastupate i kolegicu Arijanu Saračević-Helać u tužbi za klevetu koju je protiv nje podigao advokat Kadrija Kolić, šta nam možete reći o tom slučaju?
– Da, tačno je da zastupamo gospođu Saračević-Helać u postupku po tužbi kolege Kolića. Taj postupak pokrenut je nakon javnog istupa gospođe Saračević-Helać u kojem je ona problematizovala potrošnju javnog novca za vrijeme proglašenog stanja nesreće u FBiH. Njen javni istup kao i kasniji demanti kolege Kolića bili su medijski popraćeni i relativno dugo su bili predmet brojnih javnih diskusija i komentara. Sudski postupak je u toku i razumjet ćete zašto ga ne mogu detaljno komentarisati. Ono što mogu reći jeste da se nadam i iskreno vjerujem da ćemo u toku postupka dokazati da izneseno od strane gospođe Saračević-Helać ne predstavlja klevetu, te da neće biti obavezana na naknadu štete kako se to traži tužbom.
Tužbe za klevetu usmjerene protiv novinara nerijetko služe kao pritisak na slobodu medija i njihovo djelovanje u interesu javnosti. Kako vi gledate na to?
– Ta konstatacija je neupitno tačna. U tom kontekstu treba imati u vidu dvije činjenice, da se, s jedne strane, u sudskim postupcima po tužbama za klevetu u BiH i regionu, kada se utvrdi postojanje klevete, novinari obavezuju, u prosjeku, na isplatu većih iznosa na ime naknade štete nego je to slučaj u sličnim postupcima u EU, dok su, s druge strane, naši novinari neuporedivo manje plaćeni za svoj rad. To je samo po sebi paradoks i neminovno dovodi do autocenzure. Ako ustanovite praksu prema kojoj, kod utvrđenja postojanja klevete, novinare obavezujete na isplatu iznosa koji odgovara približno njihovim godišnjim primanjima, sasvim je jasno da će novinari dobro razmisliti da li da izlaze u javnost sa informacijom zbog koje bi mogli postati sudionici sudskog procesa. U pravu ste kada kažete da je djelovanje novinara u interesu javnosti, ali to je, u pravilu, jednosmjerna ulica. Ista ta javnost, kada se novinari nađu suočeni sa sudskim postupkom, ostaje u pravilu nijema ili pruži, u boljem slučaju, verbalnu podršku. Novinari i njihove porodice su ti koji snose najteže posljedice, a to su primarno visok stepen stresa i negativne finansijske konsekvence.
Koliko su novinari zaštićeni, a koliko su izloženi pritiscima kroz slučajeve iz prakse koje vi poznajete?
– U pravilu, zaštićeni ste onoliko koliko se možete zaštititi sami i koliko vas može zaštititi onaj ko stoji iza vas. U gotovo svakoj branši, a posebno u novinarskoj branši, pojedincu je jako teško da se zaštiti sam. Zato bi bilo vrlo bitno da novinari iza sebe imaju jake i uticajne medije, ista takva strukovna udruženja i sindikate koji bi ih podržali čak i kada se desi određeni propust ili previd u radu novinara. Nažalost, dojam je da je kod nas broj ozbiljnih, uređenih i jakih medija, koji su spremni stati ispred svojih novinara i štititi njihov profesionalni i moralni dignitet, mali. Slična stvar je i sa strukovnim udruženjima, uz izuzetke, naravno.
Valja reći i kako postoje tužbe protiv novinara i medija koje jesu utemeljene, i za koje se može kazati da su izazvane zloupotrebom pozicije medija, jeste li zastupali neke od klijenata u ovim procesima?
– Da, već sam ranije rekao da mi zastupamo i “drugu stranu”, odnosno lica koja smatraju da su oklevetana od strane novinara/medija. Novinarstvo je vrlo specifična branša jer danas, posebno ekspanzijom elektronskih medija, novinar, faktički, može biti gotovo svako. Javni prostor i mogućnost obraćanja javnosti je postao svima dostupan. Istovremeno, ne postoje ograničenja u smislu formalne edukacije ili dozvola strukovnih organizacija da biste se bavili novinarstvom. Produkt takve situacije je činjenica da određeni broj lica koji se predstavljaju javnosti kao novinari, nemaju elementarna stručna znanja, niti poznaju kodeks struke kojom se bave. Upravo takva lica, koja zaista ne želim zvati novinarima jer narušavaju dignitet struke i istinskih novinara, prednjače u neprofesionalnom i, često, krajnje tendencioznom izvještavanju. Naravno, lica koja su pogođena takvim njihovim izvještavanjem imaju pravo i traže pravnu zaštitu.
Demokratsko društvo u tranziciji neminovno prolazi kroz procese uspostave moći u medijima iz političkih centara, a to je posebno vidljivo u predizborno vrijeme.
– Slobodno, nezavisno, nepristrasno i profesionalno novinarstvo je esencija svakog istinski demokratskog društva. U tom kontekstu dovoljno je reći da Evropski sud za ljudska prava u svojim brojnim presudama, novinare tretira kao “javne pse čuvare”. Zapravo, smatram da se demokratičnost jednog društva može posmatrati kroz prizmu položaja novinara u tom društvu. Što je stepen slobode, nezavisnosti, nepristrasnosti u radu novinara veći, to je društvo u kojem rade bliže istinskom idealu demokratije i obratno. Vi ste potpuno ispravno detektovali da kod nas postoji značajan uticaj na medije i novinare, kako iz političkih tako i iz drugih centara moći.
I šta onda možemo u takvoj situaciji? Šta savjetovati novinarima s pravne strane, kad se nađu u situaciji da ih neko primorava na kreiranje medijskih sadržaja koji nisu u skladu sa standardima profesije?
– Možemo se samo nadati da će daljnji razvoj demokratskog društva dovesti do toga da se ovi uticaji u budućnosti smanje. Kada je u pitanju savjet, cijenim da je istinskim novinarima on nepotreban. Naprosto, novinari bolje od mene poznaju postulate i kodeks svoje profesije i svjesni su nužnosti njihovog pridržavanja, kao i konsekvenci njihovog nepridržavanja. Istinski problem zapravo leži u ekonomskoj ovisnosti novinara, zbog koje su oni, često, u faktičkoj nemogućnosti da se odupru uticajima centara moći, bilo da oni dolaze direktno, bilo posredno preko vlasnika ili urednika medija za koje rade. Ako bih morao, dao bih savjet novinarima da, ukoliko je moguće, kroz različite vidove udruživanja – vijeća zaposlenika, sindikate, strukovne organizacije – pokušaju poboljšati svoj aktualni položaj, budući da će se za svoj status i prava lakše izboriti kolektivnom nego individualnom borbom.

“Bilo bi vrlo bitno da novinari iza sebe imaju jake i uticajne medije, ista takva strukovna udruženja i sindikate koji bi ih podržali čak i kada se desi određeni propust ili previd u radu novinara”

Šta su vaše naučene lekcije u procesima koji su vezani za odbranu novinara i medijskih sloboda?
– U našem poslu bolje je učiti prije postupaka i ući spreman u postupke nego učiti u toku postupaka. Pitanje klevete je pitanje o kojem zaista postoji brojna literatura, bilo je predmet rasprave na brojnim seminarima i edukacijama, te, konačno u vezi ovog pitanja postoji obimna sudska praksa, kako domaćih sudova tako i Evropskog suda za ljudska prava. Činjenica je, ipak, i to da kod nas sudska praksa po ovom pitanju nije potpuno ujednačena, ni kada se radi o pitanju utvrđivanja postojanja klevete, ni kada se radi o novčanim iznosima koji se dosuđuju na ime naknade štete zbog klevete. Srećom, korektivna funkcija višestepenih sudskih instanci, a pogotovo sudska praksa suda iz Strasbourga, možda čak i više nego u drugim vrstama predmeta, dolazi do izražaja u predmetima po tužbama zbog klevete, te se praksa iz godine u godinu ujednačava.
Šta novinari propuštaju napraviti da se zaštite od tužbi, a trebali bi?
– Smatram bitnim na ovom mjestu spomenuti da je možda i najčešći uzrok iniciranja sudskih postupaka za klevetu propust novinara da daju mogućnost očitovanja licu o kojem izvještavaju. To je obaveza na koju bi novinari morali obratititi posebnu pozornost. Nevezano za to želio bih ukazati i na izuzetno pozitivnu ulogu Vijeća za štampu u Bosni i Hercegovini, čiji je stav, koji je prihvaćen kako od strane redovnih sudova, tako i od strane Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, da ne postoji odgovornost za klevetu ukoliko je objavljen demanti informacije koja se ispostavi kao sporna ili netačna.
Koliko vam stoje na raspolaganju novinarska udruženja?
– Moram istaći kao svijetli primjer Udruženje BH Novinari i njihovu sekretarku gospođu Borku Rudić, s kojima naše Advokatsko društvo ima dugogodišnju i, rekao bih, vrlo uspješnu saradnju. I ne samo sa nama, ovo Udruženje, koliko mi je poznato, sarađuje sa više advokata, na teritoriji cijele BiH i svojski se trudi da štiti prava i interese novinara. Poseban trud se ulaže u pronalazak finansijskih sredstava za finansiranje zastupanja novinara pred sudom. Brojni novinari su upravo zahvaljujući ovom Udruženju uspjeli zaštititi svoja prava i znam da su vrlo zahvalni i Udruženju i gospođi Rudić. Meni je poznato da postoje i druga udruženja koja štite prava novinara, ali s njima do sada nismo sarađivali, što ne znači da se to neće promijeniti u budućnosti. Ponavljam, smatram da se novinari, kao fah, moraju ujedinjiti i kao kolektivitet, uključujući i putem strukovnih udruženja koje bi vodile osobe s integritetom, braniti svoj položaj i prava.
Šta svaki novinar/novinarka treba znati o svojim pravima – kome se obratiti kad dođe do podizanja tužbe?
– Mislim da bi, s aspekta novinara, bilo idealno da imaju iza sebe jake medije, jaka strukovna udruženja i sindikate, koji bi u takvim slučajevima stali ispred novinara, bili spremni da angažuju advokata, snose troškove sudskog postupka, te, čak i u slučaju utvrđenja klevete, bili spremni da snose dosuđeni iznos naknade štete. U praksi to, nažalost, ipak ne izgleda tako, već su novinari nerijetko u branjenju svoje pozicije prepušteni sami sebi. Svakako, bilo bi prirodno i logično, kada već dođe do podizanja tužbe, da se novinari obrate advokatu, kao pravnom ekspertu i stručnjaku za zastupanje u sudskim postupcima. Posebno treba znati da se u postupcima naknade štete zbog klevete naknada određuje u paušalnom iznosu, prema slobodnoj ocjeni suda, što je izuzetak ako govorimo o postupcima naknade štete. Sud, prilikom donošenja odluke, cijeni niz okolnosti, od kojih su najznačajnije da li je objavljena informacija klevetnička, da li je tražena objava demantija, da li je demanti objavljen, da li je objavljena informacija od javnog interesa, da li je lice kojeg se tiče objava javna ličnost i slično. Kvalitetna odbrana može dovesti do toga da osude ne bude ili, ukoliko se utvrdi postojanje klevete, da se dosuđeni iznos na ime naknade štete svede na minimum, pa čak i da ga ne bude.

“Zaštićeni ste onoliko koliko se možete zaštititi sami i koliko vas može zaštititi onaj ko stoji iza vas”

Koliko je teško razlučiti odgovorno i profesionalno novinarstvo od onog koje je u službi nekog centra moći? Na šta javnost treba obratiti pažnju?
– Na ovo pitanje ne mogu odgovoriti sa stručnog aspekta već isključivo kao konzument. Mislim da je vrijeme najbolji sudija i da ono pokaže ko se strukom zaista bavi iz ljubavi uz poštivanje etičkog kodeksa i pravila struke, a ko struku (zlo)upotrebljava radi ostvarenja nekih drugih ciljeva. To se ne odnosi, naravno, isključivo na novinarsku struku. Ove druge, ma koliko vješto nastojali manipulirati javnošću, javnost, prije ili kasnije razotkrije i tu u pravilu bude kraj njihovih ozbiljnih karijera.
Kad rade neke osjetljive teme, da li novinari trebaju zatražiti pravnu pomoć, savjet, kako bi se zaštitili od eventualnih tužbi?
– Naravno, ukoliko novinari sumnjaju da bi ih neko zbog njihovog rada mogao tužiti, ne bi bilo pogrešno da se u vezi odluke o objavi određene informacije prethodno konsultuju sa advokatom. Nama se to takođe dešavalo u praksi. Ipak, ponavljam, novinari se u radu prevashodno moraju voditi svojim etičkim kodeksom, pravilima struke i interesom javnosti. Kada i dok tako budu radili ne bi se trebali plašiti eventualnih tužbi zbog klevete.

Gracija 400, 16.10.2020.
- Advertisement -

Latest Posts

Raport

spot_img
spot_img