„Dubravske priče“, Almin Kaplan
Dubravske priče su i vrijedan kulturno-antropološki zapis koji plastično oživljava i predstavlja jedan mikrolokalitet: kroz jezik, običaje, duboke tokove naslaganih trauma i iz njih proizašlih nanosa svakodnevnog nepovjerenja i sumnji. Mi, zapravo, jako malo znamo jedni o drugima i to je prilično opor okus koji vam ostane u grlu nakon ovih priča. Možda je to nepoznavanje jedan od ključeva naših okorjelih predrasuda i netrpeljivosti. Jezički, ova knjiga je svojevrsni etnolingvistički dokument, prepuna lokalne leksike koja pršti i šušti od života. Nizovi su to cijeli od manje poznatih riječi, pojedine vjerovatno nisu nikad ranije ispisivane u književnosti i to je posebna vrijednost. Naročito jer se jasno osjeti i čuje kako se ovim jezičkim osvježenjima nije smišljeno težilo, već su rezultat bavljenja živim govorom.
Namik Kabil
Almin Kaplan (1985.) bosanskohercegovački je pjesnik i prozaist. Objavljivao je u mnogim književnim časopisima iz zemlje i regije. Uređivao je portal za književnost i kulturu Strane. Dobitnik je nekoliko književnih nagrada među kojima su i nagrada Mak Dizdar, nagrada Ratkovićevih večeri poezije kao i nagrada Zija Dizdarević. Objavio je nekoliko knjiga poezije te romane Trganje i Meho. Priča Motorka, iz ove zbirke, dobila je nagradu Zija Dizdarević, Zastava je nagrađena na WHF-u (West Herzegowina Fest), a po priči Mraz bosanskohercegovački reditelj i književnik Namik Kabil napisao je istoimenu dramu.
http://www.buybook.ba/shop/product/3388/dubravske-price
„Bolji mi“, Lamija Begagić
Lamija Begagić, vraćajući se formi kratke priče kojom suvereno vlada od svoje prve knjige, stvara skice za taj bolji svijet u kojem ćemo i mi biti bolji ljudi. Popravljanje svijeta putem književnosti, aktivizma, drugarstva i drugih oblika djelovanja autorice i građanke Lamije Begagić savršeno je sljubljeno u knjizi Bolji mi. Među ovim koricama najviše će se prepoznati oni/e koji/e su se mimoišli/e s Titom, ali koji/e imaju istančan sluh za svaki postjugoslovenski problem jer ih najčešće nijedan nije zaobišao.“
Kristina Ljevak
Lamija Begagić rođena je u Zenici 1980. godine. Diplomirala je južnoslavenske književnosti na Filozofskom fakultetu u Sarajevu. Autorica je knjiga priča Godišnjica mature i Jednosmjerno, romana U zoni i priručnika Furam feminizam (s Marinom Veličković) namijenjenog djevojčicama u osnovnim školama. Za svoj književni rad dobila je više priznanja i nagrada, među kojima i nagradu Fondacije Farah Tahirbegović.
http://www.buybook.ba/shop/product/3435/bolji-mi
„Čuvarkuća“, Tarik Đođić (peto izdanje)
“Rijedak miks emocija, nostalgije, djetinjstva, opisa jedne male sredine i života u kojemu se svi mogu prepoznati. Iz maloga u veće, iz većega u univerzalno. Impresivna je, nakon svega što se dogodilo njegovoj obitelji i sredini iz koje je potekao, Tarikova suptilnost u razlikovanju pojedinačnih i kolektivnih odgovornosti za Dobro i Zlo. Ako se u nekim drugim državama tako ne razmišlja, u Bosni i Hercegovini je to imperativ.”
Goran Milić, novinar
Godine 1966. rođen u Prnjavoru, bosanskom gradiću poznatom kao Mala Evropa zbog velikog broja različitih nacionalnih skupina koje su u njemuživjele. Godine 1986. došao na studij prava u Sarajevo, gdje i danas živi.Godine 2011. otvorio Facebook profil, lajkao firmu u kojoj radi i koju voli pa momentalno zamrznuo virtualne aktivnosti. Godine 2015. razbio nos na godišnjem odmoru, spuštajući se niz tobogan. Povreda je iziskivala mirovanje, a mirovanje želju za pisanjem. Reaktivirao Facebook profil i počeo objavljivati priče, pričice, note i crtice o dobrim ljudima, koje je cijeli život tražio i pažljivo slušao. Godine 2016. uz podršku prijatelja i čitalaca, i kad je vidio šta se sve objavljuje kao knjiga, odlučio priče uknjižiti.
http://www.buybook.ba/shop/product/972/cuvarkuca
„Ljepši kraj“ (drugo izdanje) i „Nigdje, niotkuda“ (treće izdanje), Bekim Sejranović
„Bio je od onih pisaca, poput, primjerice, Danila Kiša, koji čitav život pišu jedan roman. Priča je ista, nastavaka je više, i baš svaki je bolji od onih prije njega. Naravno, ne postaje to život bolji kako vrijeme teče, već se po tome poznaju veliki pisci. “
Branko Detelj
„Ljepši kraj potvrdio je pomalo nomadsku pripovjedačku poziciju Bekima Sejranovića. Ne zanimaju njega iskušane i ‘isfurane’ forme i žanrovi, već pisanje koje uobličava autentičnu atmosferu, dok svojevrsno autsajderstvo koje obilježava identitet pripovjedača koji se uostalom već definirao onim ‘nigdje, niotkuda’ ne djeluje nimalo isforsirano i pomodno, već se podrazumijeva.“
Jagna Pogačnik
„Njegov je talenat bio lijep i raskošan, kao u antičkih junaka duša mu se ogledala u liku i pojavi, i ne samo da je uvijek pisao samo o onome što mu je bilo sudbinski važno, nego je u tim knjigama sastavljao sebe.“
Miljenko Jergović
Bekim Sejranović rođen je 1972. u Brčkom. Studirao je i živio u Rijeci, a od 1993. u Oslu, gdje je na Istorijsko-filozofskom fakultetu magistrirao južnoslavenske književnosti. Od 2000. godine radio je kao sudski tumač i književni prevodilac, predavao norveški za strance, te pisao i objavljivao prozu. Autor je knjige kratkih priča Fasung, kao i romana Nigdje, niotkuda, Ljepši kraj, Sandale, Tvoj sin, Huckleberry Finn i Dnevnik jednog nomada. Za roman Nigdje, niotkuda dobio je Nagradu “Meša Selimović” 2009. Posljednjih nekoliko godina živio je u Ljubljani, Zagrebu i Banjaluci. Posljednji nomad južnoslavenske književnosti i najšarmantniji kapetan nesigurne plovidbe otišao je je iznenada u maju 2020. godine.
http://www.buybook.ba/shop/product/463/ljepsi-kraj
http://www.buybook.ba/shop/product/464/nigdje-niotkuda